Budućnost je
pitanje, a povijest je odgovor!
U posljednje vrijeme je na nekoliko mjesta objavljeno, ne direktno kao
glavna tema, kako su ljudi jako malo zainteresirani u proučavanje povijesti,
njeno prisjećanje i istraživanje drugih okolnosti i događaja, koji su
pridonijeli stvaranju povjesti onakve kakve je mi dana s poznajemo. Određena
skupina ljudi, ali uglavnom mala manjina, se trudi otkriti tajne vremena koje
je minulo. Pokušavaju prosvijetliti znanje i ideje, koje su skrivene velom
vremenski tajni. Zaljubljenici u prošlost i povijest su izuzetni ljudi jer,
unatoč što se budućnost čini tako tajnovita, oni nam dokazuju kako i prošlost
može biti još tajnovitija i skrivati razne zanimljivosti koje se mogu, ali ne
moraju, ticati nas samih, ali se bar tiču društva ili svijeta u kojem živimo.
Ljudi se plaše prošlosti. Plaše se vlastitih grešaka i propusta koje su
počinili oni sami ili njihovi pretci u bliskoj ili daljnoj prošlosti. Čovjeka
je strah otkriti novi pogled na povijest, jer bi to značilo da tada ljudi nisu
shvaćali događaje i okolnosti onako kako su trebali i kako su nam ih prenijeli.
Teško je odreći se vlastita znanja, jer bi to značilo da smo bili u krivu, da
smo bili slijepi ili jednostavno glupi. Onda, kada nam netko pokuša pokazati
drugačiju sliku o nečemu ili nekomu, tada se zaprepastimo i osjećamo se kao
najranjivija bića koja postoje, bez zaštite i mogućnosti obrane. Pokušavamo se
oduprijeti znanju, jer se ne možemo odreći vlastitog shvaćanja, ili ideja
drugih ljudi, koja smo prihvatili kao dobra i vlastita, jer su postali
prihvatljivi i istiniti, a uzimamo ih zdravo za gotovo.
Možete samo zamisliti kako je bilo ljudima, koji su iskusili takve
osjećaje, a naročito ako se radilo o nekoj važnoj ili velikoj stvari, koja se
ticala velikog dijela društva ili čak cijelog svijeta. Cijeli svijet je još do
prije petstotinjak godina bio uvjeren da je čovjek središte svijeta, da je
Zemlja bila centar svemira i da je sve skoncentrirano na nju. Zamislite te
ljude u trenutku kad im jedan mali čovjek poručuje kako je otkrio, tada još
teoriju, a danas činjenicu, da je Zemlja sferno tijelo, okrugla i da se giba
oko Sunca. Koliko je bilo potrebno znanja, hrabrosti, razuma i spremnosti, za
početak otkriti takvo nešto, zatim povjerovati vlastitom ja, prevagnuti
svojstveni razum i prihvatiti novo i istinsko, izaći pred svijet, pred vlast i
iskazati svoja saznanja u nadi prosvjetljena svijeta. Možemo se zapitati:“Da li
smo sami spremni prihvatiti tako nešto, kada bi se nama u sadašnjosti iskazalo
i pružilo“? Odgovori bi bili raznoliki, ali ego nam govori da budemo plemeniti
i da prihvatimo tako veliko djelo vjerovanja u novo otkriće i u novo dobro koje
će pridonijeti boljitku svijeta. E pa ne bi bilo tako. Kao i u povijesti, i
danas se znanstvenici i druge profesije, koje sudjeluju u otkrivanju novih
ideja, struktura, načina i istina koje bi unaprijedile svijet, susreću sa
beskonačnim redom barijera od kojih su najveća ljudski um i lijenost razuma.
Činjenicu da je Zemlja okrugla prihvaćate kao činjenicu, a svakoga koji u to
sumnja smatrate glupim, teoretičarom zavjere i maloumnim, čak i ludim, a sami
ne želite povjerovat u neke aktualne činjenice koje su važne za sve nas, a koje
bi bile od velike koristi. Promotrite samo situaciju u kojoj se trenutno
nalazimo, koliki nas broj sumnja u samo postojanje opasnosti, o zaštiti sebe i
drugih od iste, mogućnostima prevencije i zaustavljanja grozote koja trenutno
obitava između nas. Ali uzročnik svih problema u kojima se mi nalazimo, nije
taj ni živi ni mrtvi organizam, kojeg se svi plašimo, nego ljudska glupost i
nespremnost na prihvaćanje istine, samo zato jer su uvjereni u nešto drugo, a
takvi se često znaju pohvaliti kako toga nije bilo u njihovo vrijeme, kako je
prije bilo bolje ili kako njih ne zanima jer ne vjeruju u trenutnu situaciju.
Da li to znači da ne vjeruju sami sebi, ili drugim ljudima oko sebe, možda ne
vjeruju vlasti, možda ne vjeruju svijetu, ne vjeruju činjenicama ili što već
čemu.
Većina problema današnjeg, ali i budućeg, svijeta i vremena moglo bi se
riješiti uz pravilno sagledanje prošlosti iz više kutova i proučavanje povijesti
kao nezamjenjive znanosti koja pruža uvid u umove milijarda ljudi koje su
živjele do sada. Povijest je učiteljica života, što znači da možemo naučiti iz
povijesti više nego što sami znamo, a iz prošlosti možemo naučiti i budućnost
koja nas čeka. Povijest je i svjedok vremena, promatra nas u našim djelima,
napretku koji je omogućila, ali i greške koje iznova i iznova ponavljamo iako
je ona pokazala da su jako štetne. Svijetlo je istine, jer otkriva tajne koje
su spoznali ljudi davno prije nas, ne bi bilo lijepo da se svaki dan budimo i
ponavljajući sve ispočetka ponovno učimo sve od prvog slova, pa nikad se ne bi
pomaknuli sa mjesta. Vijesnik je starine, čuva sve tajne koje se čovjek sprema
otkriti. Upozorava nas na opasnosti koje nam prijete i pokazuje nam put i
odgaja nas kao što djed i baka upućuju svoje unuče na pravi put. Povijest je i
život pamćenja, jer krije sva znanja koja čovjek posjeduje. Odgovor leži na
stolu prekriven platnom, koje trebamo skloniti, ali, nažalost, to činimo jako
sporo jer je malo onih koji se trude otkriti sve što nam povijest pruža.
Trebamo biti okrenuti budućnosti jer to je ono vrijeme koje nas čeka, ali
moramo biti oprezni kako prihvaćamo i kako koristimo to vrijeme jer ako ne
budemo budni i otvorenih očiju vladali i upravljali budućnošću, ubrzo će
prošlost biti jedino što nam preostaje.
Nema komentara:
Objavi komentar