I BIJAŠE PETROVO ...

FRA IVO MARTINOVIĆ

Danas je rođendan fra Ivi Martinoviću. Fratru kojeg je životni poziv odvojio od sela u kojem je proveo najljepše godine života i za koje je ostao jako vezan. Koristio je svaku prigodu za doći u Matiće, slaviti misu u našoj crkvi i pozivati na zajedništvo mještana.

Fra Ivo Martinović rođen je u Županji 28. 6. 1965. godine u obitelji Martina i Marije r. Petrović. Odrastao je u  Matićima. Osnovnu školu pohađao je u Matićima i  Boku – Oštroj Luci. U sjemenište franjevaca trećoredaca primljen je 1980. godine. Srednju klasičnu gimnaziju završio je u  Zagrebu, na Šalati. Nakon odsluženoga vojnog roka, godinu novicijata provodi u Zadru. Diplomirao je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svečane redovničke zavjete u Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša položio je 1990. godine. Za đakona zaređen je 1991. u Zagrebu, a svećenički red primio je 1992. godine, također u Zagrebu. Bio je župni vikar u Belišću, Splitu i Zadru te gvardijan i župnik u Zadru, Zagrebu i Splitu. Godine 2011. stekao je u Rimu, na Papinskom lateranskom sveučilištu, zvanje magistra znanosti iz pastoralne teologije. Bio je član provincijske uprave od 2004. do 2009. i od 2011. do 2013., a vršio je i druge službe. Za provincijala svoje redovničke zajednice izabran je 2017. godine.

 Imponira njegova mirnoća i pozitivno gledanje na sve životne nedaće uvjeren da će nam Gospod pokazati pravi put. Sretan ti rođendan i živio Ti nama još dugo.

                                                                  Generacija '65

               Mještani sela Matići kod fra Ive na Ksaveru 2017. godine ( 25 godina svećeničkog djelovanja)

DVORIŠTE

                              Svaki detalj pomno je isplaniran

Danas je u Matićima sve više lijepo uređenih i održavanih dvorišta koja plijene svojom ljepotom. No ipak jedno je posebno već dugi niz godina.

Prije više od dvadeset godina, Jela Radnić, započela je s oblikovanjem svog dvorišta u cvjetnu oazu koja plijeni pažnju šarenilom boja i vrstama cvijeća od proljeća pa do jeseni. Najljepše uređeno dvorište, pa još u centru sela, mami uzdahe prolaznika kako domaćih ljudi tako i onih koji su u prolazu ili posjeti našem selu. Ima tu penjačica, sezonskog cvijeća, trajnica, ukrasnih grmića, orezanih stabala uklopljenih u cjelinu, kipića i drugih pomagala koja doprinose ljepoti  ukusno uređenog prostora. Ovakvo mjesto zahtijeva mnogo truda i pažnje, svakodnevnih zahvata i intervencija glede sadnje novih i uklanjanja prošlih sezonskih biljaka, puno zalijevanja, ali kad se pogleda nagrada za uloženo onda se svakako isplati žrtva podnesena za obilje ljepote.

Ovih dana

HŠKD RAŠČICA BEČ, GOSTOVANJE U ROVINJU

 Mladen Mikić, koordinator i rizničar Hškd Raščica u Rovinju s kćerima Patriciom i Natalie

Wienna ili Beč prekrasno je mjesto za život i nije čudo što je taj grad i njegova okolina drugi dom za najmanje dvjesto i više naših sumještana. Beč je najveće selo Matići izvan Matića. Kulturno je središte Središnje Europe. U njemu djeluje  udruga koja je sastavljena od članova (uglavnom) rođenih ili porijeklom s općine Orašje, Hškd „Raščica“.

               Tornjevi posavske katedrale kažu tko su, što su i odakle su

Hrvatsko športsko i kulturno društvo „Raščica“ Beč utemeljeno je 1993. godine. Prvih dvadesetak godina naglasak je bio na „športsko“ da bi se 2013. godine formirao i KUD. Formiranjem KUD-a stvorili su se preduvjeti za  omasovljavanje društva i veći broj aktivnosti…

Ovih dana posebno je bila živa aktivnost udruge gdje su u samo desetak dana imali dva nastupa u Münchenu i Rovinju. U tijeku je stanka zbog školskog raspusta a onda ih čekaju pripreme za svoju rođendansku feštu 12. 10. 2019. godine. U goste im stiže KUD Posavina iz Münchena i veterani iz Vidovica.

