Legende nogometa, legende dana nogometnih veterana, Šija i Lukica
Približava se Petrovo ( 29. 6., dan svetih
Petra i Pavla) pa koristimo prigodu da pozovemo sve bivše nogometaše NK
„Napredak“ Matići i NK „Matići 88“ na obilježavanje dana nogometnih veterana i
spomena na žrtvu poginulih nogometaša ova dva kluba u obrambenom Domovinskom
ratu.
Prije 1992.
godine bilo je pokušaja da se organizira nekakav vid druženja bivših
nogometaša, starih da nastupaju za seniorsku momčad, a opet dovoljno mladih da
još zaigraju. Pokušavalo se to kroz utakmicu zvanu „Debeli“ i „Mršavi“ koja je
igrana tijekom ljeta. Svako nogometno događanje u to vrijeme izazivalo je
veliko zanimanje mještana, a ovakve utakmice posebno.
Utakmica „Debeli“ i „Mršavi“ potkraj sedamdesetih (1977/1978. godine)
Početak rata
1992. godine prekinuo je prvenstvo a nogometaši (većina) završili su na prvoj
crti obrane. Nakon samo dva i pol mjeseca, uoči Petrova, Stanko Pejičić – Loza,
organizirao je košenje igrališta. Sutradan, na Petrovo, s nekolicinom slobodnih
nogometaša iz njegove smjene igrali su utakmicu „na male goliće“. Do idućeg
Petrova ratna situacija se stabilizirala i NK „Napredak“ Matići započeo je sa
serijom prijateljskih utakmica. Nažalost kroz tu godinu dana poginulo je šest –
sedam nogometaša „Napretka“ i „Matića 88“, između ostalih i Stanko Pejičić
–Loza.
Prestankom
ratnih djelovanja, 1996. godine započinje redovito igranje utakmice nogometnih
veterana na Petrovo. Prve tri godine te
utakmice igrane su između dviju nogometnih ekipa koje su igrale svoje utakmice
na novoizgrađenom malonogometnom igralištu u centru sela. Bile su to ekipe
„Veterana“ za koju su nastupali oni koji su i pokrenuli ovu cijelu akciju: Joso
Orkić – Joza, Goran Mikić- Meši, Pero Orkić – Čulje, Blaž Orkić – Đurić, Marko
Pejić – Mudri, Luka Ivanović – Čarug, Anto Mikić – Munja, malo kasnije Drago
Ivanović ( prešao iz ekipe „Bački“ kad se oženio) te Dragomir Pejić – Zuba i
Ivo Mikić – Ivek. Za protivničku ekipu „Bački“ (neoženjeni momci, kod nas se
kaže ostali za „bački“) nastupali su: Ivica Mikić – Gula, Mladen Marković, Pero
Marković – Perica, Marko Pejičić – Marka, Zvonko Pejičić – Zvonka, Mato
Mišković – Maće, Drago Ivanović - Baga (do prelaska, nakon tri godine), Ivo
Pejičić – Dukić, Joso Mišković – Ćole, Pejo Marković – Šija kapetan momčadi i
nešto kasnije Pero Mikić – Pirsa. Ove ekipe svoje su utakmice igrali nedjeljom
u podne na školskom igralištu a iznimno su na Petrovo igrali na velikom terenu
stadiona u Crnoj Mlaki. Prvih godina sami su organizirali i financirali ovu
nogometnu feštu na koju su počeli dolaziti i igrači sa strane ( već 1997.
godine imali smo igrača iz okolnih mjesta a 1998. došli su i prvi bivši igrači
„Napretka“ iz Slavonije). Od 1999. godine organizaciju preuzima NK „Napredak“ a
sponzori nogometnog događaja postaju MZ Matići i Općina Orašje, točnije
načelnik Općine. Od 2012. godine nogometna fešta veterana dobiva neslužbeni
naziv „Spomen – dan na poginule branitelje – nogometaše“. Velim neslužbeno, jer
i danas nema ništa službeno i nigdje nitko ne zna koji je ovo po redu „Dan
nogometnih veteran i spomen – dan na poginule branitelje – nogometaše“. Onaj
tko piše ima „pjesničku slobodu“ pa ću reći da je ovo 24. tradicionalna
petrovdanska nogometna fešta u Matićima.
