SLUČAJ MATIĆKOG GROBLJA

 

Kraj listopada predblagdansko je vrijeme kada se užurbano vrši uređivanje grobova naših najmilijih, koji su imali sreću da im posljednje počivalište bude u „Crncu“, u blizini rodbine i na zemlji koja ih je hranila (mnogi naši sumještani su svoje kosti ostavili na nepoznatim lokacijama tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata). Dolaze raseljeni, oni koji su otišli bilo to udajom ili egzistencijalnim razlozima, da u miru i s pijetetom odaju počast onima koji ih donesoše na ovaj svijet, a čije je ovozemaljsko vrijeme isteklo i koji su se preselili u krilo nebeskoga Oca.

                                              Matićko groblje

Situacija u kojoj se nalazi čitav svijet, ne ide nam na ruku. Bilo kako bilo, doći će oni koji budu u mogućnosti pronaći načina, snage i volje da ovih dana obiđu naše groblje.

Prigoda je i da se kaže ponešto o našemu groblju „Crnac“. Prošle godine sam donio obilje prikupljenih podataka, tako da ove ne idem u tom smjeru. Također, u tom  sam članku natuknuo problem s proširenjem groblja i izgradnjom „mrtvačnice“ na istom. Prošla je godina, a u tom smjeru nema ama baš nikakvih pomaka. O čemu se ovdje radi i zašto nema nikakvih pomaka, kad su sva groblja u okruženju (Bok, Oštra Luka, Kostrč, Ugljara i Donja Mahala/Tolisa) dobila takve objekte od kojih je većina potpuno u funkciji. Ako se zna da za izgradnju i uređenje, treba dvije do tri kalendarske godine (zbog načina financiranja takvih objekata), onda je velika mogućnost da to pitanje ne bude riješeno do 2023. godine, kada je 200.  obljetnica od osnutka groblja. Nije da mi nešto posebno držimo do tradicije i obljetnica, ali ovo je najstarije mjesto u selu koje ima toliki kontinuitet.

Slučaj groblja sam istražio u Vijeću mjesne zajednice gdje sam od predsjednika Vijeća, Ilija Miškovića – Živče doznao slijedeće:“ Mjesna zajednica već više godina pokušava otkupiti dio parcele koja je fizički naslonjena na naše groblje. Radi se o 2 duluma zemlje koja mi želimo otkupiti od vlasnika parcele, Ive Karlovića, koji je neodređen, u prvome redu, po pitanju volje, a onda i cijene spomenute parcele. Postoji i druga solucija, a to su parcela Peje i Marijana Pejića (Tunje Baćina) te Đure Pejića (Glavaša), ali svaka od ovih ima svoje nedostatke. Trenutno smo u bezizlaznoj situaciji jer je sa istočne i sjeverne strane put, a s južne obiteljska kuća. Jedino ostaje zapadna strana i već spomenuto zemljište ili da se groblje seli na novu najbližu lokaciju. Ovo posljednje je samo u krajnjoj nuždi.“

Ovo je jedna strana priče. Druga je ona vlasnika spornih parcela.

Kontaktirao sam vlasnika zemljišta koje se naslanja na „staro groblje“, Ivu Karlovića. Ivo mi je rekao da je on zemlju dao svojoj djeci, Marku i Ružici, te da s njima razgovaram o toj temi. U razgovoru s Markom Karlovićem sam doznao da obitelj ne želi prodati parcelu, ali pošto se radi o ovakvoj situaciji, onda bi je prodali uz određenu cijenu. Marko je spomenuo da je ova obitelj u prošlosti imala jako loša iskustva s vlastima u selu. Naveo je da je njegovu pretku Marku 1945. oduzeto (nacionalizirano) više njiva koje su oni pokušali vratiti u posjed 1990. godine. Neke od tih njiva su obrađivali, kao što je zemljište na kojemu je sada pomoćni nogometni teren  stadiona u Matićima, a koje im je seoska vlast, ponovno oduzela u sudskom postupku. Zbog svega navedenog, Marko misli da njihova obitelj ne duguje ništa selu i da će ustupiti zemljište, ali po njihovoj cijeni.

