U
Londonu kao gost Arsenala (Pero i Arsen Wenger, trener Arsenala)
Trebala je to biti priča kao iz bajke. Priča o jednom
uspjehu na čijem su putu od početka pa do kraja cvale isključivo ruže. Obzirom da život ne piše
bajke nego donosi svakodnevne zaplete i rasplete od kojih, često, i glava
zaboli te zakomplicira i najbolje osmišljene planove. Pogotovo one za
budućnost, e tu je pravi majstor.
Kroz sve ovo vrijeme mega uspona Perice Miškovića rijetki
su se zapitali kako je tom dječaku odlaziti iz sigurnosti doma u nepoznati
svijet i biti bez prijatelja i obitelji tamo negdje u Splitu, Londonu, Grčkoj …
a imati samo dvanaestak godina. Većina vidi u njemu samo vreću novca koju treba
ubrati, s njim se slikati i biti mu prijatelj jer tko zna … kad on uspije …
gdje sam tu ja. Zavide mu na njegovim sposobnostima koje ponekad i nisu dar već
prokletstvo koje zlatnom cestom vodi u neizvjesnost, strah od povrede, sumnju i
vjeru u vlastite mogućnosti, teret mogućeg neuspjeha i silnog razočaranja sebe
i drugih …
Dana 2. 9. 2000. godine rodio se Perica Mišković kao peto
dijete u obitelji Jose i Mare rođene Kamenjaš. Svoje prve kontakte s nogometom
imao je od dana kada je prohodao. U prilog tom išla je činjenica da mu je
obiteljska kuća pored samog stadiona u Matićima. Već od svoje pete godine
pokazivao je iznimnu spretnost i znanje u baratanju nogometnom loptom. Tu
počinje priča o nevjerojatno talentiranom klincu iz Crne mlake čije je mjesto
na velikim nogometnim pozornicama s kojih je nestao nakon nekih odluka koje su
se negativno odrazile na njegov nogometni razvoj. Evo kako je tekao nogometni
put momka koji danas puni devetnaest
godina.
Prva registracija i službeni nastupi bili su za matični
klub, NK „Napredak“ iz Matića. Nastupi na Festivalu nogometa u Matićima kao i
igre u klubu stavile su ga u žižu interesiranja nogometnih menadžera i lovaca
na talente. Već 2010. godine Perica je bio nadolazeća mlada nada za koju se
mislilo da mu je samo nebo granica. U naredne tri godine, do jeseni 2013.
godine, mladi matićki nogometaš prošao je što većina drugih nije i neće za
čitav život. Pregršti uspjeha kako s klubom tako i pojedinačnih naslova najboljeg
igrača i strijelca slijevali su se tih godina u njegovu vitrinu.
Najveći uspjeh matićkog nogometa je osvajanje naslova
prvaka Federacije BiH za igrače do 13 godina. Ovaj naslov došao je kao plod
rada trenera Slavka Mikića i zalaganja svih igrača koje je predvodio najbolji
nogometaš u BiH a i šire, Perica Mišković.
Najbolji nogometaš finalnog turnira u
Sarajevu 2013. god.
Ekipa
pionira NK „Napredak“ prvaci Federacije BiH (31. 5. 2013.g.)
U vremenu između 2010. i 2013. godine obišao je pola
Europe pikajući loptu i nastupao na mnogim čuvenim stadionima. Velike uspjehe
napravio je kao član akademije nogometa velikog F.C. Arsenala (sjedište je
akademije za ovu regiju u Virovitici, RH) što je rezultiralo sedmodnevnim
gostovanjem u Londonu na „Emiratesu“. Tu je nastala i naslovna slika s Wengerom
(17. 9. 2013.). U međuvremenu bio je član HNK „Hajduk“ Split (2013.), Olympiakosa
iz Pireja (2014.), Akademije Arsenala (2014./2015.) Udinesse Calcio (2015.) i
HNK Orašje (2016.)
Uvijek pod svjetlima reflektora i s
trofejima u rukama (2014.)
Krizma, u društvu
velikana (15. 5. 2015. g.)
Lutanje po klubovima i traženje čarolije koja je postajala
sve udaljenija završilo je u jesen 2016. godine kada odlazi u Njemačku. Skrasio
se u Mainzu i nastupao za ekipu TSV Schott Mainz (U-19). Za ekipu iz Mainza
nastupao je 2017. i 2018. godine.
Nastupi u TSV Schott Mainz
Dobre igre dovele
su ga do poziva u reprezentaciju BiH (U-19) za koju je debitirao 2018. godine.
Daljnji iskorak u karijeri napravio je 27. 11. 2018.
godine kada je prešao u redove SV Waldhof Mannheim. Ovaj njemački treće ligaš
ima velikih ambicija da ove godine uđe u Drugu ligu Njemačke što bi bio veliki uspjeh kluba. Perica je član
druge ekipe Waldhofa i povremeno nastupa za prvi tim.
Nogometaš momčadi
iz Mannheima ( Waldhof je bivši Njemački Bundesligaš)
S jednog od nastupa
Nogometna ikona
Perice Miškovića svakako je portugalski čarobnjak, Cristiano Ronaldo. Zbog toga
ne čudi što naš nogometaš u svakom klubu nosi broj 7 na leđima.
Matićki CR7 (Cristiano Ronaldo 7) i nadalje zabija golove
krčeći sebi put i radi poteze zbog kojih se nogomet toliko voli, ali ovaj put
bez svjetala pozornice i velike halabuke koja mu nije donijela ništa dobroga.
Tek mu je devetnaest godina, još ćemo se naslušati, nagledati i načitati priča
o ovom matićkom Wunderkindu. Sretno Pero.
JO
Nema komentara:
Objavi komentar