MATIĆKI CR 7, PERICA MIŠKOVIĆ

                 U Londonu kao gost Arsenala (Pero i Arsen Wenger, trener Arsenala)

Trebala je to biti priča kao iz bajke. Priča o jednom uspjehu na čijem su putu od početka pa do kraja cvale  isključivo ruže. Obzirom da život ne piše bajke nego donosi svakodnevne zaplete i rasplete od kojih, često, i glava zaboli te zakomplicira i najbolje osmišljene planove. Pogotovo one za budućnost, e tu je pravi majstor.

Kroz sve ovo vrijeme mega uspona Perice Miškovića rijetki su se zapitali kako je tom dječaku odlaziti iz sigurnosti doma u nepoznati svijet i biti bez prijatelja i obitelji tamo negdje u Splitu, Londonu, Grčkoj … a imati samo dvanaestak godina. Većina vidi u njemu samo vreću novca koju treba ubrati, s njim se slikati i biti mu prijatelj jer tko zna … kad on uspije … gdje sam tu ja. Zavide mu na njegovim sposobnostima koje ponekad i nisu dar već prokletstvo koje zlatnom cestom vodi u neizvjesnost, strah od povrede, sumnju i vjeru u vlastite mogućnosti, teret mogućeg neuspjeha i silnog razočaranja sebe i drugih …

Dana 2. 9. 2000. godine rodio se Perica Mišković kao peto dijete u obitelji Jose i Mare rođene Kamenjaš. Svoje prve kontakte s nogometom imao je od dana kada je prohodao. U prilog tom išla je činjenica da mu je obiteljska kuća pored samog stadiona u Matićima. Već od svoje pete godine pokazivao je iznimnu spretnost i znanje u baratanju nogometnom loptom. Tu počinje priča o nevjerojatno talentiranom klincu iz Crne mlake čije je mjesto na velikim nogometnim pozornicama s kojih je nestao nakon nekih odluka koje su se negativno odrazile na njegov nogometni razvoj. Evo kako je tekao nogometni put momka koji danas puni  devetnaest godina.

Prva registracija i službeni nastupi bili su za matični klub, NK „Napredak“ iz Matića. Nastupi na Festivalu nogometa u Matićima kao i igre u klubu stavile su ga u žižu interesiranja nogometnih menadžera i lovaca na talente. Već 2010. godine Perica je bio nadolazeća mlada nada za koju se mislilo da mu je samo nebo granica. U naredne tri godine, do jeseni 2013. godine, mladi matićki nogometaš prošao je što većina drugih nije i neće za čitav život. Pregršti uspjeha kako s klubom tako i pojedinačnih naslova najboljeg igrača i strijelca slijevali su se tih godina u njegovu vitrinu.

Najveći uspjeh matićkog nogometa je osvajanje naslova prvaka Federacije BiH za igrače do 13 godina. Ovaj naslov došao je kao plod rada trenera Slavka Mikića i zalaganja svih igrača koje je predvodio najbolji nogometaš u BiH a i šire, Perica Mišković.

 

             Najbolji nogometaš finalnog turnira u Sarajevu 2013. god.

 

       Ekipa pionira NK „Napredak“ prvaci Federacije BiH (31. 5. 2013.g.)

U vremenu između 2010. i 2013. godine obišao je pola Europe pikajući loptu i nastupao na mnogim čuvenim stadionima. Velike uspjehe napravio je kao član akademije nogometa velikog F.C. Arsenala (sjedište je akademije za ovu regiju u Virovitici, RH) što je rezultiralo sedmodnevnim gostovanjem u Londonu na „Emiratesu“. Tu je nastala i naslovna slika s Wengerom (17. 9. 2013.). U međuvremenu bio je član HNK „Hajduk“ Split (2013.), Olympiakosa iz Pireja (2014.), Akademije Arsenala (2014./2015.) Udinesse Calcio (2015.) i HNK Orašje (2016.)

        Uvijek pod svjetlima reflektora i s trofejima u rukama (2014.)

                             Krizma, u društvu velikana (15. 5. 2015. g.)

Lutanje po klubovima i traženje čarolije koja je postajala sve udaljenija završilo je u jesen 2016. godine kada odlazi u Njemačku. Skrasio se u Mainzu i nastupao za ekipu TSV Schott Mainz (U-19). Za ekipu iz Mainza nastupao je 2017. i 2018. godine.

                       

                                 Nastupi u  TSV Schott Mainz

 Dobre igre dovele su ga do poziva u reprezentaciju BiH (U-19) za koju je debitirao 2018. godine.

Daljnji iskorak u karijeri napravio je 27. 11. 2018. godine kada je prešao u redove SV Waldhof Mannheim. Ovaj njemački treće ligaš ima velikih ambicija da ove godine uđe u Drugu ligu Njemačke što  bi bio veliki uspjeh kluba. Perica je član druge ekipe Waldhofa i povremeno nastupa za prvi tim.

                    

 Nogometaš momčadi iz Mannheima ( Waldhof je bivši Njemački Bundesligaš)

                                        S jednog od nastupa

 Nogometna ikona Perice Miškovića svakako je portugalski čarobnjak, Cristiano Ronaldo. Zbog toga ne čudi što naš nogometaš u svakom klubu nosi broj 7 na leđima.

Matićki CR7 (Cristiano Ronaldo 7) i nadalje zabija golove krčeći sebi put i radi poteze zbog kojih se nogomet toliko voli, ali ovaj put bez svjetala pozornice i velike halabuke koja mu nije donijela ništa dobroga. Tek mu je devetnaest godina, još ćemo se naslušati, nagledati i načitati priča o ovom matićkom Wunderkindu. Sretno Pero.

                                                                                 JO