Bliži se međunarodni dan žena, trebali bi ga obilježiti, sjetiti se ravnopravnosti, jednakosti, prava, ekonomske neovisnosti i svih ženskih dostignuća, svega onoga za što su se žene kroz povijest izborile. Sve je to naravno vrijedno obilježavanja i poštovanja, no mi žene u malim mjestima taj dan jednostavno znamo da je ''dan žena'', dan u kojem će se mnoge žene uredit i izaći na druženje, na muziku, na obično piće sa prijateljicom ili po svom izboru mnoge žene neće ništa jer nekim ženama taj dan i ne znači ništa. To ''ništa'' je u redu, svaka ima pravo na svoj izbor. Na žalost postoji uvijek i druga strana, na žalost mnoge naše žene, majke, sestre, djevojke bi umjesto izlaska i provoda voljele jednostavno čuti lijepu riječ. Mnoge ni taj jedan jedini dan to neće čuti, ni imati. Voljele bi poštovanje, no ni njega neće dobiti. Mnoge bi voljele da im netko samo kavu napravi to jutro, da im bar taj jedan dan prođe bez galame, prigovora, bez straha, bez stresa….no mnogima se ni to neće ispuniti. Da li je dovoljno jednom godišnje da se ženi iskaže pažnja nekom sitnom gestom, lijepom riječju, kuhanjem kave…? Da li je dovoljno da ga žena samo jedan dan u godini ima? Da li bi muškarcu bio dovoljan jedan dan u godini u kom mu se pokaže da vrijedi, u kom mu se poklanja pažnja, lijepa riječ ili da mu se samo kaže danas odmori, uspori ? Da li je dovoljno samo jednom godišnje, samo jednom bit jednostavno čovjek i pokazati ženi, majci, sestri, kolegici, trgovkinji, mužu, bratu, ocu, kolegi da vrijede, da nam je drago što postoje ?
Irena
Nema komentara:
Objavi komentar