Pjesma Slavku Markoviću
Oj, šargijo, pusti zvuke svoje
Da opjevam ja stihove moje
Što sastavi ja našem junaku
Po imenu Markovića Slavku
Ko je bio i što je radio
I kako je život izgubio
Bože mili, velike žalosti
Mlad poginu u cvijetu mladosti
I obitelj on svoju ucvili
Plače majka, kuka otac mili
Rat nesretni dijete im uzeo
Proklet bio ko ga je počeo
Žena Mira bez Slavka ostade
Ostade im dvoje djece mlade
Josipu je bilo tri godine
Nema tate da ga zove „sine“
Dok je Slavko bio na ratištu
Rodi mu se kćer u izbjeglištvu
U Županji rodi mu se cvijeće
Svoga tatu zapamtiti neće
Slaviša je jako pošten bio
Kao drugo dijete se rodio
Sa braćom je na liniji bio
Posavinu srcem je branio
Pri rata se korparstvom bavio
I sa Mirom sretno je živio
Slagali se i lijepo živili
Jedno drugo puno su volili
Al četnici mira nam ne daju
Zlo donose našem dragom kraju
Najčistija hrvatska sredina
To je, braćo, oraška općina
Četničke su glave htjele lude
Da Srbija kod nas, braćo, bude
Posavci su na noge ustali
Da obrane sve što su imali
Zakukaše mnoge familije
Izgubiše svoje najmilije
Mladića je puno izginilo
Rodnu grudu da bi obranilo
Žrtva rata i Slavko je bio
Junački je život izgubio
Slavko nije bio kukavica
Borio se on na Vidovica
Dobrovoljno javio se, brate
Vidovice da se naše vrate
Primjeran je borac Slavko bio
Kao primjer svima je služio
Toga dana kad je poginio
Na liniji matićkoj je bio
Branio je on Matiće svoje
Da četnici nikad ne osvoje
Kod staroga groblja na Briježnici
Napadali na nas su četnici
Sa bacačim tukli su liniju
Da Hrvata što više pobiju
Četnički je potporučnik bio
Liniji se našoj približio
Navodio bacače je svoje
Da četnici gađaju nas bolje
Slavko ga je odma primijetio
Iz rova je hitro iskočio
Na nišanu kada mu je bio
Bandita je četničkog ubio
Al se nije stigo veseliti
Morao je i on ranjen biti
Pored njega granata je pala
I teške je rane mu zadala
Geler ga je teško pogodio
Ruku mu je i nogu odnio
Brat Marinko kod njega je bio
Ranjenom je bratu pomoć htio
I zet David sa njima je bio
Sa Marinkom Slavka je iznio
Brat Marinko preplašen je bio
Sa nožem je košulju porio
Da zavoje prve njemu stavi
Krvarenje da se zaustavi
On je htio svog brata da spasi
Da se mladi život ne ugasi
U bolnicu hitno voze njega
Da ga spase od zla najgorega
Al Slavko je teško ranjen bio
I dosta je krvi izgubio
Doktori su hitro se skupili
Da bi život mladiću spasili
Al ne može nitko da ga spasi
Mlad, junački život se ugasi
U Matića Slavka sahraniše
I zauvijek sa njim oprostiše
Nije mogla doć mu majka mila
U Njemačkoj s unucim je bila
Mlad junače, u miru počivaj
O slobodi slatki sanak snivaj
Uspomena pjesma će ostati
O tebi će Posavci pjevati
Mladi Slavko, ti si naše cvijeće
Matići te zaboravit neće
Potomci će tebi da se dive
U Matića slobodno da žive
Tunja
Makarić
Nema komentara:
Objavi komentar