NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE: VELIKA DJELA

VELIKA DJELA

Želim biti velik u svojim djelima Jednom sam čuo, a od tada često primjećujem druge osobe da isto govore, kako netko želi postati toliko briljantan i slavan, da će ga povijest pamtiti, da će biti upisan u neke knjige, koje će ljudi čitati i podsjećati se na njega, kako će imati spomenike i sjećanja na njega. To i nije sasvim loše. Dobro bi bilo da nas netko dugo pamti, da povijest zapiše nešto o nama, odnosno da je sami napišemo, ipak ne vidim kakve koristi imamo od toga. Ljudi previše žele, previše sanjaju, previše kombiniraju. Toliko, da izgube pojam o stvarnosti. Zaboravljaju gdje se nalaze, da si ne mogu priuštiti sve, da će imati još problema uz sve ono što sada imaju, naposlijetku svi ćemo umrijeti, ostvarili svoje snove ili umrli pokušavajući ih ostvariti. Skormnija osoba će ostvariti više snova i želji, nego netko tko ima toliko njih, da ne zna odakle bi započeo. Često prihvati više njih odjednom i ne stigne na kraju ništa, ili ih sam odbaci, ili ga nešto prekine, ili nađe još veće, zanimljivije i bolje zamjene za ono što već nema. Neki ljudi nemaju priliku sanjati o stvarima o kojima sanjaju drugi ljudi. Razlikujemo se na nebrojeno puno razina. Jedni su bogati drugi siromašni, jedni su lijepi, drugi su ružni, pametni i glupi, optimistični i pesimistični, otvoreniji i zatvoreniji, ekstravertirani i intravertirani, ljubav i ravnodušnost, sreća i tuga, odgovornost i nezainteresiranost, kaos i red. Ja ne žeim postati moreplovac, niti astronaut, ali sanjam o nekim svojim snovima, koji mi pružaju nadu i utjehu u bolje sutra. Trebamo se truditi oko onih stvari za koje znamo da će nam biti od koristi i koje sa sigurnošću možemo završiti, nakon što ih započnemo, inače bi samo izgubili vrijeme. Nije važno gdje se nalazimo, kada se nalazimo, kuda idemo i od kuda smo došli. Važno je biti spreman preuzeti odgovornost za sebe i svoj život u pravom trenutku. Moramo i patiti. Svi pate, svijet je pun patnje. Tko to još može izbjeći? Onaj tko uspije vjerojatno će stvorit neku novu religiju. Bogati sanjaju o novcu i velikim stvarima, siromah o sutrašnjem ručku, sretna osoba razmišlja što će sutra raditi da i sutra bude sretan, a tužna priprema očev sprovod. Ne moramo svi biti inžinjeri ili liječnici. Kada bi svi težili vruhnskim stanjem i borili se za potpunu jednakost, tko bi onda liječio, gradio, popravljao odvode ili prao suđe?nije važno što radimo, sve dok svoj posao i svoje odgovornosti uzimamo s ozbiljnim stavom i odlukom da ćemo stvari dovesti u bolje stanje nego u kojima se one sada nalaze. Ako smo smtetlar, budimo dobar smetlar, ako smovodoinstalater, budimo dobar vodoinstalater, ako smo arhitekt, budimo dobar arhitekt... Ljudi, koji dobro i predano rade svoj posao i koji paze na svoja počinjena djela, dobivaju najbolje moguće nagrade za svoje kategorije. Danas mogu biti vodoinstalater, a sutra mogu pokrenuti kompaniju vodoinstalatera i to dobrih vodoinstalatera, kojima će ljudi vjerovati. Velika je razlika između htjenja i djela. Nije dovoljna samo odluka, moramo preuzeti odgovornost za svoja djela, najznačajnije pri pogreškama. Korit će nas zbog pogrešaka, ali će nas hvaliti zbog dobrih djela. Moramo se potruditi da je dobro i veliko sve što radimo, bio to posao, zanimacija, pomaganje drugima ili čak osvajanje svijeta. Kada ja odlučim da moja djela i moj trud budu dobri, veliki, iskreni, puni ljubavi i odgovorni, tada ću i ja postat dobar, velik, iskren, pun ljubavi i odgovoran. Možda ću svojim djelovanjem pružiti nekome primjer pa i drugi počnu činiti dobro. Dobra osoba čini dobra djela unatoč svoj patnji i strahu, koji vladaju svijetom. Tko zna možda i mene povijest zapamti kao osobu koja je bila velika u svojim djelima.