SMRT MARKOVIĆ MIROSLAVA-SISIĆA
Poslušajte, vi, braćo Hrvati
Kakva tuga Matiće zahvati
Ratnog ljeta devedeset druge
Puno selo i bola i tuge
Toga dana u selu Matića
Poginulo puno je mladića
Izginiše najbolji mladići
U crno se zaviše Matići
U srcu je njima zemlja ova
Ginu, brane grobove djedova
Svi su hrabri, brane kuće svoje
Da četnici nikad ne osvoje
Poslušajte sada pjesmu pravu
Posvećenu hrabrom Miroslavu
Miroslav je borac odabrani
U Matića kao Sisić znani
Rođen ljeta šezdeset devete
Roditeljim on je prvo dijete
Prvo dijete i velika nada
Žrtva rata nesretna nastrada
Sisić hrabri, borac za slobodu
On je ponos diverzantskom vodu
Njegovo će upamtiti lice
Kopanice, pa i Vidovice
Neustrašiv on je borac bio
U mnogim se bojevim borio
Otac ga je u boj ispraćao
Borcim kavu i jelo kuvao
U ratu se momak zaljubio
Sa lijepom Katom oženio
Tri nedjelje prije smrti svoje
I svatove on napravio je
Ni medeni mjesec neće moći
U ljubavi i u sreći proći
Osta Kata u velikom jadu
Bol velika zahvati je mladu
„Bože mili, kad si tako htjeo
Zašto nisi i mene uzeo
U životu nismo uživali
U zemlji bi skupa počivali“
Al dvadeset osmog studenoga
Za Matiće datuma zlobnoga
Na liniji kod staroga sela
Smrt je puno mladića uzela
Pavlin, Loza s Pekarom su bili
Pred linijom život izgubili
Pobili su četnici mladiće
Jad velika zahvati Matiće
Miš i Ege i Sisić sa njima
Pomoći su došli mladićima
Jer tijela je trebalo spasiti
Makar mrtve kući dobaviti
Ali četnik tu nije daleko
Sa snajperom mladiće je čeko
Na nišanu Sisić mu je bio
U čelo je njega pogodio
Mrtav Sisić na mjestu je bio
Od života mlad se oprostio
Miš i Ege njega izvukoše
Do auta mrtva dovezoše
U Matiće Šiljak je javio
Da je Sisić život izgubio
Žena Kata kada je saznala
Od žalosti u nesvijest je pala
Djed i otac, brat i seke mile
Miroslava jako su volile
Svako od njih kuka i uzdiše
Miroslava nema nikad više
Majka mu je u Zagrebu bila
Tragedija kad se dogodila
Srce puca od velke žalosti
Sin poginu u cvijetu mladosti
Miroslava mlada sahraniše
Prijatelji s njim se oprostiše
Ta hrvatska zemlja naša mila
Junaka je našeg zagrlila
Ode junak među pretke svoje
Matićani Srba se ne boje
Posavina hrvatska će biti
Junaci će svoje obraniti
Zahvaljujuć junacima našim
Za sudbinu našu se ne plašim
Uspomena pjesma će ostati
Junacim će Posavci pjevati
Tunja Makarić
Nema komentara:
Objavi komentar