Mi smo tužna generacija sa sretnim
slikama…
Živimo u takvom
vremenu kada nam je tehnologija i ljudska sposobnost stvaranja omogućila da u
svakom trenutku budemo u kontaktu s većinom svijeta, a naročito s onima koje
poznajemo i onima koje volimo. Svi mi volimo biti sretni i trudimo se u životu
svim svojim snagama boriti za sreću. Nažalost dobra većina nas nije sretna kada
je sama sretna. Svoju sreću želi pokazati drugima, kako bi i drugi bili sretni
zbog njih, u nekome potaknuli ljubomoru i zavist ili da bi dali primjer za što
se vrijedi boriti u životu. Svoju sreću i sve svoje događaje mnogi dijele na
društvenim mrežama, obilježavajući i čuvajući trenutke u slikama, zaustavljenom
trenutku koji svjedoči tisuću riječi.
Nije sasvim
sigurno podrijetlo potrebe da slike i sreću dijelimo na društvenim mrežama, da
ih svi vide, čak i nepoznate osobe. Neki žive na tuđoj sreći pa svo svoje vrije
troše u sagledavanju i kritiziranju tuđe sreće i tuđih života. Takvi neće
uspjeti u ostvarenju svojih ciljeva jer im njihova lijenost i obmana zavisti ne
dozvoljava da vide dalje od svojih stopala.
Danas u svakom
trenutku odzvanjaju zvukovi fotoaparata. Tehnologija je dozvolila da svatko u
džepu može držati fotoaparat na mobilnim telefonima zavidne kvalitete i
mogućnosti. Svaki trenutak se obilježava slikanjem i poziranjem iz kojeg
razloga nije poznato. Nisu razlog uspomene, uspomene se čuvaju u sjećanjima i
one se ne zaboravljaju, dok slikanje svakog trenutka svog života zaista ima
samo potrebu dokazivanja drugim ljudima svojih posjeda, mogućnosti i sreće, ali
često i patnje i problema. Žalosno je kada se netko želi slikati i sve se
lijepo namjesti, sretni smo i nasmijani na slikama sve dok fotoaparat ne uhvati
taj trenutak sreće, a nakon toga vraćamo se na staro često nesretni i
nesigurni.
Problem je što ljudi,
naročito mladi, ne znaju zapravo što žele i što ih čini sretnima. Ne znaju jer
ne žele razmišljati, zato što je razmišljanje naporno i teško, iako je svatko sposoban
razmišljati na nevjerojatan način. Kada bi svatko znao što želi i kada bi se
potrudio i uložio dio sebe u ostvarenju svoje sreće svijet bi bio puno ljepše
mjesto. Nismo sigurni u sebe i bojimo se stvarnosti i borbe za sreću, a ipak
svi želimo biti sretni. Bježimo od obaveza i problema u svijet razbibrige i
snova, ali takvim bježanjem bježimo i od sreće i uspjeha, a kada ne izvršavamo
obaveze i odgovornosti koje su nam povjerene život se polako ruši u nepovrat i
teško ga je ponovno popraviti. Paradoksalno je što za malo tuge i problema
trebamo iskusiti nevjerojatnu sreću i zadovoljstvo da se nešto promjenu u našim
životima, jer čovjek je pesimistično biće i često vidi samo ono negativno u
stvarima i događajima s kojim se susreće. Na primjer, vraćate se kući s posla i
vaš partner je počistio cijelu kuću, sve je savršeno, bez mane, ali nije
počistio iza psa koji se uneredio na podu. Ne primjećujete sjaju kuću i
očišćenu od krova do poda, nego vidite samo ono što je loše. Počinjete galamiti
i prigovarati, a nakon toga možete zapamtiti dan kada ste doživjeli da vam je
partner dobrovoljno počistio kuću.
Negativna
razmišljanja, nemogućnost pronalaska stvari koje usrećuju čovjeka i pretvaranje
nošenjem maski na licima pred drugim ljudima dovode čovjeka današnjice da je
sretan samo u trenutku, sve dok taj trenutak ne nestane u ispraznoj prašini
povijesti. Mnogi su sretni zbog prošlih događaja, onima koji su se nekada davno
dogodili i ostavili trag u nama i zaista to su uspomene koje treba čuvati od
zaborava, ali rijetko kada je netko sretan onime što danas ima i onime za što
se bori da dobije sutra. Stvari, koje smo zaslužili i koje ćemo dobiti svojim
zaslugama u budućnosti i one koje imamo sada, danas, su pravi razlozi za našu
sreću, veću nego što potiču stvari iz prošlosti. Važno je da pronađemo izvor
sreće naših života i ciljamo samo na njih, uložimo sve svoje sposobnosti i
novac koji imamo u ostvarenje tih ciljeva, a zauzvrat da dobijemo dugotrajnu
sreću, da živimo sretan život a ne sretan dan, ne znajući što će nas sutra
snaći, hoćemo li biti sutra sretni ili tužni. Zahvalimo za jučerašnju sreću, budimo
danas sretni i borimo se i omogućimo sebi da i sutra imamo mogućnost proživjeti
sretan dan, tako ćemo sebi osigurati sretan život kojim ćemo biti zadovolji i
nećemo se morati bojati smrti i sutrašnjice. Možemo biti sretni i ne
objavljujući nasmijana lica s maskama na društvene mreže, budimo zadovolji
onime što imamo, a jedina osoba s koje se trebamo uspoređivati smo mi sami od
jučer. Budimo bolji ljudi nego jučer, a lošiji nego sutra. Svaki dan budimo 0,1%
bolji nego jučer i za 3 godine postignut ćemo uspjeh koji smo sebi zamišljali
da budemo sretni i zadovoljni.