Početkom lipnja članovi „Raščice“ gostovali su u Münchenu.

                                 Fotografija ispred Allianz Arene

          Posavska šargija  i kolo ispred minhenskog hrama nogometa

                                           Nastup u Münchenu

Jedva da su i predahnuli a čekao ih je vrhunac ovog dijela sezone, gostovanje u Rovinju. Ljudi koji vode Hškd „Raščica“ (uglavnom žene) željeli su priuštiti djeci i članovima kluba jedan ugodan nastup u top turističkoj destinaciji s naglaskom da to bude Hrvatska obala. U realizaciji ovoga plana posebno im je pomogao naš sumještanim, Pero Mišković  - Pirson i njegovi sinovi, Bojan i Boris. Njih ne treba puno predstavljati, oni su svjetski poznata obitelj.

                                          Slika s nastupa u Rovinju

                                          Podmladak Hškd „Raščica“

 

                                           Posavina u Rovinju

                                               Posebna atrakcija

                          

                                    Video zapis s nastupa u Rovinju

               

           

 Mladen Mikić koji je koordinator i rizničar u udruzi zahvalio je Miškovićima na svesrdnoj pomoći. Od njega smo još saznali da udruga ima oko 100 članova što je jako malo u odnosu na broj od oko 1000 obitelji s oraške općine. Posebno malen broj je  članova iz Matića. Uz Mladena i njegove dvije kćeri, Natalie i Patriciu, tu su još Magdalena Živković i Gabriela Marković te Eva Marija Klajić čija je mama (Kata djevojački Marković) matićanka.

Inače, kaže Mladen, jako malo matićana posjećuje naše zabave. Ljudi su se otuđili, djeca se ne poznaju a imamo tako dobre uvjete.

                                     Gabrijela Marković (prva s desna)

                           Magdalena Živković ( druga s desna)

                                                   Eva Marija Klajić

Pa, evo što se nas tiče dotakli smo se još jedne teme o dijaspori koja je ovih dana prešla u vodstvo. Brojka u selu je malo iznad 900 što znači da je natpolovična većina vani. Prema posljednjem popisu stanovništva u R BiH iz 2013. godine selo Matići imalo je 1839 stanovnika ( manje – više u dvadesetak) s adresom prebivališta u Matićima. Tijekom blagoslova kuća iza Božića 2018. u selu je stalno živjelo 960 stanovnika. Danas je to manje od 920. Dakle izgubuli smo bitku ali ne i rat. Bilo je i gorih situacija pa je selo preživjelo.

PETROVO, DAN NOGOMETNIH VETERANA MATIĆA

     Legende nogometa, legende dana  nogometnih veterana, Šija i Lukica

 Približava se Petrovo ( 29. 6., dan svetih Petra i Pavla) pa koristimo prigodu da pozovemo sve bivše nogometaše NK „Napredak“ Matići i NK „Matići 88“ na obilježavanje dana nogometnih veterana i spomena na žrtvu poginulih nogometaša ova dva kluba u obrambenom Domovinskom ratu.

Prije 1992. godine bilo je pokušaja da se organizira nekakav vid druženja bivših nogometaša, starih da nastupaju za seniorsku momčad, a opet dovoljno mladih da još zaigraju. Pokušavalo se to kroz utakmicu zvanu „Debeli“ i „Mršavi“ koja je igrana  tijekom ljeta. Svako nogometno događanje u to vrijeme izazivalo je veliko zanimanje mještana, a ovakve utakmice posebno.

    




















   Utakmica „Debeli“ i „Mršavi“ potkraj sedamdesetih (1977/1978. godine)

Početak rata 1992. godine prekinuo je prvenstvo a nogometaši (većina) završili su na prvoj crti obrane. Nakon samo dva i pol mjeseca, uoči Petrova, Stanko Pejičić – Loza, organizirao je košenje igrališta. Sutradan, na Petrovo, s nekolicinom slobodnih nogometaša iz njegove smjene igrali su utakmicu „na male goliće“. Do idućeg Petrova ratna situacija se stabilizirala i NK „Napredak“ Matići započeo je sa serijom prijateljskih utakmica. Nažalost kroz tu godinu dana poginulo je šest – sedam nogometaša „Napretka“ i „Matića 88“, između ostalih i Stanko Pejičić –Loza.

