IZVOR DOBRA I ZLA JEST LJUDSKO SRCE
dr. fra Luka Marković
O slavnom antičkom filozofu Sokratu postoji jedna vrlo poučna anegdota. Doveo jedan otac sinčića da upozna Sokrata. Momčić šuti i šuti. Sokrat ga pogleda i reče: Mladiću, reci nešto kako bi te mogao vidjeti. Što nam poručuje time filozof? Da čovjeka često definira njegov govor, ono što izlazi iz nutrine, iz srca. Ne možemo ga u potpunosti vidjeti dok mu ne upoznamo nutrinu. Upravo o tome govori i Isus kad kritizira farizeje u Evanđelju upozoravajući da čovjeka ne može onečistiti ono što dolazi izvana, nego ono što izlazi i njega. Naime, iz srca izlaze sve dobre, ali i zle nakane. A one su pokretač ljudskoga djelovanja, kako onoga dobroga tako i zloga.
Za farizeje vanjština, to jest održavanje propisa i rituala, određuje čovjeka: tko je dobar, a tko loš. Isus ne želi osuditi propise i zakone, rituale i tradiciju. Samo želi reći da to nije sve. Jer održavati propise, pa i vjerske, može i onaj čije je srce puno zla. Vanjština nije prava slika čovjeka. To je njegova nutrina - ono što izlazi iz srca, iz njegovih nakana i želja, iz njegovoga odnosa prema drugim ljudima.
Svetom Augustinu se pripisuje slijedeća misao: Ljubi i čini što hoćeš. To nije poziv na anarhiju, nego na to da se u srcu dadne više prostora ljubavi. Istinska ljubav spaja ljude. Vanjština može biti na prvi pogled jako privlačna. Ali može postati i silno odbojna kad se upozna osobe, pa i one voljene. Čovjeka treba pustiti ponekad da malo više govori o sebi. Bilo kada isplivat će na površinu ono što mu doista leži u srcu.
Ljubav koja istinski izvire iz srca, približava ne samo ljude, nego i čovjeka Bogu. Puno više od naviknutoga održavanja propisa. Ljubav je temelj ljudske opstojnosti. Tamo gdje nema ljubavi, tamo caruje mržnja. A gdje caruje mržnja, tamo se čovjek okrenuo protiv one prvotne Božje namisli da bude dobro stvorenje.
Nema komentara:
Objavi komentar