MUŠKO ILI ŽENSKO: TKO JE STVOREN PRIJE?
Prije desetak godina našao sam se u Sarajevu u društvu jednoga fratra na večeri s kuvajtskim veleposlanikom. Na večeri je bio i tadašnji egipatski veleposlanik sa svojom suprugom. Saznavši da sam doktorirao na odnosima arapske i zapadne civilizacije, postavilo mi je jedno od njih troje slijedeće pitanje: „Zašto Bog u židovstvu, kršćanstvu i islamu daje prednost muškarcu pred ženom?“ „Da su svete knjige židovstva, kršćanstva i islama pisane u doba vladavine žena (matrijarhat), vjerojatno bi u njima stajalo da je Bog prvo stvorio ženu.“ - rekao sam.
Poučna biblijska priča o tome da je Bog stvorio Adama prije Eve , ne želi naglasiti prednost muškarca pred ženom, nego uputiti na to da bez muškarca i žene – koji čine obiteljsko zajedništvo - nema niti budućnosti svijeta. Ni muškarac ni žena nisu, poručuje Biblija, stvoreni samo kako bi mogli uživati, kako to propagira danas hedonistički orijentirano zapadno društvo, nego da u zajedništvu budu temelj opstanka ljudske vrste. Možda znanost uspije jednoga dana u laboratoriju stvoriti nešto slično čovjeku. Ako do toga i dođe, to neće biti ono što danas podrazumijevamo pod pojmom ljudskoga stvorenja. Bit će to robot bez osjećaja za ljubav, zahvalnost i odgovornost.
Između robota i čovjeka postoji velika razlika. Robot je programiran i čini bez osjećaja ono što mu se naredi. Čovjek, tako Biblija, je stvoren za slobodu. Može se čak okrenuti i protiv svojega Stvoritelja. To je pored razuma najveći dar koji je Bog dao čovjeku. Zahvaljujući razumu čovjek može također postati svjestan toga da je moglo biti i da ga nema. Iz spoznaje da je stvoren iz ljubavi – da je željen - treba proizlaziti njegova zahvalnost. Slikovita priča o izgonu prvih ljudi iz raja - zbog želje da budu mudri i moćni kao Bog - ukazuje na to kako nezahvalnost može biti opasna.
A tu je i treća biblijska poruka. Sloboda uključuje uvijek i odgovornost. Biblija često poziva čovjeka da shvati kako njegova sloboda prestaje tamo gdje su ugroženi sloboda i dobro drugoga. Isus to u Evanđelju pojašnjava učenicima kad kaže da muž nije gospodar žene, nego partner – kako će oboje u zajedništvu samostalno graditi obiteljsko gnijezdo. Nažalost u životu ne ide uvijek onako kako bi trebalo. I to je, među ostalim, crta ljudskoga karaktera. Čovjek bi tu mogao puno naučiti od nekih riba i ptica. Treba ih promatrati i vidjeti s koliko ljubavi rade zajednički na oblikovanju gnijezda za svoje potomke. Tu nema dominacije. Samo su uloge raspodjeljene.
