POČNIMO RADITI TEŠKE STVARI
Ivan Dabić
Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.[1] Ova rečenica stoji u Matejevu evanđelju kao poruka ljudima, uputa što treba raditi da bi postigli smisao u životu. Fizičke stvari su prolazne i, takoreći, nevažne, odnosno postojiji nešto uzvišenije od njih, nešto veće što bi trebalo biti cilj i smisao ljudskog postojanja. Također, u ovoj rečenici postoje odjeci izazova, koji je postavljen pred čovjeka. Tko je spreman i sposoban tražiti Boga? Tko se usuđuje otkriti Boga? Tko je dostojan vidjeti svu slavu Njegovu? Odgovor je prilično jednostavan: onaj tko traži! Malo kasnije, također u Matejevu evanđelju, stoji ohrabrenje: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.[2] Postoji dokaz da će, onaj tko traži, dobiti svoju nagradu za trud, za sve svoje uspjehe i neuspjehe. Pozvani smo, bar kao kršćani preko Svetog Pisma, činiti teške pothvate, usuditi se učiniti nemoguće. Ne samo da su kršćani poznavi na taj arhitipični poziv, nego je u ljudsko postojanje usađena ideja za teškim radom, za obavljanjem nemogućih zadataka, sve radi dobivanja i ostvarenja nemoguće i nevjerojatne nagrade, koja potencijalno čeka na kraju avanture. Ljudi drugih religija, nevjernici i svi ostali, koji pripadaju drugačijim skupinama, primjenjuju i vode se ovim načelom, jer je efikasno i donosi plodove. Svima nam je zajedničko takvo pravilo, samo nam se ciljevi razlikuju.
Trebamo činiti teške stvari, trebamo preuzimati odgovornost za velike rizike, trebamo pokušavati ostvariti velike planove, svoje snove, unaprijeđivati društvo i sebe, razvijati sebe, fizički, psihički i duhovno. Pogledajte uspješne ljude. Što rade oni, za koje smatramo da su uspješni? Oni upravo čine stvari na koje se netko nikada ne bi usudio. Ne moraju to biti veliki rizici ili velika ulaganja novca, koje nemamo, nego i teške stvari u životu koje su same po sebi zahtjevne i složene, ali pružaju i bogate plodove. Netko tko se trudi na poslu, ima veću vjerojatnost za dobivanje povišice od onoga, tko na posao dolazi samo kako bi zaradio plaću, za koju svakako smatra da je bijedna, nevažno kolika ona zapravo bila. Uspješni ljudi se ne boje prihvatiti prilike, koje im se iznova i iznova pružaju. Žele izazove, željni su rada i truda, ne žale svog znoja, snage i krvi. Plaćaju visoku cijenu za svoja dostignuća, ali su im životi ispunjeni. Oni su ti koji drže društvo na nogama, koji ga pokreću i ponovno uzdižu kada padne. Ne govorimo samo o bogatim, uspješnim ljudima, koji su uspješni jer imaju puno novca i imovine, iako su i oni izvanredni ljudi, jer ne može svatko biti bogat, pošteno steći što ima i ostati bogat i imućan. Pod uspješne ljude, koji čine velika i teška djela, možemo ubrojati i sve one, koji prihvaćaju poslove, koje nitko neće; ljude koje u trenutcima potrebe istupaju naprijed ne žaleći sebe; sve one koji su volji pomoći drugima, ostvariti napredak u sebi ili društvu.
Brojne su izreke poput: „vježba čini majstora“, „tko radi ne boji se gladi“, „moli i radi“, sve one potvrđuju da čovjek mora prihvatiti odgovornost stvarnosti, preuzeti na sebe najveći mogući teret, koji može nositi i ponosno ga nositi kroz život. Uspješni ljudi se ne brinu što će danas jesti, piti, što će obući, zato što ima važnijih briga i zna da će radom za većim brigama lako riješiti ove malene. Kad je gladan jede, kad je žedan pije, ali nastavlja tražiti ono što je njemu najskrivenije, a traži tamo gdje najmanje želi, gdje je najopsnije, najnepoznatije, gdje je sve moguće, a ništa predvidivo.
Nemoramo raditi teške stvari, pruzimati velike odgovornosti samo kako bi zaradili puno novca i postali bogati, ne. Trebali bi to raditi jer nas to čini ljudima, to nas povezuje. Vlastitim razvojem, razvijamo i društvo, čuvamo svijet u kojem živimo, pokušavamo stvoriti bolji svijet tamo gdje odlazimo nakon ovog, štitimo prirodu, štitimo osnovne vrijednosti čovjeka, štitimo mir, istinu i pravdu, a iskorjenjavamo zlo, mržnju i patnju. Što god vam se čini teškim i nemogućim raditi, prihvatite to, što bi naši stari rekli: „Čeličite se!“. Ako ne uspijete pokušajte ponovno, ako i dalje ne ide pokušajte nešto drugo. Tražite smisao posvuda, taržite ga gdje najmanje želite tražiti, tamo je skriven i zato idite i radite teške stvari.
Nema komentara:
Objavi komentar