Godišnjica pogibije matićke mladosti i pitanje: Zašto nema nikakvog obilježja na mjestu stradanja?
Na današnji dan prije 28 godina selo Matići je zavijeno u crno. Minobacačka granata ispaljena sa srpskih položaja oko 18 sati, 7. kolovoza 1995. godine, ubila je osmoricu mladića i dvojicu teško ranila (100% invalidi). Deset mladih života izbrisano je zauvijek ili nose teške posljedice. Nosi ih i cijelo selo. Nema obitelji kojoj netko od ubijenih nije bio rod, prijatelj, školski kolega… Od osmorice ubijenih njih šestorica su bili sinovi jedinci, što znači kraj prezimena i višestoljetnog opstanka na ovim, nama svetim, prostorima. Prošlo je mnogo vremena, ali slike žive u sjećanju. Generacije koje su preživjele taj događaj neće ga zaboraviti za svog života. Problem će biti kad protok vremena bude veći i nestane onih koji se sjećaju. Zbog tog se grade spomenici, da služe kao podsjetnik i opomene za one koji ostaju.
Ako su do sada postojali nekakvi nepremostivi razlozi zbog čega se nije moglo obilježiti mjesto stradanja, došlo je vrijeme da se iskaže pijetet žrtvi matićke mladosti. Vrijeme je da se mobiliziraju sve raspoložive snage u Matićima poradi obilježavanja mjesta stradanja, gdje bi se polagali vijenci, palile svijeće, i gdje bi se živom riječju podsjećalo na to tko su bili i što im se dogodilo.
Matićani su skromni ljudi, to se zna, ali ne treba pretjerivati u toj skromnosti. Pravo tih mladića je da dobiju svoje mjesto sjećanja u selu koje su toliko voljeli. To je obveza nas živih.
Tomislav (Bartola) Pejičić
Marinko (Ilije) Mikić
Damir (Ljubomira) Dominković
Slaven (Ilije) Marković
Ivica (Ilje) Marković
Pejo (Marijana) Marković
Pejo (Nikole) Mikić
Iljo (Blaža) Orkić
Matićki anđeli, počivajte u miru Božjem!!
Nekoliko tisući žitelja Bosanske Posavine i Slavonije na sprovodu
Dan poslije
