NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE: SJEME KOROVA

Sjeme korova

Svijet potresaju i okupiraju vijesti u kojima se spominje rasizam, nacionalizam, mržnja prema drugima zbog njihovih opredjeljenja i pripadnosti. Na svijetu živi, po procjenama stručnjaka, oko 7, 7 milijardi ljudi, rasprostranjenih na svih 7 svjetskih kontinenata. Svi dolazimo od nekuda, vučemo svoje krojene iz svojih kultura i zemalja, ipak teško je čovjeku susresti se s nečim novim i nepoznatim, neobičnim i nesvakidašnjim pa tako i ljudima.

I sami živimo u državi u kojoj vladaju čak tri različita naroda, iako su oni u dubokoj povijesti stajali rame uz rame na istoj strani bojišnice. Žalosno je i nevjerojatno da je netko uspio zavaditi tri brata jedne majke u njihovoj kući, što je samo dokaz da svijet i život zaista jesu patnja i kaos. Dobro je vidjeti da se nove generacije okreću protiv ideologija koje stupaju na žulj jedni drugima i okreću se prilici da živimo zajedno i da budemo zadovoljni. Nažalost postoje ljudi koji ne žele dopustiti mladim ljudima s novim inicijativama i uređenjima da ostvare društvo koje će pružati prilike i povoljnosti svima jednako. Osobe koje su i dalje zaluđene nacionalizmom i ideologijama dvadesetog stoljeća, za koje su povijest i praksa pokazale da su donijele samo zlo i patnju, ali i primjer koliko čovjek može biti neograničen. Od svjetskih ratova i zločina protiv čovječanstva, znanstvenih ideja i utrka za prvenstvo i moć, ideologija totalitarizma i kultova ličnosti, zabrane slobode i osnovnih ljudskih prava, sve do smrti milijuna ljudi. Zašto dopustiti osobama, koje su odrasle i koje su zaluđene idejama dvadesetog stoljeća, onih koji su se pokazale kao zle i neutemeljene, da vode narod kroz moderan život i društvo u kojem je neprihvatljivo da se mržnja rasipa na sve strane. Nažalost, i djeca su odgajana u okrilju nacionalizma i mržnje prema drugima, ali jedna dobra stvar koju su donijeli Internet i povezanost je to što su mladi dobili priliku upoznati se s mladim osobama drugih pripadnosti i uvidjeti da su oni više slični nama nego što su različiti od nas. Nije sve tako crno, postoje i oni koji su uvidjeli uzaludnu mržnju i opasnost pa su pokušavali, a sada uz pomoć drugih koji su prepoznali problem, naročito mladih, spriječiti plod mržnje i stvoriti društvo mira.

Sposobnost da poznaje bol i ono što može i kao može nauditi, koju samo čovjek posjeduje od svih životinja koje obitavaju na našem planetu, čovjeka je dovela do najokrutnijeg stvorenja u povijesti svemira. Čovjek je jedino biće koje je sposobno da shvati što i kako uzrokuje bol i patnju i da takve spoznaje primjeni u najokrutnije svrhe koje se mogu zamisliti. Koliki su samo zločini počinjeni za vrijeme najgorih vremena i što su sve ljudi bili spremni učiniti radi jedne osobe koja stoji na čelu države, ideologije ili vojske. Nije narod toliko kriv što mu se lako oči zamažu i što ga se lako natjera na nešto što će kasnije požaliti, važno je samo tko će i kako zamazati oči, hoće li to biti mržnja i zlo ili će to biti napredak, ljubav i mir. Možete se pretvarati dobrim i braniti se kako je ono što je počinjeno zlo i da ne bi to nikada mogli učiniti ili se natjerati na to, grdno se varate. Da ste bili mlada osoba u tridesetim godinama prošlog stoljeće i da je sve, kao što je i bilo, oko vas usmjereno na mržnju protiv drugih naroda i zaluđenosti nepravdom koju ste sami sebi učinili, i vi bi postali prvi jurišnih njemačkih snaga na bojišnici i sredstvo širenja propagande.

Svi smo različiti jedni od drugih i to je sasvim normalna priroda svijete. Koliko bi svijet bio dosadan da smo svi jednaki i da smo svi ovce koje slijepo slijede travu. Imamo pravo na svoje mišljenje i na slobodu govora, ali je opasno kada nismo obzirni i svojom slobodom govora narušavamo tuđa prava. Zašto rasipati mržnju zbog propalih ideja i planova ljudi koji su povećali i umnožili zlo na ovom svijetu, sjeme mržnje će uvijek ostati u našim dušama i temperamentima, a samo će nastojanje miru i odgoj djece prema poštovanju i slobodi donijeti mir našim potomcima. Uzaludno je što vičemo i žalimo se sve dok se ne smijene generacije koje su bili sljedbenici idealizma i loših ciljeva.

Prvo treba srediti sebe, da budemo zadovoljni sami sa sobom, da dovedemo svoj život u red kako bi se ljudi mogli osloniti na nas. Zatim treba postaviti red u svojoj obitelji kako bi imali sigurno utočište nakon burnog mora i kako bi pružili primjer svim ostalim. Tako postepeno možemo graditi bolje društvo i doći do uređenja šire slike pa na koncu i svijeta. Ne može čovjek, koji je u svađi sa svojim ocem, voditi državu i očekivati da će nešto drastično promijeniti, jer ako nije sposoban i spreman razgovarati i riješiti problem sa svojim ocem kako će sa neznancem govoriti o dobroti svog naroda.