Prestankom ratnih djelovanja, 1996. godine započinje redovito igranje utakmice nogometnih veterana na Petrovo.  Prve tri godine te utakmice igrane su između dviju nogometnih ekipa koje su igrale svoje utakmice na novoizgrađenom malonogometnom igralištu u centru sela. Bile su to ekipe „Veterana“ za koju su nastupali oni koji su i pokrenuli ovu cijelu akciju: Joso Orkić – Joza, Goran Mikić- Meši, Pero Orkić – Čulje, Blaž Orkić – Đurić, Marko Pejić – Mudri, Luka Ivanović – Čarug, Anto Mikić – Munja, malo kasnije Drago Ivanović ( prešao iz ekipe „Bački“ kad se oženio) te Dragomir Pejić – Zuba i Ivo Mikić – Ivek. Za protivničku ekipu „Bački“ (neoženjeni momci, kod nas se kaže ostali za „bački“) nastupali su: Ivica Mikić – Gula, Mladen Marković, Pero Marković – Perica, Marko Pejičić – Marka, Zvonko Pejičić – Zvonka, Mato Mišković – Maće, Drago Ivanović - Baga (do prelaska, nakon tri godine), Ivo Pejičić – Dukić, Joso Mišković – Ćole, Pejo Marković – Šija kapetan momčadi i nešto kasnije Pero Mikić – Pirsa. Ove ekipe svoje su utakmice igrali nedjeljom u podne na školskom igralištu a iznimno su na Petrovo igrali na velikom terenu stadiona u Crnoj Mlaki. Prvih godina sami su organizirali i financirali ovu nogometnu feštu na koju su počeli dolaziti i igrači sa strane ( već 1997. godine imali smo igrača iz okolnih mjesta a 1998. došli su i prvi bivši igrači „Napretka“ iz Slavonije). Od 1999. godine organizaciju preuzima NK „Napredak“ a sponzori nogometnog događaja postaju MZ Matići i Općina Orašje, točnije načelnik Općine. Od 2012. godine nogometna fešta veterana dobiva neslužbeni naziv „Spomen – dan na poginule branitelje – nogometaše“. Velim neslužbeno, jer i danas nema ništa službeno i nigdje nitko ne zna koji je ovo po redu „Dan nogometnih veteran i spomen – dan na poginule branitelje – nogometaše“. Onaj tko piše ima „pjesničku slobodu“ pa ću reći da je ovo 24. tradicionalna petrovdanska nogometna fešta u Matićima.

                                         Petrovo 2002. godine

                                           Petrovo 2016. godine

                                                 Posavska televizija

Na Petrovo 2016. godine u okviru snimanja reportaže o Matićima na utakmici je bila televizijska ekipa Posavske televizije koja je snimila ovaj događaj.

Posljednjih pet – šest godine, treće poluvrijeme prebačeno je s nogometnog stadiona u dvoranu Doma mladeži, što je doprinijelo boljem ugođaju nakon utakmice.

                                Petrovo 2015. godine. Neki nisu više s nama

                          Posljednji nastup Peje Marković - Šije (2015.)

           U prvom redu: Ivica Delić – Dela, Goran Mikić – Meši i Pejo Dabić - Gale

                 Martin Plavšić – Tino, Joso Dabić – Ćoso i Đuro Pejić

                         Dragan Brkić – Duda i Anto Mikić – Munja

                                             Legende Petrova

 Uz već gore spomenute nogometaše „Veterana“ i „Bački“ ne može se ne spomenuti, Peju Markovića – Šiju, velikog nogometaša a još većeg čovjeka koji je sa nama proveo vrijeme od 1996. do 2016. godine i svoje iznenadne smrti. U tih dvadeset godina unio je toliko vedrine i dao poticaj za realizaciju velikih događaja kao što je „ Obilježavanje 40. obljetnice osvajanja kupa Zadrugara“ 2014. godine. Veliki čovjek i  veliki nogometaš, počivao u miru.

Drugi „dobri duh“ Petrova svakako je Luka Pejičić – Lukica. Vedar, veseo i uvijek raspoložen za igru. Osamnaest godina nastupao je na ovom turniru, sve do svoje iznenadne smrti 2018. godine. Na Petrovo 2017. godine odigrao je skoro cijelu utakmicu a imao je 75 godina. Svaka čast, počivao u miru.

