Tradicija i običaji

Selo Matići ima svoje specifičnosti u odnosu na ostala sela u okruženju. Ovdje žive pitomi, bogobojazni, pošteni i vrijedni ljudi. Svoju djecu odgajaju držeći se tradicionalnih vrijednosti, humanosti i poštovanja prema drugima, a posebno prema starijima. Stara narodna poslovica kaže „Bolje da umre selo, nego običaj“, iako su nam sela raspolovljena, neće umrijeti niti selo, niti će nestati lijepih starih običaja. Pogled iz perspektive naše sumještanke 

Običaj

'oćel to, jeste se umorili, ide'l? Jednostavna pitanja koja djeca, koliko god puta prošla putem u Matića, doviknu ljudima koji nešto rade u svom dvorištu. Ta jednostavna pitanja nisu običaj u drugim selima i zato su posebna. Upadnu u oko onome tko nije iz našeg sela. Ta pitanja djeca ponove puno puta istim osobama u istom danu i tako su simpatična, draga, zanimljiva. Ne utječe to pitanje na rad koji se radi, ne uradi se posao tad brže, niti se uspori, ali daju neku čar, nasmiju, obraduju i posao se nastavi raditi. To dijete je čulo od nekog da treba upitat, to dijete, rekli bismo, zna za naš "seoski red". Zašto tog nema u drugim selima, zašto se djeca, othranjena u drugom selu čude, kad to čuju? Pitaju se, kako nekog koga ne znaš pitaš 'oćel to? Kako im objasnit da je to neki nepisani red, običaj, naslijedje iz usta do usta? Nema objašnjenja, to je jednostavno tako, kulturno, lijepo i koliko god nekom možda i previše, to je naš Matićki običaj. Ipak, zar nije bolje podviknuti nego šuteć proći! Rekli bi mi Matićani..'oćel to? Oće,oće.

Irena