dr. fra Luka Marković
Liturgijsku priču o tome kako je nekoliko riba i kruhova bilo dovoljno da nahrani mnoštvo ljudi, ne moramo bezuvjetno shvatiti kao fizičko čudo. Prvo čitanje i Evanđelje žele poručiti, prije svega, da se čuda događaju uvijek tamo gdje su ljudi spremni dijeliti jedni s drugima. Nažalost, danas živimo u svijetu koji je poznati indijski mirotvorac i bivši predsjednik Mahatma Gandi definirao ovako: U svijetu ima dovoljno hrane kako bi se nasitilo sve ljude, ali ne toliko da bi se moglo zasititi dušu jednoga jedinoga pohlepnoga čovjeka. Takve ljude susrećemo posvuda i u svim pozivima. Pa ipak najviše ih ima u politici i ekonomiji. I to prema onoj narodnoj koja kaže da prilika stvara lopova.
Čovjek pokušava dati smisao životu - svatko na svoj način. Upravo zbog krivog odnosa prema životu, mnogi pronalaze smisao u pohlepi, egoizmu i uživanju na račun drugih. Pa ipak njihov život u konačnici redovito ne bude osmišljen. Nigdje nema više nutarnje bijede, nedostatka ljubavi, mržnje, ovisnosti kao u obiteljima onih koji grabe na račun drugih. Istina, fasada izvana prekriva ono što se u obiteljima takvih događa iznutra. To ne znači da je svaki bogat čovjek loš. Ima puno bogatih i imućnih koji dijele s drugima. Često tako da to drugi ljudi i ne primijete. Za razliku od onih korumpiranih grabljivaca, oni nisu pokušali dati smisao životu kroz materijalno koje su čak na pošten način stekli, nego su ga tražeći pronašli u darivanju.
Ima siromaha koji nemaju puno, pa ipak se darivaju. Neki kroz ono malo što posjeduju - par ribica i kruhova, lijepu i utješnu riječ, a drugi preko iskrena osmjeha. Utoliko glasi poruka današnje liturgije: zdravo srce je važno ne samo za normalno funkcioniranje tijela, nego i kao izvor dobrote. Razumski gledano, oni koji su imali ribice i kruh bi se okrenuli i otišli, uvjereni kako to što imaju nije dovoljni niti njima samima. Ali intuicija im govori da je čudo moguće tmo gdje srce nije zatvoreno za druge ljude.
Nema komentara:
Objavi komentar