DR. fra Luka Marković
KOJA JE PORUKA ISUSOVIH RIJEČI DA JE DOŠAO IZAZVATI NEMIR?
Kad bismo Isusove riječi kako je došao izazvati nemir (razdor) a ne mir shvatili doslovno, morali bismo ga promatrati kao intriganta – kao onoga koji želi zavaditi a ne izmiriti ljude. Ali ako te riječi shvatimo u duhu tradicije židovskih proroka, stvar postaje mnogo jasnija i simpatičnija. Židovski proroci su bez imalo straha govorili otvoreno o lošim stvarima u društvu što je izazivalo nemir posebno kod vladajućih slojeva i religijskih predstavnika. Drugim riječima, imali su hrabrosti reći istinu. Na taj način su unosili nemir u život onih kojima su vlast i religija bili samo sredstvo manipulacije za dobar život. I kod Isusa se radi o toj vrsti nemira. Cilj mu je uznemiriti savjest onih koji zlorabe svoj položaj. Iz tog kreativnoga nemira trebalo je slijediti obraćenje.
Je li to bio ispravan put? Svakako, bez obzira što čovjek ponekad zbog toga plati visoku cijenu. Ispravan je put, jer se na taj način unoseći nemir u duše dvoličnih pridonosi stvaranju pravednijega i Bogu bližega društva. Isus se na taj način obračunava posebno s dvoličnošću vlastodržaca, farizeja i pismoznanaca. Ali on ne štedi niti običnoga čovjeka u želji da ga izvede na pravi put. Slučaj preljubnice koju htjedoše kamenovati, počevši od najstarijih koji bi trebali biti uzor pravednosti, je odličan primjer za to. Tko je bez grijeha, kaže Isus nakon promišljanja, neka baci prvi kamen nju. Tim riječima je unio nemir (razdor) u duše prisutnih, probudio savjest. To je dovelo do toga da su svi prisutni otišli pognute glave.
Isus ovakvim svojim nastupima afirmira pored eshatološke poruke i vrijednost humanizma. Drugim riječima, kako veli, ne može se ljubiti Boga i činiti zlo čovjeku. Crkva, kler i kršćani su, istina, pozvani propovijedati o eshatološkim stvarima, ali isto su tako pozivati na humanizma, upozoravati kršćane da svoju korist ne smiju nikada tražiti na štetu drugih. Nažalost, bilo je vremena u Crkvi, a ima ih i danas, kad se radije šuti poradi mira u vlastitoj kući ili iz koristoljubivih razloga. To se uvijek događa kad Crkva postane partner politici, pa i onoj korumpiranoj, umjesto da hrabro osudi ono što je štetno po društvo. Isus djeluje drugačije. Unosi nemir tamo gdje je nužno kako bi postigao trajni mir. Upravo je to razlogom da se kršćanin ili crkveni čovjek koji se ne usudi izazvati nemir tamo gdje je nužno, ne može se u potpunosti pozivati na Isusa.
Nema komentara:
Objavi komentar