Obitelj Janje Linine; Josip, Janja,
Boris, Dragan i Karolina
Salzburg je grad koji leži na granici s
Njemačkom i jednim dijelom na Alpama. Kroz središte grada teče rijeka Salzah.
Na lijevoj obali rijeke nalazi se pješačka zona koja vodi u stari grad. Stari
grad je okružen zgradama iz srednjeg vijeka, a također i građevinama iz baroknog
vremena. Na drugoj strani rijeke počinje novi dio grada koji je građen početkom
19. stoljeća. U poznatoj Getreidegasse nalazi se rodna kuća, Wolfganga Amadeusa
Mozzarta, koja je pretvorena u muzej u čijem postavu su originalni instrumenti
iz djetinjstva poznatog skladatelja.
Rijeka Salzah
Mozzartova rodna kuća
Čuvene Mozzart kugle
Salzburg je
poznat po tvrđavi koja se nalazi iznad grada i vidljiva je s bilo koje točke
ili strane u gradu. Do nje se dolazi pješice a može i žičarom koja je jedna od
najstarijih u Austriji.
Stari grad
Grad je pun
zelenila, pješačkih i biciklističkih staza, sve je podređeno turizmu.
Salzburg ima
oko 155 tisuća stanovnika od čega je oko šest tisuća Hrvata. Stari grad je
uvršten na UNESCO listu svjetske kulturne baštine. Mirabel garten (cvjetna
aleja) mjesto je gdje se sade domaće sadnice cvijeća uzgojenog od strane
salzburških vrtlara.
Mirabel garten
Bicikli su posvuda
Grad je
poznat po koncertima klasične glazbe. Redovito se održavaju koncerti za Božić,
Uskrs i sada za Duhove te ljetni koncerti koji su najposjećeniji svjetski
koncertni događaji. Koncerte održavaju poznata svjetska imena a dolazi i
elita koja sve to prati.
Grad
klasične glazbe
Grad je
uređen tako da služi građanima. Nekretnine i stanarine ovdje su na cijeni.
Porodiljsko odsustvo traje do tri godine, mogu ga koristiti oba roditelja.
Vrtića i jaslica ima dovoljan broj kako državnih tako i privatnih. Školstvo je
nešto drugačije nego kod nas tako da i nema baš nešto nostrificiranih diploma.
Medicina i pojedini tehnički fakulteti imaju isti program kao kod nas, dok
ostali moraju polagati razliku da bi nostrificirali diplome. Puno naše djece
studira, razmišljaju na Njemačkom, imaju dobre poslove i jednostavno osjećaju
da pripadaju ovdje. Grad nudi puno mogućnosti za daljnji razvoj i edukaciju u
vidu različitih tečajeva i seminara. Naši radnici su cijenjeni i veliki broj
radi samostalno baveći se poslovima vodoinstalatera, stolara, električara itd.
Prve
generacije koje su dolazile sedamdesetih godina u Salzburg, takozvani
„gastarbeiter“, pretežito su bili bez obitelji i odlazili su jednom, dvaput
godišnje kući, a stanovali su u barakama. Tijekom rata 1992. i 1993. godine
došli smo mi, druga generacija, uglavnom sa srednjom stručnom spremom a bilo je
nešto i fakultetski obrazovanih ljudi.
Prije rata radila
sam u tvornici „SODA SO“ oko pet godina. Udala sam se 1990. godine za Dragana
Peku, u Kreševo, koje sam napustila 1992. godine neposredno pred početak ratnih
djelovanja. S dvoje male djece došla sam kod sestre Marice u Salzburg i tu
ostala par dana. Nakon tog odlazim u izbjeglički centar u kojemu su bile
smještene žene i djeca iz bivše Jugoslavije, također u Salzburgu. Nakon dva tri
mjeseca odlazim iz tog centra i dobivam smještaj u crkvi „Sveti Vitalis“. Boris
kreće u četvrti razred a Josip kad je napunio tri godine kreće u vrtić. Za to
vrijeme ja pomažem u crkvi, učim jezik i tražim posao. Dobro je rekao Josip
Pejaković:“ Izbjeglica je osoba koju svi izbjegavaju“. Imao je pravo. U to
vrijeme bilo je jako teško dobiti bilo kakav posao ili radnu dozvolu zbog
prevelike konkurencije. Moja prva radna dozvola koju sam dobila bila je posao
sobarice u hotelu „Astoria“gdje sam ostala 10 godina. Za to vrijeme učila sam
jezik, podizala djecu a u međuvremenu i muž mi se pridružio pa smo uzeli bolji
smještaj.