      Zemljište u vlasništvu Karlovića

Druga priča je vlasnik zemljišta koje se naslanja na „novo groblje“, Pejo Pejić. Na moj upit što on misli o prodaji zemljišta za ovu namjenu, Pejo mi je rekao da ga do sada nitko nije službeno kontaktirao, niti je dobio eventualnu ponudu za otkup parcele. Na pitanje da li bi prodao zemljište,  kazao je da mu zemlja nije za prodaju, ali imajući u vidu za koju je namjenu onda bi je prodao, a čak u određenim okolnostima i poklonio selu. 

     Parcele uz novi dio groblja, vlasništvo Peje i Marijana Pejića (Tunje Baćina)

Ovo posljednje ulijeva nadu da će se „slučaj groblje“ skinuti s dnevnog reda i da će novi saziv Vijeća mjesne zajednice uspjeti dogovoriti otkup jedne od parcela što je osnovni preduvjet za gradnju mrtvačnice, ali i grobnih mjesta jer je na groblju preostalo mjesta za najviše dvadesetak novih grobnica. Obzirom da se u nove grobnice godišnje sahranjuje 4-5 osoba, znači da bi za pet godina ponestalo fizičkog prostora za ukop mještana (godišnje umre u prosjeku 20 osoba od kojih se većina sahrani u već postojeća grobna mjesta).

 

                               Najstariji spomenici na groblju

 

Zacijelo su dva najstarija spomenika na matićkom groblju dva mala spomenika koja se nalaze na grobnom mjestu obitelji Davidović. Ova je obitelj izumrla, a nitko se drugi od bliskih rođaka nije pokopao na to mjesto pa je ono ostalo, do sada, u obliku u kojemu je bilo i prije pedeset godina. Ova dva mala spomenika su, najvjerojatnije, iz Turskog doba ili samog početka Austro - Ugarske vlasti u BiH. U to vrijeme stavljani su mali spomenici klesani u komadu kamena, najčešće škriljevca. Već dolaskom Austrije, rađeni su malo viši spomenici, od kojih se nije zadržao niti jedan do današnjih dana, ne zbog tog što nisu bili kvalitetni, već zbog toga što su ih potomci preminulih zamijenili, bilo betonskim bilo mramorno-granitnim primjercima.

  Grobno mjesto obitelji Davidović gdje su dva najstarija spomenika na groblju

 Jedan od dva najstarija spomenika na groblju u koji je sahranjen Ivo Ćure 1851.

Dolaskom Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije započela je era betonskih spomenika. Najstariji takav spomenik sam vidio na groblju Karaula, u aleji fratara, a to je grobno mjesto i spomenik fra Grgi Došenu iz Ugljare, na kojemu piše da je podignut 1919. godine.

Zanimljivo je to da su fratri skoro sve spomenike naručivali u Brčkom kod njihovih klesara. To su sve primjerci klesani iz jednog komada kamena. Ima i pokoji betonski. Jedan od takvih je spomenik fra Ive Miškovića iz Kostrča koji je izradio naš prvi i nadaleko čuveni kipar i klesar, Marko Mišković – Brico. Da ga on izradi 1950., pomogla je politička situacija i toliški gvardijan, fra Kruno Pejičić, ali i umijeće našeg majstora).

 

   

       Spomenik kojeg je izradio Brico (dole desno piše: Mišković i Matiće)

Fratarski spomenici na našemu groblju su svi od betona izuzev spomenika fra Marku Orkiću, koji je klesan u Brčkom i iz jednog je komada kamena.

Najstariji spomenici u našem groblju koji imaju ime i prezime preminule osobe su oni Kate Karlović (spomenik klesan u kamenu), Nikole Mike Živkovića i Marka Miškovića. Svi su oni zacijelo postavljeni prije 1940. godine. Možda postoji i stariji, ali to je teško utvrditi. Možda poneki od desetak nižih betonskih spomenika od kojih je jedan broj, zacijelo, od prije 1940. godine.

                                               Spomenik Kati Karlović

 Spomenik Marku Miškoviću

Spomenik Nikoli Miki Živkoviću

Zbog skučenosti prostora na groblju, novi pokojnici sahranjuju se na mjesta svojih predaka zbog čega nestaju stari spomenici, a postavljaju se novi. Treba reći da se na novom spomeniku obavezno obnavljaju imena prije umrlih osoba (pa čak i ako nisu fizički pokopane na tom mjestu).

Tradicionalna opijela grobova u 9,30, a misa na groblju će biti i ove godine 2. 11., na Dušni dan u 11 sati. Misno slavlje će predvoditi naš sumještanim, fra Marko  Neretljak.

                                          

                                                                                Joso Orkić