srijeda, 4. prosinca 2024.

Osma žrtva te sumorne jeseni 1992. godine, u obrani sela Matići tijekom Domovinskog rata: Slavko Marković

Na današnji dan, 4. prosinca 1992. godine, Matići su izgubili svog ratnog viteza, čovjeka čiji je životni put bio obilježen nesebičnom ljubavlju prema rodnom kraju i neizmjernom hrabrošću. Slavko Marković, branitelj koji je u obrambenom Domovinskom ratu položio svoj život na oltar domovine, ostavivši neizbrisiv trag u srcima naše lokalne zajednice.

Slavko Marković
(18. svibnja 1963. – 4. prosinca 1992.)

Kao sin Mate i Luce, suprug Mire te otac Josipa i Lucije, Slavko je živio jednostavnim, ali časnim životom. Njegov životni put bio je ispunjen primjerima nesebičnosti i dobrote. U najtežim trenucima Domovinskog rata pokazao je neizmjernu hrabrost i postao simbol nepokolebljive borbenosti.

Te sudbonosne ratne jeseni, 4. prosinca 1992. godine, Slavko je teško ranjen na prvoj crti obrane. Nažalost, preminuo je na putu prema Ratnoj bolnici u na Raščici. Kao pripadnik Druge satnije Matići, dao je ono najvrjednije što je imao, svoj život, braneći dom i obitelj. Njegova žrtva trajno nas podsjeća na cijenu naše slobode i na dužnost da čuvamo sjećanje na sve koji su stali na branike domovine.

Danas, dok obilježavamo njegovu žrtvu, šaljemo poruku utjehe njegovoj obitelji i svim braniteljima. Vaša bol je naša bol, a zajedništvo koje vas je tada vodilo neka i nama danas bude putokaz.

Počivao u miru Božjem, naš heroju!
Neka mu zemlja bude laka, a njegova hrabrost ostane vječna inspiracija svima nama. 🌹

utorak, 3. prosinca 2024.

Sjećanje na poginule pripadnike satnije Matići tijekom obrambenog Domovinskog rata

Danas, s dubokim poštovanjem, prisjećamo se još jednog našeg hrabrog branitelja, pripadnika satnije Matići, koji je svoje ime zauvijek upisao u povijest borbe za slobodu i opstojnost.


Zvonko Pejić – Bajević
(26. siječnja 1965. – 3. prosinca 1992.)

Njegov životni put bio je obilježen nesebičnom ljubavlju prema rodnom kraju i neizmjernom hrabrošću na prvoj crti obrane. Kao mladić, bio je primjer prijateljstva i dobrote, a u najtežim trenucima Domovinskog rata postao je simbol nepokolebljive borbenosti i neslomivog duha.

Zvonko je dao ono najvrijednije, svoj život, braneći dom i obitelj. Njegova žrtva obvezuje nas da nikada ne zaboravimo cijenu naše slobode i da čuvamo sjećanje na sve koji su stali na branike domovine.

Na dan kada obilježavamo njegovu žrtvu, šaljemo poruku utjehe njegovoj obitelji i svim braniteljima. Vaša bol je naša bol, ali i podsjetnik na zajedništvo koje vas je tada vodilo, a koje nam danas treba biti putokaz.

Počivao u miru Božjem, naš heroju! Neka mu zemlja bude laka, a njegova hrabrost vječna inspiracija. 🌹

REZULTATI

LJESTVICA

NAJČITANIJE