„Selo k'o selo, sto ljudi sto ćudi i svak' misli da je u pravu“. Ovako
je u svakom manjem mjestu, uglavnom ljudi se oko ničega ne mogu jednoglasno
složiti. Osim…
E da, postoji i ta rijetka iznimka a to je odgovor na pitanje tko je
najbolji pjevač ili vokalni solista, u ili iz, sela Matići. Iako je sve stvar
ukusa, anketirao sam ljude koji se bave glazbom i čuo njihovo mišljenje.
Jednoglasno su rekli; to je Vinko Mikić zvani Grga.
Junak naše današnje priče
živi s obitelji u Donjoj Mahali kamo se preselio sredinom osamdesetih godina
proteklog stoljeća. Iako živi u Mahali preko trideset godina nikada nitko
neće za njega reći da nije bio i ostao
Matićanin. Po zanimanju konobar, radio je u hotelu „Kej“, motelu „Ataše“ i
restoranu „Lovački dom“, prije i poslije rata dok ovi ugostiteljski objekti
nisu privatizirani. Trenutno je umirovljeni ratni vojni invalid.
Obitelj Mikić; Dejan, Helena, Marinko, Janja i Vinko
Vinko Mikić rodio se 1. 8. 1960. godine u Matićima od oca Ive i majke
Kate r. Orkić. Još kao osnovnoškolac u četvrtom razredu osnovne počeo je pjevati na nagovor učitelja Mije
Stjepanovića. Uvidjevši da mu to ide bolje nego ostalima iz njegova okruženja a
da ga drugi rado slušaju i hvale kako pjeva, odlučuje jako rano testirati svoje
mogućnosti.
Svoj prvi nastup imao je pred domaćom publikom 1973. godine na
takmičenju pjevača amatera. Te godine zauzeo je treće mjesto.
Naredne 1974. godine takmičenje
pjevača amatera u Matićima održano je kod starog mlina (današnji trg Krunoslava
Draganovića) na kojemu je Vinko prvi puta pobijedio. Slijedila su takmičenja
pjevača amatera u O. Luki 1976. godine gdje je pobijedio pjesmom „Požuri
ljubavi u moj zagrljaj“ ( 1. mjesto
donosilo je bogatu novčanu nagradu), 1977. godine pobjeda na takmičenju
pjevača amatera u Modriči a posebno se sjeća jedne pobjede na takmičenju
pjevača amatera u Boku 1979. godine. Naime, te godine on je stanovao u Ugljari
i uvjeren u pobjedu u Boku pozvao je 10 – 15 ugljaraca da idu s njim te da
poslije proslave pobjedu jer obećana je vrijedna nagrada za prvo mjesto.
Osvojio je on prvo mjesto ali umjesto novčane nagrade dobio je knjigu o Titu,
„nešto što je vrijednije od novca“ kako je rekao voditelj programa i nasmijao
mu se u lice. Poslije morao je iz svog džepa plaćati piće za ekipu navijača
(radio je kao konobar pa novac nije bio problem).
Nastup u ugostiteljskom
objektu „Kod Meše“ 1979. godine u Oštroj Luki
Nakon niza pobjeda na takmičenjima pjevača amatera i nastupa po kavanama,
odlučuje 1980. godine okupiti bend i početi svirati po svadbama. Uz Vinka grupu
su činili; harmonika Velimir Vincetić – Veka, bubnjevi Drago Oršolić – Drale i
gitara Mirko Miličić (kasnije svirao s Tigrovima tame).
U obiteljskom okruženju 1980.g. kod
Zvonke slikara, violina Blaž Živković–Žika
Vokalna
solistica u grupi bila je Marica Oršolić – Bankina koja je ostala s grupom sve
do njenog raspada 1985. godine. Dok je Vinko bio na odsluženju vojnog roka
(1982./83. godine) mijenjao ga je Mirko Pejić – Miš iz Oštre Luke.
Takmičenje pjevača amatera SR
BiH 1982. godine u Čađavici trebala je biti odskočna daska prema profesionalnim
vodama za koje je naš pjevač bio spreman. Naime, tamo je prva nagrada bila
snimanje singl ploče za produkcijsku kuću „Diskos“ iz Aleksandrovca (u to
vrijeme jedna od najjačih produkcijskih kuća u bivšoj državi). Grga, kako su ga već tada zvali, osvojio je
prvo mjesto pjesmom „Ne žuri srećo“ i
dobio šestomjesečni ugovor za snimanje ploče od navedene produkcijske kuće.
Idilu je pokvario poziv za vojsku koji je došao nepun mjesec dana nakon pobjede
u Čađavici. Pošto je već jednom odgađao odlazak u vojsku ovaj put su mu to
odbili i morao je na odsluženje vojnog roka. Ugovor mu je istekao i propala je
ta prilika.
Jedan od nastupa u vojsci 1982. godine
Po
povratku iz JNA nastavio je pjevati sa svojom grupom. Oženio se 5. 5. 1984.
godine Janjom Mišković iz Matića. Naredne 1985. godine dobio je sina (Dejan) i
započeo gradnju obiteljske kuće u D. Mahali, tako da je te jeseni odustao od
nastupa a i grupa se potom raspala. Pauzirao je oko godinu dana a onda je u
ljeto 1986. godine, nakon useljenja u kuću, započeo nastupati s Matići bandom.