Josip, Janja i
Boris
Većina nas
Matićana integrirala se u ovo društvo i ovaj sustav. Veliki broj nas ima
vlastite kuće ili stanove. Danas imamo bolje poslove i više slobodnog vremena.
Od Matićana ovdje su obitelji Ive i Grozde Pejić, Zvonka i Zlatka Markovića,
sestara Martinović, Kate i Ljubice, Mate Matkića, Zora Mišković, Josip i Eugen
Mišković, Pero Matkić, Marijan Mikić – Ban s obitelji, Marko Neretljak, njegova
sestra Mara s obitelji, Ivica Mikić s obitelji, Siniša Ivkić s obitelji, Vesna
Mikić, Lucia i Nada djevojački Živković, Ana djevojački Dabić, Janja djevojački
Mišković, Dragica djevojački Živković i uglavnom to je to.
Ružica,
Kata i Janja
Ja radim već
15 godina u ljekarni „Elisabeth“. Imamo dvanaest uposlenika i svi se slažemo.
Moj posao je nabavka ambalaže za pripravke koje spravljamo u ljekarni,
raznošenje lijekova privatnim liječnicima i klinikama. Posao je zanimljiv,
svatko radi svoj dio posla a družimo se i privatno.
Na radnom mjestu
Naša ljekarna
ima koncesiju za pravljenje sirupa protiv kašlja i za pravljenje „Švedske
grančice“ (Schwedenbitter) tako da smo po tom poznati u gradu.
Jedan od pripravaka
ljekarne
Kolegice i kolege s posla,
djelatnici „Elisabeth“ ljekarne
Zdravstvo je
ovdje na zavidnoj razini. Ulaže se mnogo u nove lijekove, aparate i sve je
podređeno pacijentu i njegovu ozdravljenju. Subote i nedjelje su nam slobodne i
to vrijeme koristimo za obitelj i prijatelje. Svake nedjelje imamo dvije mise
na hrvatskom jeziku u crkvi „Svetog Andrije“. Poslije mise pijemo kavu, tračamo
i čujemo novosti … družimo se.
Crkva u kojoj je misa na
hrvatskom jeziku
Uklopili smo
se u ovaj sustav koji funkcionira, od uređene države do razvijene industrije a
kad se bilježi gospodarski rast onda sve funkcionira. Danas nakon nekakvih 26
godina provedenih u Salzburgu kad ti djeca dobiju krila i napuste dom, kad
vidiš da su postali pravi ljudi, onda si ponosan i sretan. Sretna sam što sam
imala mogućnost doći ovdje, upoznati divne ljude, vrijedne, koji čuvaju svoju
kulturu i tradiciju.
Narodna nošnja
Drago moji
Matićani, želim vam puno uspjeha na svim stranama svijeta. Uživajte!!! Svi mi
imami uspone i padove ali ne dajte se. Ne dajte se i kada vam bude najteže
sjetite se što bi dao slijepac da vidi ovaj sunčan dan … da vidi tebe. Zato glavu gore. Sve ovo danas
bit će jučer.“
Janja,
Dragica i Ružica
Karolina
(Lina) i Janja
Pozdrav od Janje Linine
Autor priloga: Janja Peko
Hvala Janji,
a mi koristimo prigodu pozvati Matićane diljem svijeta da nam pošalju nešto
poput ovoga priloga. Da nam predstave svoj grad, posao, obitelj i druge
Matićane u tom okruženju.
Nema komentara:
Objavi komentar