Pjesme
Nebrojeno je vrsta pjesama koje je čovjek za svog
postojanja uspio osmisliti i pretvoriti riječi u viši sklad i ljepotu. Od
početka poezije, ljubavnih pisama, psalmi i dvorskih pjesama, ova vrsta
umjetnosti do danas je evoluirala i prošla razne oblike svoje postojanosti, kao
što su pjesme koje danas mladi slušaju, razni žanrovi, izvorne i vjerske
pjesme, kratki stihovi koji pobuđuju posebne osjećaje u svakome od nas. Poseban
oblik pjesme koji je nastao prije jako puno godina, bez svjedoka i dokaza tko
je to osmislio i izgradio. Takve pjesme su se, uz male promjene, ustalile kod
našeg naroda i pohranjene u sjećanju i običajima, ali i u arhivama i knjigama.
To su pjesme Posavskog kraja koje svi mi dobro znamo i volimo, ali koje polako
gube svoj zahvat i možemo ih staviti na popis ugroženosti zajedno s ostalim
sličnim običajima i navikama koje ovaj moderan svijet, takoreći, ne podržava. Osvrt
se posebno baca na dvije vrste pjesama našeg kraja: svatovac i potrkušica.
Možda netko neće prepoznat ove pjesme samo po njihovom
imenu jer im je i ime dosta zaboravljeno posebno u krugovima mlađih osoba,
stari će znat o čemu se govori. Naime, od ovih pjesama ostali su samo tragovi u
kulturnim društvima, onima koji su i danas aktivni, svatovima i u svadbenim
običajima, iako se danas to sve više izbjegava, nije poznat razlog, i kod osoba
koje njeguju i vole taj način izražavanja i običaje.
Svatovac, Slavoncima i drugima poznat kao bećarac, je
karakteristična pjesma Posavskog kraja s najčešće dva stiha od po deset
slogova, znači dvadeset ukupno. Najčešće se pjeva na svadbama i u KUD-ovima,
ali to je zaista oblik pjesme za svaku prigodu. Često nastaje kao slučajni
produkt mašte, snalažljivog pjevača dobrog karaktera i jezika, koji će je sa
strašću otpjevati. Može biti razne tematike od ljubavi prema domovini ili
kraju, svatovske pjesme, pjesme u kolu ili one svima drage dvosmislene i koje
provociraju. U dvadeset stihova pjesma, koja ima svoj karakterističan napjev i
uvijek se isto pjeva, iako postoji više vrsta pjevanja ovisno i kraju i selima
iz kojeg dolazi, izriče namjeru ili misao pjevača . Jedan pjevač započinje
pjesmu pjevanjem prvog stiha, a onda ostali prihvaćaju i ponavljaju prvi stih,
zatim prvi pjevač pjeva drugi stih i ponovno ostali prihvaćaju i pjevaju drugi
stih, ali kraj svakog stiha se ponavlja. Po završetku pjesme se najčešće
pocikuje!
Potrkušica, još poznata kao potrkuša, je također vrsta
pjesme karakteristična za naš kraj. Može biti različite slogovne duljine, iako
se najčešće pojavljuje u veličinama od 28, 32 i 42 sloga. Pjeva se tako što
jedan pjevač započne pjesmu s prvim dijelom prvog stiha, najčešće s prvih 7
slogova, a onda ostali pjevači pjevaju s njim. Ako je pjesma od 28 ili 32 sloga
onda se posljednji stih ponavlja. Ovo je veselo oblik pjesme i zanimljiv jer se
pjeva brzo i u ritmu, a od ostalih pjevača iziskuje poznavanje pjesme. Na kraju
pjesme ubaci se neka riječ karakteristična za određeni kraj kao npr. Dijete,
mrka, šolja…
Pjesme može pjevati svatko, da li ih negdje prije čuo
pa zapamtio ili je dovoljno vješt da ih sam smisli u određenoj situaciji. Ovakva
vrsta napjeva je naš Posavski običaj i moramo spriječiti njegovo izumiranje.
Ovakve pjesme bile su svakodnevica naših predaka, koji su u njima ostavili
svoje uspomene i misli, zato ih trebamo čuvat i mi sami u njih pohraniti svoja
razmišljanja i osjećaje. Prije su pjesme pjevane u svatova da se poželi sreća mladencima ili da se veseli narod sa stihovima,
momci su zavodili cure, a cure su pjevale momcima o svojim namjerama. Niti
jedan događaj u životu jednog Posavljaka nije prošao bez pjesme.
Na nama je da li ćemo to prepustiti zaboravu i da od
pjesama ostanu samo napisani stihovi ili ćemo spremno prihvatiti taj običaj i
prakticirati ga kao i naši preci. Lijepo je i zanimljivo slušati tko će što,
kada i kome otpjevati. Gdje se pjeva tu se zlo ne misli.
U nastavku nekoliko pjesama za povratak sjećanja, za
povratak u rodni kraj onima koji su daleko, ili kao inspiracija nekome tko nije
upoznat s ovim načinima umjetnosti.
Posavino i tvoji sokaci,
Draga si nam kao djeca majci!
U Matića 'ko još nije bio, Visok
jablan do neba, svekrva mi ne treba,
Lijepih cura nije ni vidio! A šta
će mi svekar ludi da me rano budi!
Pitaju me kako ti je ime Veselte se mlađani ispod čaše vina,
Ivan ime, a Hrvat prezime! Ovaj život
ne traje iljadu godina,
Danas jesmo, sutra nismo
tako kaže Sveto Pismo
Mala moja svoga ćaću veži,
Kad ja prođem da na me ne reži! Stara
baba stara je, da se ljubi rada je
A
da ne bi bila rada ja ovako mlada.
U seljaka ima tri meraka,
Pojest, popit i dobro poklopit. Jednu sitnu, malenu ne uzimaj za ženu,
Već ovaku kao ja va je vrsta najbolja,
Već ovaku ko mene da ti srce ne vene!
Radi snao šta je tebe volja,
Ni svekrva nije bila bolja.
Od kako se trska tare mene moji kući žale
Šta
ste stale oko kola babe Oni misle da se mučim, a ja ovdje kolo
učim,
Ajd u kolo i vi ste barabe! Oni misle da ja
radim, ja se ovdje goropadim!
Hvatajte se curice do mene, Ide dragi kroz Brčko, svoje kose
navrčko,
Dok se nisu pohvatale žene! Da ne reče lane moje, ne bi znala ko je!
Svekrvice našla sam ti zgodu Metem kuću,
metem trim, pa u sebi pomislim
Dvije kante da mi nosiš vodu! Kako ću se udati kad
dukata nemam,
Imam
oči crne i obrve vrane,
Misliš majko rodila si sreću, Udat ću se i ja
s njima ko i ona s dukatima!
Rodila si barabu najveću!
