Majka
Ako postoji i jedna stvar na ovome svijetu na kojoj bi se trebalo biti
zahvalan to je majka. Majčinska ljubav je čisti izvor dobrote, pažnje, sreće,
naklonosti, brige i humanosti koju često uzimamo zdravo za gotovo i na kojoj
smo nerijetko nezahvalni. Teško je predočiti i skupiti na jedno mjesto sve
zasluge, sva dobra djela, sve sate provedene uz postelju, svaki zalogaj koji
nam je pružila, svaku batinu koju smo dobili za lekciju, svaku suzu koja je
puštena zbog nas, a neki i dalje ne shvaćaju i ne prihvaćaju ljubav koja je
jedinstvena i koju samo mi dobivamo bezuvijetno od svoje majke.
Nisu svi životne sreće da iskuse i osjete tako potrebnu pažnju majčinskog
srca. Njih život i sreća nisu pomilovali, ne znaju brige materine i ljubav koju
može pružiti meka ruka i toplo krilo. Takvima je svijet još ružnije mjesto s
više patnje i ogorčenosti nego što bi čovijek mogao i trebao zaslužiti. Teško
je živjeti bez majke i njene ljubavi, još je teže izgubiti ljubav i mjesto
utjehe na koje smo navikli i koje nam je uvijek bilo mirna luka poslije olujnog
mora.
Svakome je njegova majka najbolja i nju najviše voli, samo bi lud čovijek
rekao i mislio drugačije. Nakon dugog puta i lutanja po svijetu, na kućnom
pragu se prvo pada u majčin zagrljaj i traži mili poljubac koji je bio lijek za
svaku bolest dok smo još kao djeca vjerovali da je majka najbolji liječnik.
Majčino je jelo i svaki obrok koji napravi, bilo bolje od najboljeg,
izmišljenog restorana i kuhinje koja postoji na svijetu. Nitko ne zna kao majka
napraviti onako kako mi volimo jer smo na tome odrasli i na takvo smo navikli,
bilo ono loše izgledom ili nezdravo po nekim standardima, najbolje je kad ga
majčina ruka napravi. Uvijek je bila spremna bdjeti cijelu noć i biti utjeha u
najlošijim vremenima. Kada nije bilo bogatsva i luksuza kakvog danas poznajemo
s majkom nam nikad ništa nije nedostajalo, a nismo bili svijesni njezinih
žrtava i odricanja.
Najveće dostignuće i blagoslov koji žena može podariti ovom svijetu je da
postane majka i to bi trebao biti cilj svake žene u životu. Držati svoje dijete
u rukama i brinuti se o njemu, odgajati ga i postaviti ga na pravi put kojim će
on kročiti kroz život.
Najpoznatija majka koju pamti povijest, koja nije postala samo majka
djeteta, bila je Blažena Djevica Marija. Ona je postala majka Boga i Čovjeka,
postala je majka Crkve, postala je naša Majka, majka svih živih. Ona je majka
koja je rekla svojevoljno „Da“ na pitanje, koje mnoge žene sebi popostavljaju,
da li je vrijedno dovesti dijete na ovaj svijet i koja je prihvatila žrtvu i
donijela na svijet Sina. Ona je prihvatila da njezin Sin pati i umre ona je
krivac i zbog toga je propatila kao što i svaka majka pati za svojim djetetom.
Skulptura koju je načinio renesansni kipar, slikar, arhitekt i pjesnik Michelangelo
pod nazivom „Pieta“ koja prikazuje Mariju kako u naručju drži Kristovo mrtvo
tijelo, jedno je od najveličanstvenijih plodova umijetnosti čovječanstva.
Prikazuje žrtvu i patnju jedne majke koja pati za svojim sinom, kako je svijet
uništio ono što je ona stvorila i što je jedino istinski voljela. Upravo to i
jest uloga majčinstva i upravo to je život i žrtva koju svaka majka prihvaća
donoseći na svijet novi život, svoje dijete. Majčinska žrtva jest dati svoje
dijete da ide u svijet, da bude uništeno od strane svijeta i vidjeti ga kako
pati, to je žrtva i to je istina jer to će se dogoditi, patit će ,imat će
problema u životu, bit će bolestan, odbačen, morat će se suoočiti sa svojim
pogreškama i katastrofama i umrijet će. I majka je toga svijesna i nada se da
će bar živjeti tako da nešto postigne u životu i da sva ta patnja ne bude
uzaludna. Marija je bila svijesna patnje i svega što će se dogoditi njenom
djetetu i ipak je svojevoljno i svjesno izabrala život i svu patnju je
prihvatila zbog ljubavi.
Danas nam je Marija uzor majčinstva i ljubavi zbog koje je propatila, zbog
svojih djela i ljubavi dobila je mjesto na nebesima uz svog Sina i postala je
Majka svijeta. Neka Marija bude primjer i utjeha svakoj curi, ženi i majci na
ovom svijetu da spremno prihvati istinu
i ljubav majčinstva i življenja.
Trebamo biti zahvalni svojim majkama što su na, prvenstveno, podarile
priliku života i potencijal uspjeha na ovome svijetu, što je toliko toga
učinila za nas, a što može učiniti samo majka svome djetetu. Bit ćemo tužni i
bit će nas strah onog dana kada izgubimo najvrijednije blago ovoga svijeta,
kada više ne bude toplog krila koje će nas grijati, vruće pogače na stolu da
nas dočeka i slatkog poljupca koji liječi sve rane. Tek onda kada shvatimo
zašto mama voli koricu kruha, zašto voli više vodu nego sok, zašto odbija
zadnju kockicu čokolade, zašto ne voli bombone i zašto ona uvijek zadnja jede,
tek ćemo tada shvatiti koliko nas je majka voljela, koliko je propatila zbog
nas i čega se sve odrekla kako nama ništa ne bi nedostajalo. Nema goreg zločina
na ovom svijetu i većeg grijeha nego kada vidiš suze u majčinim očima i znaš da
si ti kriv zbog toga.
Nema komentara:
Objavi komentar