Svadba u Oštroj Luki 1985. godine
Na
svadbi kod Ilje Orkić Tuljkova
Nastup s Gogom Filipović 1988. godine, stari
„Top Gun“ u D. Mahali
Za Uskrs 1992. godine trebala je krenuti sezona svatova ali umjesto buke
koju stvara glazbeni bend, odjekivale su eksplozije granata. Svi članovi Matići
benda odlaze na prvu crtu bojišnice i sviraju poluautomatsku i automatsku
glazbu. Vinko odlazi na dio bojišnice koji pokriva IV bojna 106. Brigade HVO- e
. Mikrofon je zamijenio automatskom puškom AP 72 zvana „Srpkinja“ i stao na
branik svoje budućnosti. Dana 10. 9. 1992. godine teško je ranjen u predjelu
grudnog koša i glave. Posljedica ranjavanja bilo je teško stradavanje bubnjića
uha na kojemu je imao brojne operativne zahvate. Već u proljeće 1993.
godine pomalo počinje vraćati se u
glazbene tokove unatoč zabrani ljekara da nastupa i uši izlaže prevelikoj buci.
Sredinom 1993. godine na poziv naših radnika odlaze svirati u okolicu
Salzburga. To su bili koncerti na kojima se prikupljao novac za obranu našeg
prostora. Tu su ugovorili dvije svadbe a onda još tri, tako da su pet vikenda
zaredom išli u Austriju svirati a ponedjeljkom na prvu crtu bojišnice.
Doček Nove 1997. godine; Ivo, Grozdana,
Blaž, Vinko i Manda,
caffe Hollywood Matići
Tijekom 1995. godine nakon posljednjeg operativnog zahvata bio je
vokalni solist prigodom snimanja druge kazete Matići banda. Otpjevao je dvije
pjesme s tog nosača zvuka; „Bećarski san“ i pjesmu „Ksenia“. Tekst za obadvije
pjesme napisao je Pejo Pejić Lele. Vidio sam u komentarima da ljubitelji ove
vrste glazbe i dan danas traže pjesmu „ Ksenia“ ali je nema na You Tube. Evo
dobre prigode da pozovemo one koji se bave obradom starih dobrih pjesama da
istu učine dostupnom na radost širokih masa.
Nakon rata nastavlja nastupati s Matići bandom po našim svatovima ali i
gostovati često po Austriji na svadbama kod naših radnika iz Matića, Vidovica,
Kopanica i Jenjića. Nema točan podatak ali misli da su najmanje pedesetak puta
svirali u okolici Salzburga u periodu između 1993. – 1998. godine.
Nije samo tijekom rata nastupao na dobrotvornim koncertima nego gdje god
i kad god su ga pozivali, rado bi se odazvao. Takav jedan koncert imao je s
Željkom Jurić i Ivanom Jozić u Riedu (Austrija) 2014. godine. Koncert je bio
namijenjen prikupljanju pomoći za stradale u velikoj poplavi 2014. godine.
Inače organizator ovog koncerta bio je naš matićanin Zdenko Mišković.
Jedan od nastupa 2010. godine
Da jabuka ne pada daleko od stabla pokazala je njegova kći Helena koja
je bila krenula očevim stopama. Nastupala je na svadbama s Matići bandom i Grgom kao ženski vokal u
vremenu između 2009. – 2012. godine.
Tijekom svoje pjevačke karijere nastupao je s mnogim u to vrijeme
poznatim pjevačima narodne i izvorne glazbe kao što su: Enes Begović, Omer
Dizdarević, Mara i lole, braća Begić itd. Rado se sjeća i jedne od posljednjih
svirki pred svoje i umirovljenje grupe. Svirali su u Italiji na jednoj
oštrolučkoj svadbi (Franjo Brašnić ženio sina).
Nastup u Italiji 8. 7. 2017. godine i ujedno
posljednji nastup u inozemstvu
Senad, Šljok, Grga i Sabina
Maras i Grga su odlutali, a
sjede; Zlaja, Senad, Šljok, Buco, Sabina i Mario Hrnkas
„Najčešće se tražilo da pjevam „Eminu“ Hasana Dudića i „Plavokosa“ od
Kemala Malovčića. Ove dvije pjesme naručivali su mi i po dvadeset puta za
večer. U istu kategoriju idu i pjesme „Uvenuće narcis bijeli“ od Šabana Šaulića
te „Posavina zove“ od Željka Jurića. Ovo
su sve poznate pjesme i poznati izvođači ali iznenadila me pjesma koju smo
slučajno čuli i počeli izvoditi a ona je postala hit na svadbama. To je pjesma
„Hoće nam da postanu starješine žene“ od grupe Tornado.“
„ Ne planiram se vraćati ali tko je bavio se ovim
poslom zna da je nemoguće nikada više ne uzeti mikrofon u ruke. Odustao sam
zbog zdravstvenih problema (kralježnica), tijelo kaže ne cjelovečernjim
nastupima“.
Što
reći na kraju nego: Hvala majstore.
Joso Orkić-Joza
Nema komentara:
Objavi komentar