dr. fra Luka Marković
ČUDA SU UVIJEK VEZANA UZ NADU
Današnja čitanja donose dvije važne poruke. Prva dolazi iz knjige proroka Baruha. Upozorava Židove da svakom zlu dođe kraj, jer Bog ne zabravlja potlačene. Malo je naroda u povijesti koji su prošli trnoviti put poput Židova. Na tom narodu se nakon tisućljetnih protjerivanja s vlastitih ognjišta, ali i zla koje ga je zadesilo od strane nacističke ideologije, ostvarilo proroštvo Baruha upućeno Jeruzalemu: „Otišli su pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća u slavlju.“ Doista, niti jedan narod kroz povijest se nije u tolikom broju i s toliko oduševljenja kao Židovi vratio u zemlju očeva i majki. Današnja židovska država svoju opstojnost može zahvaliti tom povratku protjeranih i raseljenih Židova. Do povratka je došlo zahvaljujući ljubavi prema rodnom kraju, ali i kontinuiranom radu svih Židova da se to dogodi. Taj rijetko viđeni događaj bi trebao biti poticaj Židovima da ne čine zlo drugima, da paze kako se odnose prema Palestincima. Nitko nema pravo svoju sreću graditi na nesreći drugoga.
Druga poruka dolazi iz Evanđelja. Malo je europskih naroda koji su u tolikom postotku raseljeni kao hrvatski. Svaki drugi Hrvat, ako se uzme u obzir i najnovije iseljavanje, živi danas izvan Hrvatske i BiH. Na velikom simpoziju u Zagrebu - na temu „Iseljeništvo i povratništvo“ - na kojem sam imao čast biti jedan od predavača, rekao sam i to kako povratništva može biti. Ali da bi do njega došlo, moraju politika, Crkva i čitavo društvo željeti to istinski. Nije dovoljno samo pričati o tome. Moraju biti stvoreni povoljni, pravedni, prosperitetni i humani uvjeti za povratak. U tom kontekstu velika pouka mogu biti riječi današnjega Evanđelja u kojem Ivan poziva na pripravljanje puta Gospodinu – poravnavanje staza, ispunjenja dolina, kao i slijeganje gora i brežuljaka. To bi u prenesenom smislu značilo da hrvatsko društvo – kao i čitav svijet - treba biti uređeno pravednije, ljepše, mirotvornije, s manje korupcije a više poštenja, s manje pohlepe a više solidarnosti, s manje zavisti i mržnje a više ljubavi. Ako do toga dođe, bit će u njemu prisutan i Gospodin. Tamo gdje je Gospodin istinski prisutan u politici i Crkvi, tamo ljudi rado žive. A gdje ljudi rado žive, tamo se vraćaju oni koji su morali otići zbog terora neprijatelja, protjerivanja ili loše politike lažnih domoljuba. U tom pogledu Židovi mogu biti Hrvatima uzor.
Jedna mudra afrička poslovica kaže da je za dobar odgoj djeteta potrebno čitavo selo, a ne samo roditelji. Slično bi se moglo reći da je za povratak iseljenika potrebno čitavo hrvatsko društvo. O tome bi trebali razmisliti oni u politici, Crkvi, među poslodavcima i sindikatima koji jako puno pričaju o povratništvu a ne čine ništa da do njega dođe. Da Židovi tako rade, ne bi bilo danas židovske države niti tolikoga povratka iz dijaspore. Da su Hrvati nakon osamostaljivanja doista uvažili univerzalne vrijednosti koje proizlaze iz Evanđelja, da pojedini političari, pa i crkveni ljudi, nisu mislili samo na sebe, ne bi bilo niti toliko iseljavanja. Biblija upozorava uvijek iznova da se vjera ne manifestira toliko količinom molitve koliko praktičnim životom.
Nema komentara:
Objavi komentar