Matićki bajkeri; drugi dio
Kako je i najavljeno u prethodnom dijelu, u ovom nastavku reći ćemo nešto više o dvojici vozača koji su pokušali i nešto više od samog uživanja u motociklu. Uz Roberta Draganovića ova dvojica motociklista klasa su za sebe u odnosu na ostale matićke motoriste, stoga su dobili toliku pozornost. Kao što je velika mogućnost da dijete nogometaša i samo postane nogometaš jer će ga otac uputiti i dati mu podršku ili barem neće moći prigovarati jer je i sam bio takav, slučaj je to i s motoristima. Sva tri navedena motociklista potomci su očeva bajkera.
Marko Marković
Obitelj Marković; Julia, Kristina, Marko i Marin
„Na stazi me pokaži, tamo sam ja, ja“ rekao mi je protagonist ove prve priče Marko Marković. Da bi se razumjelo, barem površno, način života, razmišljanja i djelovanja bajkera, treba jedanput sjesti na motocikl i provesti se 200 kilometara na sat. Treba barem jednom vidjeti cestu široku 5 metara koja se suzi u usku trakicu po kojoj plešu ovi nadasve hrabri ljudi. Ne znam u kojoj mjeri sam uspio pokazati svu kompleksnost sporta kojim se bave motociklisti, sve odricanje i svu žrtvu koju podnose članovi njihovih obitelji, ali ako ništa više ostaje sve ovo kao podsjetnik na vrijeme „drumskih ratnika“.
Rođen je 24. 4. 1976. godine. Od ranog djetinjstva pokazivao je sklonost k motorima i uzbuđenju koje oni donose. Svoj prvi motocikl dobio je već u 13 godini. Bio je to tomosov APN 6.
Prvi motorić APN 6, 1989. godine
Obrambeni Domovinski rat odnio mu je člana obitelji, brata Peju koji je poginuo 7. 8. 1995. godine. Od 1997. godine postaje član Moto kluba „Crazy Bikes“ Wienna. Te godine klub je imao svega šest članova ali ih to nije spriječilo da dođu na svibanjske susrete motorista u Orašje.
Vožnja skelom do Orašja, 1997. godine
Nakon te 1997. godine on sam kao i članovi kluba „Crazy Bikes“ svake godine gosti su oraške motorijade, 21 godinu. Nazdravlje
Marko Marković
Nakon dvije godine počinje voziti utrke. Ljubav prema motorkotaču i natjecateljski duh poveli su ga stazom na kojoj će žnjeti značajne rezultate i gdje će ostvariti zavidnu karijeru. Prve amaterske utrke vozio je 1999. godine u Varaždinu i Novoj Gorici.
Marko Marković na stazi
Jedan od osvojenih trofeja
Od 2005. godine karijera mu kreće uzlaznom putanjom i počinje profesionalno voziti utrke za različite organizatore kao što su Action Bike, Berger Stardesign i dr. Prvu profesionalnu pobjedu ostvario je u Mađarskoj 2005. godine. Nastupao je još u Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini gdje je vozio trke ubrzanja 402 metra.
Vozio je u svim klasam (A, B i C) ali je najviše uspjeha imao u klasi B.
Dio zavidne kolekcije
Trenutno obnaša dužnost dopredsjednika Moto kluba „Crazy Bikes“ Wienna koji ima 80 članova. Obiteljski je čovjek, ima vlastitu tvrtku i ima mnogo manje slobodnog vremena ali to ga ne sprječava da i dalje kad god to može, živi život pravog bajkera. Sretno Marko.
Siniša Ivkić
Po istom receptu, s oca na sina, s tim da je Sinišin put bio drugačiji jer je vrlo mlad ostao bez oca. Rođen je 7. 4. 1984. godine. To malo vremena što je proveo s ocem bilo je dovoljno da od malih nogu zavoli dvotočkaše.
Paul,Elijas, Siniša, Silvija i Sara
Motorijada u Orašju 2007. godine početak je ozbiljnijeg bavljenja moto sportom Siniše Ivkića. Sudjelovao je u organiziranju prve brzinske utrke na 402 metra koja je vožena na regionalnoj cesti Orašje – Gradačac, Gradišta, u kojoj je nastupio i kao natjecatelj. Vozio je te godine a onda je prekinuo do 2011. kada je nastupio na trci u Slavonskom Brodu. Na tom natjecanju nastupio je i Marko Marković ali u višoj klasi. U to vrijeme Marko je bio renomirani vozač utrka i moralna potpora za povratnika na stazu, Sinišu Ivkića. Nakon godinu dana prekida s natjecanjima posvećuje se prodaji dijelova za motocikle. Baveći se prodajom dijelova za dvotočkaše 2016. godine upoznao je Zdravka Petričevića. Petričević je izvrstan mehaničar za motocikle a također i vozač brzinskih utrka na 402 metra.
Siniša Ivkić
Na Petričevićev nagovor postao je član vinkovačkog Moto kluba Docdyno 2017. godine preko kojega je podnio zamolbu HMS – u (Hrvatski motociklistički savez) da registrira svoj racing team. Zamolba je riješena pozitivno i krenuo je u okupljanje tima. Te 2017. godine ostvario je zacrtani cilj, imao je vlastiti racing team pod nazivom Ivkić84, imao je trkaće motore na koje je uložio mnogo truda, puno novca i imao je renomirane motocikliste u timu. Osim njega tim su činili Elvis Hrstić i Ivan Knežević. Krenuli su s pripremama i spremili se za ljeto 2018. godine kada je klub i službeno krenuo u natjecanje pod okriljem HMS.
Ivkić84 racing team i podrška iz Matića
Siniša u akciji, utrka u Čepinu
Timski kolega Ivan Knežević ispred Siniše
Na utrci u Zagrebu pro klase 600 prvo mjesto zauzeo je Elvis Hrstić, treće Ivan Knežević i četvrto Siniša Ivkić, svi iz Ivkić84 racing team.
Elvis Hrstić, pobjednik utrke i državni prvak u trkama na 402 metra,
Ivkić84 racing team.
Kao kruna dobrih rezultata došla je nagrada Hrvatskog motociklističkog saveza za najboljeg vozača brzinskih utrka (Elvis Hrstić) i za najbolji racing team (Ivkić84).
Proglašenje najboljeg vozača i najboljeg tima Hrvatske za 2018. godinu
Čestitamo !
Slavlje je ovo s okusom gorčine i podsjetnik na sport kojim se bave ovi hrabri ljudi. Ivan Knežević 34 godišnji motociklist Ivkić84 tima iz Šiškovaca, smrtno je stradao prije početka utrke u Županji dok je vozio probnu vožnju.
Siniša Ivkić i Ivan Knežević
Na kraju par riječi o Moto klubu Docdyno iz Vinkovaca bez kojega ne bi bilo ni Ivkić84 tima, bar ne ove rezultatski uspješne godine. Moto klub Docdyno osnovan je 2015. godine u Vinkovcima. Klub je član Hrvatskog motociklističkog saveza i član Saveza sportova Vukovarsko – srijemske županije. Najbolji rezultati kluba su u disciplinama Supermoto i Moto ubrzanja gdje su klupski prvaci Hrvatske za 2016., 2017., i 2018. godinu. Njihovi članovi pojedinačni su prvaci Hrvatske 2015., 2016., 2017. i 2018. godine. Unutar kluba tri su tima (Alien racing team, Ivkić84 racing team i IF Performance racing team) a klub ima 35 članova.
Osvojene nagrade za 2018. godinu, Ivkić84 racing team
Autor Joso Orkić
Nema komentara:
Objavi komentar