Petrovo 2002.
godine
Petrovo 2016. godine
Posavska televizija
Na Petrovo
2016. godine u okviru snimanja reportaže o Matićima na utakmici je bila
televizijska ekipa Posavske televizije koja je snimila ovaj događaj.
Posljednjih
pet – šest godine, treće poluvrijeme prebačeno je s nogometnog stadiona u
dvoranu Doma mladeži, što je doprinijelo boljem ugođaju nakon utakmice.
Martin Plavšić – Tino, Joso
Dabić – Ćoso i Đuro Pejić
Dragan Brkić – Duda i Anto Mikić –
Munja
Legende Petrova
Uz već gore spomenute nogometaše „Veterana“ i
„Bački“ ne može se ne spomenuti, Peju Markovića – Šiju, velikog nogometaša a
još većeg čovjeka koji je sa nama proveo vrijeme od 1996. do 2016. godine i
svoje iznenadne smrti. U tih dvadeset godina unio je toliko vedrine i dao
poticaj za realizaciju velikih događaja kao što je „ Obilježavanje 40.
obljetnice osvajanja kupa Zadrugara“ 2014. godine. Veliki čovjek i veliki nogometaš, počivao u miru.
Drugi „dobri
duh“ Petrova svakako je Luka Pejičić – Lukica. Vedar, veseo i uvijek raspoložen
za igru. Osamnaest godina nastupao je na ovom turniru, sve do svoje iznenadne
smrti 2018. godine. Na Petrovo 2017. godine odigrao je skoro cijelu utakmicu a
imao je 75 godina. Svaka čast, počivao u miru.
Petrovo 2016. godine. Polaganje vijenaca
na grob Peje Markovića – Šije
Marijan Mikić – Mića, Luka Pejičić –
Lukica i Đuro Džijan – Brico
Uz domaće
nogometaše veterane, a pod tim se podrazumijevaju i oni otišli iz Matića,
veliki je broj igrača iz susjednih mjesta i Slavonije koji su godinama nazočili
i aktivno učestvovali u realizaciji ovog događaja. Svakako treba izdvojiti Đuru
Bricu koji je dolazio sedamnaestak puta, te Martina Plavšića – Tinu koji je
redovan zadnjih desetak godina, Đuru Pejića, Zvonka Matijevića – Rokija, Ivicu
Delića – Delu, Dragana Brkića, Slavka Draganovića i Roberta Župarića.
Petrovo 2017. godine, stoje
s lijeva: Cana, Johan, Ivica Arkov, Mato, Koljda, Sipe, Joza, Lukica, Iko, čuče
s lijeva: Meši, Ćuna, Đuro Čedin, Dukić, Čarug, Luka Čedo i Šparo
Petrovo 2017.
godine, stoje s lijeva: Ovca, Korza, Munja, Mića, Stamenko, Marin, Zvone, čuče
s lijeva: Tino, Đuro, Kupus, Robi ,Ivica Tomas i Dela
Petrovo 2017. godine
Posljednjih
4- 5 godina organizaciju ovog događaja koordinira i priprema Anto Mikić –Munja.
U tom vremenu (opet ne zvanično kao i sve drugo u selu Matići) započelo se s
ceremonijom polaganja vijenca i paljenja svijeća kod spomenika poginulim
braniteljima na trgu „dr. Krunoslava Draganovića“ u znak sjećanja na poginule
nogometaše u Domovinskom ratu. To je ujedno i otvaranje događaja koji završava
u jutarnjim satima narednog dana.
Dvojac najzaslužnijih, polaganje vijenca kod
spomenika na Petrovo
JO
Nema komentara:
Objavi komentar