Znamo li što ćemo zapisati?
Previše toga lako otpisujemo. Bacamo puno toga u vjetar misleći da nam nije potrebno, da je beskorisno, da nam nikada neće zatrebati. Smatramo da sami sebe poznajemo dovoljno dobro i da znamo sve što bi nam bilo potrebno u životu da znamo sa sto postotnom sigurnošću što nam je potrebno, a što ne. Svakodnevno nam se pruža nebrojeno prilika za unaprijeđenje i za propast. Mi po svojoj svijesti odabiremo koje ćemo prihvatiti, koje odbaciti i one koje će stajati jedno vrijeme i na kraju, vjerojatno isto biti odbačene jer su pitanja iz prošlosti. Lošu priliku i treba propustiti. To su kušnje našeg postojanja, kojima je glani cilj propast bitka i uništenje svega što poznajemo kao red. U usporedbi s njima, propust dobre prilike može načiniti štetu veću nego prihvaćanje loše i zle.
Budućnost će postaviti pitanje da odgovorimo gdje nam je bila mladost ili čak starost, a mi nećemo imati odgovora. Možda, zapravo i hoćemo, imali smo i mladost i starost, oboje je bilo prisutno kao dio našeg života, ali zato nismo imali hrabrosti, nismo imali pameti, svijesti, odvažnosti, volje, spremnosti i svega ostalog što nam je bilo potrebno da od sebe izgradimo veliku osobnost, koja je vrijedna pamćenja. Čovjek sam nauči da je bolje prihvatiti nešto i pogriješiti, nego pustiti i poslije se pokajati zbog vlastitog propusta, ali to shvati prekasno, shvati kada je već sve prošlo pored njega, a njemu je ostala samo još jedna dobro utabana staza bez novih prilika.
I najmanje stvari mogu učiniti sretnima druge oko nas. Naši proizvodi ljubavi, znanja, inspiracije, kreativnosti i dobrote, mogu očarati ljude kao i najljepše stvari svijeta, kao nešto najdivnije što si netko može zamisliti. Na kraju krajeva, mali uspjesi mogu učiniti srenim onoga tko ih postiže, jer često taj koji ih postiže, jedini zna da oni postoje. Gomilanjem malih uspjeha s vremenom ćemo postati toliko veliki, da ćemo se moći mjeriti s najvećima. Kao što se slova u priči harmonično redaju jedno iza drugog i znaju kada prestati i kada ponovno krenuti, tako i mi redamo svoje uspjehe i znanja. Moramo znati kada s jednim prestati, a kada s drugim krenuti.
Mala iskra inspiracije i kreativnosti, može proizvesti toliko savršena djela, puna istine i ljubavi, koji možda stanu u par redaka, ali su sposobni dotaknuti i najtvrđe srce u najtvrđeg čovjeka. Dobro djelo može pokrenuti humanitarnu organizaciju, samo ako je dovoljno vrijedno i ako je namjera počinitelja dobra. Jedan ostvaren san potiče nove snove, koji su željni ostvarenja, željni su truda i rada. Na nama je ostvariti snove, pretvoriti ih u stvarnost, jer to je jedna od moći koje čovjek posjeduje, zbog čega je veći od ostalih stvorenja. Čovjek može nemoguće ostvariti mogućim. Može pretvoriti san u javu, bila to noćna mora ili naljepši san ikad sniven. Jednom pokrenuta, lavina neće stati dok ne dođe do podnožja planine, na podnožu ćemo stajati mi, a na nama je koliko će ta lavina napraviti štete. Kontroliramo je vlastitim odlukama, vlastitim izborima.
Dobit ćemo jednog dana pero u ruke i malo tinte, tek toliko da zapišemo nekoliko rečenica na papir života. Moramo biti spremni moći nešto napisati, imati što zapisati. Po tome će nas ljudi pamtiti. Neki su zaboravljeni, jer nisu imali što zapisati u knjigu života. Neki i dan danas žive jer su iskoristili svu tintu, koju su dobili a morali su sitno pisati, kako bi sve stalo. Moramo krenuti vježbati za posljednje riječi svog života. One niakda neće biti izrečene, ali će biti zapisane u povijest u svijest onih, koji ostaju poslije, ostaju zapisane u vremenu. Koliko će glasno odjeknuti krik našeg života ako ne budemo imali grla ni za jednog vapaja? Ne smijemo dati pero drugome, da nam drugi bude spisatelj života, jer to ne bi bio naš život. Bili bi robovi vlastitog nemara, a riječi su zapisane od jednog autora i taj autor će se pamtti, ako mu priča bude dovoljno dobra. Za priču života, inspiracija nam dolazi svakodnevno, svakog trenutka, vrlo je složena, a na nama je da samo uzmemo pero i počnemo već sada pisati. Zapišimo svoj život onako kako mi želimo.
Ivan Dabić
Nema komentara:
Objavi komentar