Kritika
je bolja od pohvale
Bolje
pokušati i učiniti loše ili krivo, nego nikako ništa ne učiniti. Onaj tko
pokušava, radi, preuzima rizik od neuspjeha i pogreške. Nije se jednostavno
suočiti s pogreškama, naročito ako su one djelo našeg propusta i našeg
neznanja, ali svejedno su pogreške dio nas samih i borbe s izazovima na putu
ostvarenja boljeg cilja. Rijetko što protekne bez pogreške ili mane, samo što
su, na sreću, takve pogreške malene pa ih ne primjetimo ili su dobro pokrivene
pa ih ne vidimo. Ponekad je uredu prekriti pogrešku, kada ne šteti nikome, iako
smo je sami svjesni i može nama naštetiti, a ponekad je prekrivanje pogreške
ili propusta izvor najvećih katastrofa koje možemo zamisliti.
Jako
je važno suočiti se s pogreškama, jer su one dio života s kojim ćemo se stalno
susretati, perzistentne su tijekom cijelog života, a oni, koji se ne naviknu na
vrijeme i ne počnu prihvaćati popravke pogrešaka, radi vlastitog
perfekcionizma, ostat će cijelog života hendikepirani, a grižnja će im uzimati
previše dragocjenog vremena. Čovjek mora biti naučen živjeti s neskladom,
nesavršenošću i propadanjem, kako bi smisleno mogao hodati svijetom. Ako ne
prihvati svijet kao takav, sagledat će svijet kao ružno i propalo mjesto, koje
iziskuje veliki popravak, kojeg nitko ne može omogućiti. Takvim ljudima padaju
na pamet ideje o globalnom uređenju, da su ljudi štetočine na planeti, da sve
treba organizirati i kontrolirati... Ne prihvaćaju niti vlastite pogreške i
često sami sebe osuđuju zbog njih, samo kako bi mogli i druge tlačiti radi
njihovih pogrešaka ili propuštanja odgovornosti. Puno je načina kako nešto
krivo odraditi, a samo mali broj, ponekad čak samo i jedan način, kako nešto
uraditi kako treba.
Vrlo
je komplicirano uočiti pogrešku. Potrebno je puno znanja, ne samo da shvaćamo u
čemu je problem, nego i da razumijemo zašto je nešto problem, što je pokvareno
i što treba popravak, na posljetku moramo znati kako popraviti nešto što je
krivo odrađeno ili što se pokvarilo. Isto tako, potrebno je još više znanja i
još više hrabrosti usuditi se popraviti nešto, jer ponovno ulazimo u rizik i
mogućnost još goreg kvara ili uništenja onoga što želimo popraviti. Često se
oni koji uočavaju i ističu pogreške gledaju s omraženjem, nisu prihvatljivi jer
ističu očite nesavršenosti, koje kvare ugled, blagostanje i sigurnost nekoga ili
nečega. Umjesto toga trebalo bi ih nagrađivati, za njihov trud i hrabrost jer
su, unatoč svim nesavršenostima, ostali spremni suočiti se s problemom i
pokušati ga riješiti.
Još
je kompliciranije prepoznati vlastitu pogrešku. Postoje trenutci, kada znamo za
pogreške, ali ih zanemarimo jer nisu toliko važne, osim kada nam se to obije o
glavu pa shvatimo da nije dobro što smo ih ignorirali. Druge pogreške, koje smo
napravili u neznanju, puno su opasnije. Načinimo pogrešku, ali nismo dovoljno
pametni, iskusni ili sposobni da je primjetimo, pa moramo snositi posljedice,
koje će se pojaviti nakon nekog vremena. Zato je uvijek dobro imati druge ljude
oko sebe, koji su u mogućnosti nadgledati nas i upozoriti na vlastite
pogreške, koje radi vlastitog slijepila ne možemo uočiti. Takvim ljudima treba
zahvaljivati i držati ih blizu sebe, zvati ih prijateljima. Čovjeku nije
potreban netko, tko će mu stalno govoriti da nešto radi dobro, jer skoro sve
što čovjek radi, radi to jer misli da je dobro. Čovjeku je potreban netko, tko
će mu ukazivati na pogreške, koje on čini, osuđivati ga radi njegovih loših
djela i upozoravati na moguće posljedice u budućnosti. Takva osoba omogućuje
napredovanje na bolje, rast i uspjeh. Sve što je još potrebno je volja
pojedinca, popraviti pogreške, koje otkrije, sam ili uz pomoć drugih.
Pustimo pohvale, pustimo čestitanja, sva slavlja i nagrade, to će sve
sutra postati prošlost, naravno uspjeh će ostati, ali od ponavljane svjesnosti
nema koristi. Radije se okrenimo kritikama i prijekorima, jer one pokazuju ono
što nam nedostaje, pokazuje nam naše nesavršenosti, a to je dobro. Postajemo
svjesni svega gdje griješimo, a kada smo svjesni, možemo pokušati to popraviti,
na najbolji mogući način.
