dr. fra Luka Marković
U KOJEGA BOGA VJERUJEMO?
Prorok Izaija poziva u prvom čitanju židovski narod da ni u kušnji ne izgubi nadu, vjeru u Boga. Nada čini čudesa - motivira čovjeka da izdrži i kad ima osjećaj da je ostao sam.
Poznati njemački psihoanalitičar Tilmann Moser govori o vjeri kao nečem što u trenucima životne krize može pomoći, ali i odmoći. Sve ovisi o tome kakvu sliku imamo o Bogu. Moser je dugo vremena liječeći psihički bolesne vjernike došao do zaključka da govor o osvetoljubivom Bogu, koji jedva čeka kazniti čovjeka, opterećuje i vodi u strah i depresiju. O tome je napisao nekoliko knjiga. U zadnjoj knjizi "Bog na kauču" (Gott auf der Couch), poučen novijim iskustvima, mijenja mišljenje i govori o tome da prava vjera može biti od velike koristi u životu čovjeka. U tom kontekstu piše kako povjerenje u dobroga Boga daje osjećaj sigurnosti, stabilizira život i oslobađa straha. Vjera u dobroga Boga, Isusovog milosrdnoga Boga, a ne osvetoljubivoga suca, jest lijek za dušu i tijelo. Na to misli i prorok Izaija ka poziva na povjerenje u Boga.
To bi trebala biti pouka za one koji govore ili propovijedaju o Bogu koji jedva čeka kazniti čovjeka. Govor o takvom Bogu, čega je i u kršćanstvu kroz povijest bilo jako puno, plaši i čini depresivnim. Tome doprinose danas i oni koji u zadnje vrijeme promatraju koronu ili potrese kao Božju kaznu. Upravo zbog takvih, poručuje židovski filozof i teolog Matinu Buber, trebalo bi riječ Bog dići iz blata u koje su ga strovalili ljudi pridajući mu svoja loša svojstva.
Biblija poručuje još jednu važnu stvar. Sloboda koju je Bog dao čovjeku, vezana je uz odgovornost. To ne znači da svaka pogreška i propust bivaju odmah sankcionirani. Bog se prema ljudima kad pogriješe, susrećemo često u Bibliji, odnosi slično kao i roditelji prema djeci. Ne sankcionira, nego s ljubavlju upozorava. Takav odnos roditelja prema djeci u odgoju daje bolje rezultate, nego onaj kad odmah rigorozno kažnjavaju.
