NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE: PUT DO USPJEHA

Put do uspjeha

„Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?“ (Mt 6, 28-30).

Ovo su poznate riječi Matejeva evanđelja koja su često bila primjer ciljeva u životu i načina na koji način trebamo živjeti. Interpretirane su na dosta jednostavan način što oduzima na njihovoj veličini i snazi poruke. Ljudi poruku ovih riječi često shvaćaju kao savjet da se ne brinu za sitnice, pusti sve svojim tijekom, radi što radiš i sve će biti uredu. Tako se često shvaća poruka ulomka Matejeva evanđelja, ali zaista to nije pravi način na koji trebamo shvaćati ovako snažne riječi zato što postoji obrat.

„Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. „ (Mt 6, 32-33)

Ove rečenice su drugačije nego prethodne. U ovim riječima postoji jedna jako, jako duboka ideja. Ideja je da ako možemo organizirati svoj život tako da je ono što zaista radiš usmjereno prema najvećem mogućem dobru i cilju, da će stvari, koje su nam potrebne za preživljavanje i koje uzimamo svakodnevno, poput hrane i vode ili odjeće koju nosimo, doći usputno same od sebe. To je hipoteza i to ne jednostavna koja kaže da, ako se usudiš raditi najteže stvari i zadatke koje možeš zamisliti, će ti život ići boljim putem nego kada bi radio bilo koje druge stvari.

Kao možemo znati da li je to istinito? Ne možemo, zato što ne možeš znati ako ne pokušaš ostvariti sam svoje namjere i ciljeve. Nismo svi jednaki i neće sve uspjeti drugomu ako tebi uspijeva, zato se moramo pokrenuti i uzeti stvar u svoje ruke. Tražite najprije Božje kraljevstvo, to je jako snažno upozorenje kada ti kaže da se ne brineš što ćeš jesti ili u što ćeš se obući jer sami znamo da nam je to prijeko potrebno. Ono što jest srž je da nam ta rečenica govori kako su problemi jela i odijevanja zanemarivi u usporedbi sa većim dobrom, da ako se pravilno postavimo u ovom svijetu i ako radimo na sebi i svojim ciljevima, takve će stvari poput hrane i odjeće doći usput i samo ih trebamo pokupiti. Nema boljeg načina da postignemo uspjeh i ostvarenje ciljeva nego da se usmjerimo na najveće moguće dobro koje si možemo ostvariti i onda uložiti sve i cijeloga sebe u ostvarenje istog.

Na početku priče o Pinokiju, stari Đepeto vjeruje da zvijezda, koja je metafora za najveće moguće dobro koje on može zamisliti, može od njegovog lutka načiniti, realno i svjesno stvorenje, on cilja prema najvećem mogućem dobru. Zašto tako nešto staviti u priču ili film za djecu kada je teško zapravo shvatiti što znači. U isto vrijemo možemo shvaćati i ne shvaćati, možemo otići pogledati film i u filmu sve ima smisla, ali to ne znači da kad odemo kući ne možemo reći da znamo što je to trebalo značiti.

Jedno pitanje koje također trebamo sebi postaviti je da li postoje bolje stvari koje možemo obaviti i raditi? Ako nemamo zašto bi onda radili bilo što drugo jer već radimo ono što je najbolje za nas, a to je malo vjerojatno jer ništa nije savršeno. Zato se pokrenimo jer postoje stvari koje su bolje za nas i koje trebamo raditi za naše dobro.

Mi smo stvorenja kojima je potreban cilj, to nam je ugrađeno u svijest. Kada želimo negdje otići imamo predodžbu cilja i svoju percepciju usmjeravamo prema tom cilju, pokrećemo se. Svijet se vrti oko našeg cilja, emocije i motivi se organiziraju oko cilja i naša percepcija se usmjerava na shvaćanje i doživljavanje cilja, zato trebamo organizirati svoje želje i ciljeve kako bi se i svijet oko nas mogao organizirati za dobrobit svih.  Dan se manifestira kao skup obaveza i problema pa ako validno riješimo sve probleme i obaveze ostajemo na putu ostvarenja ciljeva. Imamo sposobnost da se možemo koncentrirati na točku u budućnosti, a ujedno živjeti u sadašnjosti. Vuk jede dok se ne nasiti i onda odlazi ne mareći za ostatak strvine, ali čovjek sprema hranu i čuva je za poslije, jer smo čudesna bića. Vuku je važno da ima što jesti, dok je čovjek stvorenje emocije i motiva zato možemo ciljati na najveće moguće dobro i ostvariti ono što će nas usrećiti i otkriti smisao života.