     Petrovo 2016. godine. Polaganje vijenaca na grob Peje Markovića – Šije

          Marijan Mikić – Mića, Luka Pejičić – Lukica i Đuro Džijan – Brico

Uz domaće nogometaše veterane, a pod tim se podrazumijevaju i oni otišli iz Matića, veliki je broj igrača iz susjednih mjesta i Slavonije koji su godinama nazočili i aktivno učestvovali u realizaciji ovog događaja. Svakako treba izdvojiti Đuru Bricu koji je dolazio sedamnaestak puta, te Martina Plavšića – Tinu koji je redovan zadnjih desetak godina, Đuru Pejića, Zvonka Matijevića – Rokija, Ivicu Delića – Delu, Dragana Brkića, Slavka Draganovića i Roberta Župarića.

                        Petrovo 2017. godine, stoje s lijeva: Cana, Johan, Ivica Arkov, Mato, Koljda, Sipe, Joza, Lukica, Iko, čuče s lijeva: Meši, Ćuna, Đuro Čedin, Dukić, Čarug, Luka Čedo i Šparo

                               Petrovo 2017. godine, stoje s lijeva: Ovca, Korza, Munja, Mića, Stamenko, Marin, Zvone, čuče s lijeva: Tino, Đuro, Kupus, Robi ,Ivica Tomas i Dela

                                  

                                         Petrovo 2017. godine

Posljednjih 4- 5 godina organizaciju ovog događaja koordinira i priprema Anto Mikić –Munja. U tom vremenu (opet ne zvanično kao i sve drugo u selu Matići) započelo se s ceremonijom polaganja vijenca i paljenja svijeća kod spomenika poginulim braniteljima na trgu „dr. Krunoslava Draganovića“ u znak sjećanja na poginule nogometaše u Domovinskom ratu. To je ujedno i otvaranje događaja koji završava u jutarnjim satima narednog dana.

         Dvojac najzaslužnijih, polaganje vijenca kod spomenika na Petrovo

                                                                                         JO

OTVOREN PARK S DJEČJIM IGRALIŠTEM

                                 
                                                       Akteri otvorenja

Mještani Donje Medvače muku muče s oborinskim vodama koje umjesto da se slijevaju u za to predviđenu odvodnu mrežu do suhog korita Briježnice, ostaju na asfaltnoj podlozi i još je više uništavaju. Nestručno izvedena odvodnja danas ima svoj danak u propadanju asfalta i lokvama vode poslije svake kišice. Rupe u asfaltu nastale su ne samo zbog loše izvedenih radova odvodnje nego i pojačanog prometa na ruti O. Luka – Bok – Orašje koja prolazi ovim krajem. Pošto su naredni izbori tek na godinu onda mještani Donje Medvače moraju se oboružati strpljenjem i čekati to vrijeme te pritom moliti Boga da netko uoči ovaj problem.

I dok matićki Lazar čeka političke mrvice sa stola općinskih i županijskih vlasti, koje usput uvijek netko drugi pozoba, dotle poduzetni, vrijedni i radišni ljudi sami stvaraju bolju budućnost za sebe i svoju okolinu.

Jedan takav primjer, brige za druge i okoliš, imali smo prigodu vidjeti jučer kad je otvoren park s dječjim igralištem namijenjen najmlađoj populaciji ovog sve starijeg mjesta.

Jučer u 10 sati, bez ikakve pompe, dvojica poduzetnih ljudi, Pejo Živković i Joso Vinković, upriličili su malu svečanost  povodom otvorenja ovog prekrasno uređenog prostora na koju su pozvali učenike, učiteljice i učitelje područne škole u Matićima. Mališani su bili oduševljeni krafnama i sokićima, a igralište su i tako isprobali u proteklih par dana prije otvaranja.

Na naše pitanje, Peji Živkoviću, koji je motiv ovog projekta, rekao je: Nema nikakvog posebnog motiva izuzev želje da se najmlađima omogući adekvatan prostor za igru i da ih se makne iz virtualnog svijeta igrica i društvenih mreža. Na ovaj način uređen je i prostor koji do sada nije imao nikakvu funkciju a nalazi se na mjestu koje je ogledalo sela.

Što je ponukalo Josu Vinkovića da učestvuje u ovom projektu, odgovara: Joso Vinković vlasnik je svečane dvorane „Marija“ u Boku. Mnogo naših mještana slavilo je svadbeni pir baš u ovoj dvorani pa je Joso na ovaj način zahvalio svim njima.

Svaka čast, da je barem više ovakvih primjera i ovakvih ljudi.   

    

                                                             Marenda

                                              
                                   

                                  
                                         Za svakoga ponešto                                 

                             Pejo Živković, začetnik i realizator akcije

                                        Joso Vinković s obitelji

                  







                    






                              Još malo onih kojima je ovo namijenjeno