dr. fra Luka Marković
Poznati njemački teolog Metz govori u jednom tekstu o tome kako s križa još uvijek odzvanja Isusov krik, protest protiv nepravde i patnje u svijetu. Smisao molitve Križnoga puta leži i u tome da se pitamo koliko osobno tovarimo drugome križ na leđa, ili koliko smo doprinijeli umanjenu patnje drugoga.
PRVA POSTAJA
Isusa osuđuju na smrt. Taj trenutak nepravedne osude poznat nam je i iz svagdanjega života. Ali Isus je više od običnoga čovjeka. Kako promatrati njegovu osudu? Zašto Bog dopušta da ga napadaju dvolični ljudi, puni sebe. Zašto šuti Bog? Ljudski gledano nemamo odgovora na to pitanje. Ta šutnja stvara nedoumicu kod vjernika. Pa ipak, možemo to i ovako promatrati: Božja, navodna, šutnja može otvoriti prostor za umiranje naše ljudske oholosti. Kroz patnju nedužnoga još se jače manifestira ljubav onoga koji trpi da bi drugi mogli shvatiti kako je grozno natovariti križ na leđa nedužnoga.
DRUGA POSTAJA
Isusova patnja pod križem ukazuje na to koliko velika može biti ljudska bezobzirnost. Čak i tada kad osudi nedužnoga. To su oni životni trenuci kad mržnja nadjača ljubav. Ali tu su i oni koji nisu sudjelovali u Isusovoj osudi. U životu svaki čovjek dobije priliku pokazati svoje pravo lice. Neki se raduju tuđoj muci. Srećom ima i onih koji su spremni priskočiti upomoć. Upravo Isusova sudbina ukazuje na to da postoje dobri i zli ljudi. Odgovor na pitanje zašto je netko dobar, empatičan, ne treba tražiti. Takav bi trebao biti Božji čovjek. Zanimljivo je ono drugo pitanje: Zašto netko uživa u tuđoj muci?
TREĆA POSTAJA
Isus pada pod teretom križa. Veliko je to razočarenje za njegove pristalice. Kako može pasti pod križem onaj koji je tako blizak Bogu? Može. Ne pada iz slabosti, nego iz ljubavi da ukaže na to da i pad ponekad može biti trijumf. Pasti pod teretom iz ljubavi prema drugim ljudima, dragoj osobi, nije slabost nego vrlina. Zar to nisu doživjeli zaljubljeni? Zar to nisu doživjela djeca od strane roditelja? Samo oni koji beskrajno vole, mogu doživjeti slast tereta koji nose za drugoga, pa i pad pod tim teretom.
ČETVRTA POSTAJA
Isus susreće majku. Mariji puca srce od boli, kao i svakoj majci koja vidi kako joj dijete pati a ne može mu pomoći. Možda je Marijina patnja čak i veća nego Isusova? Kad nedužan čovjek pati, boli pravednika. Kad pati nedužna draga osoba bol probada srce. Krik majke koja to proživljava čuje se do neba. Nažalost, takav krik ne dopire do ušiju zlih ljudi, niti u Isusovo vrijeme, niti danas. Putin ne čuje krikove majki iz Ukrajine.
PETA POSTAJA
Šimun Cirenac je nepoznat čovjek. Jedan od onih, kako se kaže, malih ljudi. Malen je bio samo u ljudskim očima, ali ne i u Božjim. Postao je uzor svima koji su spremni priteći drugome upomoć. Svijet je pun „velikana“ koji su mali i „malih“ koji su veliki. Treba ih samo htjeti i moći prepoznati.
ŠESTA POSTAJA
Veronika skupi hrabrost, dođe o Isusa i pruži mu rubac. Nije mogla gledati tek tako njegovo od boli izobličeno i znojno lice. Kakva gesta hrabrosti! Muškarci, Isusovi učenici, ne usuđuju se prići blizu da ih ne prepoznaju Isusovi neprijatelji. A ona krhka žena nema straha. Žena je u to vrijeme helenističke kulture bila omalovažena, prezrena, svedena na domaćicu. Vrijeme je da se u Crkvi vrati ženi ono dostojanstvo koje joj pripada. Oni koji se boje uloge žene u Crkvi, trebali bi se ugledati u Isusa.
SEDMA POSTAJA
Ponovno je Isus pao pod križem. To nam je poznato iz svagdanjega života. Čovjek ide i pada pod teretom križa koji su mu drugi natovarili. Pada i diže se, jer vjeruje poput Isusa u sebe. Jer zna da Bog sve zna, pa i to da nedužan pati. Isus pokazuje da niti jedan pad nije vječan. Treba samo htjeti vjerovati u sebe, u to da te Bog vidi i kad patiš. Čak i tada kad ne znaš zbog čega patiš.
Nema komentara:
Objavi komentar