Šumica
U proljeće
1997. godine, Ilija Mikić poznatiji kao Ilja Pave Đurina, očistio je šumarak
nadomak sela i jedne je nedjelje pozvao par svojih prijatelja na druženje uz
roštilj. Tako je krenulo i narednih dvadesetak godina bilo je to jedno od
poznatijih okupljališta matićana srednje generacije. Nedjeljom popodne od
proljeća pa do jeseni čuli su se zvuci šargije, violine, harmonike i pjesme iz
pomalo umornih glasnica i jezika koji su sve više zaplitali. Bilo je i teških
tema, ali uglavnom dok ne krene pjesma.
Kućar
Ekipa iz
šumice koja je ovih godina narasla i do tridesetak osoba, suočavala se s
problemom nedostatka prostora u hladnijem vremenu. Problem je riješio Đuro
Mikić – Đoza. Naime, Đuro je odlučio praviti obiteljsku kuću u dvorištu svog
oca na mjestu gdje je bio stari, dobro očuvani kućar. Kućar je morao napustiti dvorište,
a prenesen je u dio matićkog atara koji se zove Vrtovi, 2017. godine. Ovaj
prelijepi i izuzetno dobro očuvani primjerak ruralne arhitekture s početka
dvadesetog stoljeća, našao je svoj mir podalje od naselja. Njegov vlasnik, gore
navedeni Ilija Mikić, izveo je hvale vrijedan pothvat prijenosa i restauracije
ovog skoro stogodišnjaka. Kućar je na lijepom i neupadljivom mjestu (za razliku
od šumice koja je bila uz cestu) i pruža ugođaj mira i odmaka od svakodnevice. Prostorija dnevnog boravka
dugačka je 6 i široka tri metra. Ovo je lijepo uređen prostor s grijanjem na
drva čime je stvorena mogućnost druženja i u ovim hladnim danima. Kućar je
stalno u pogonu (rođendani, roštiljade i druga veselja) i opravdava zahtjevna
očekivanja njegovih posjetitelja.
Vlasnik Ilija Mikić zaštito je kućar od vlage, njemu vlaga ne smeta
Pomoćne zgrade i pec majstor Gedža
Naša posla, jedan radi deset gleda
Početak okupljanja u prostoriji
Svi su unutra i šargija dobiva pozornost
i Žir s harmonikom
Jedna za kraj objekta koji će svedočiti mnogim slavljima
JO
Nema komentara:
Objavi komentar