MISA NA MATIĆKOM GROBLJU

 

Misa na Dušni dan, na matićkom groblju, svojevrsni je događaj na kojemu su skupi mnoštvo Matićana, ali i onih koji su već davno otišli i svoj kruh tražili na drugoj strani. To matićko bogatsvo u  različitosti, vidljivo je samo na ovaj dan. Misno slavlje pred oko tisuću nazočnih, predvodio je naše gore list, fra Marko Neretljak. Uvijek razborit i slikovito rječit i ovaj put je poslao poruku koju su svi mogli shvatiti. 

"Svaki čovjek zna da su njegovi dani izbrojani te da je svakome stavljena granica preko koje ne može. U duši svakoga čovjeka tiho šumi melodija o prolaznosti života, ali mnogi ostaju gluhi na tu melodiju. Umjesto toga mnogi ljudi se tješe da su još uvijek dobroga zdravlja i da im ne prijeti nikakva bliža opasnost. No Isus je po tom pitanju realan, on ne podliježe napasti lažne sigurnosti nego on zna i svjedoči da svaki zivot ima početak i kraj. I zato je po Isusu važno biti oslonjen na Boga i računati cijeli život s njim. Zapravo Isus na poziva da kroz vjeru odgovorimo i prihvatimo Božji poziv te da kroz zivotnu oslonjenost na Boga čekamo početak gozbe u kraljevstvu Božjem. A to je zapravo i uvjet bez kojeg se ne može za Božji stol. Na neki način i Bog je nemoćan da tu učine drugačije. Zato sve završava ovako jasnim i ozbiljnim Isusovim upozorenjem kako treba bdijeti. Dakle, Bog može oprostiti svaki čovjekov grijeh učinjen iz slabosti, ali i on je „nemoćan“ kada čovjek ne računa ozbiljno s njime i kada ga ne čeka.

I stoga ostaje i nama danas pitanje: kako shvatiti Isusov poziv na budnost? Isus ne želi da sa strahom gledamo u budućnost i da od toga straha ne možemo živjeti svoju sadašnjost. Naprotiv, Isus traži da njegovi učenici budu okrenuti sadašnjosti i da u ovome svijetu gleda svoje poslanje, jer kraljevstvo Božje koje je Isus navijestio, započinje već sada i ovdje, a o ponovnom Isusovom dolasku bit će samo dovršeno. I pritom znajmo da Bog nije nikakav sudac, nego Bog samo gleda naše ljudsko srce i naš odaziv prema njegovom pozivu. Dakle, naša konačna sudbina ovisit će o tome jesmo li računali s Bogom te u njegovo ime nastojali činiti dobro ili smo živjeli kao da Boga nema. Zapravo, najčešće su upravo nama ljudima sitnice Bogu jako važne. Jer za Boga budan znači uvijek tragati za kraljevstvom Božjim i to kroz oslonjenost na Boga i brata čovjeka. A da je to uistinu tako i da je takav način života po evandelju moguce živjeti pokazuju nam ovi nad čijim grobovima mi stojima, naši najmilija. Oni se nisu bojali bdijeti nad svojim životom i kroz vjeru su prihvaćati svaku žrtvu znajući da je to put koji čovjeka ispunjava i vodi k Bogu. Pa neka nam oni budu primjer, putokaz ali i zagovornici kod Boga" - današnja je poruka, fra Marka, nama okupljenima oko grobova svojih najmilijih.