POKUŠAJ PARTIZANA 1944. DA VRBUJU MJEŠTANE SELA MATIĆA

 Partizanske snage su prvi puta  tijekom rujna 1943. godine ozbiljno ugrozile stanovništvo općine Donja Mahala, u čijem je sastavu bilo i selo Matići. Sva sela ove općine su bila napučena hrvatskim življem i kao takva su prihvatila vlast NDH. Sredinom veljače 1944. godine partizani su upali u selo i razoružali nekoliko pripadnika seoske legije te osim naoružanja odnijeli su dosta namirnica i odveli jednog konja (Ljetopis franjevačkog samostana).  

Ljetopis franjevačkog samostana, također, opisuje i događaj od 13. 3. 1944. godine kao pokušaj napada partizana na sela Matiće i Tolisu, koji su seoske legije odbile, nanijevši pritom velike gubitke snagama napadača, koje su se povukle prema Orašju. Evo kako su taj događaj vidjeli i doživjeli pripadnici partizanske vojske.

BORAVAK 18. HRVATSKE NOP BRIGADE U MATIĆIMA 13. OŽUJKA 1944. GODINE

(SJEĆANJE JEDNOG UČESNIKA)

 

Sredinom veljače 1944. godine u Posavinu je stigla i 18. hrvatska NOP brigada i tu se zadržala do proljeća. Njen zadatak je, osim vojnog djelovanja, bio i privući hrvatsko stanovništvo na stranu narodnooslobodilačke borbe. U svim selima u koja su dolazili partizani su organizirali javne govore koje su najčešće držali bivši prvaci Hrvatske seljačke stranke koji su u međuvremenu pristupili NOB-u. Jedan od njih bio je i Bogomir Brajković iz Tuzle koji se skupa s Prvim bataljonom ove brigade zadesio u Matićima 13. ožujka 1944. godine. U svojim sjećanjima zabilježio je sljedeće retke o svom boravku u selu:

Štab Brigade je zajedno sa Prvim bataljonom sinoć oko dvadeset i tri sata napustio Tišinu. Uprkos gustog i ljepljivog blata nekako smo se kretali putem, bila je mjesečina. Za vrijeme noći smo prošli kroz selo Oštra Luka i pokraj franjevačkog samostana u Tolisi. Bilo je već svanulo kad so došli u hrvatsko selo Matići. Oko 11 sati seljani su se okupili u školi. Koliko smo u razgovoru s ljudima mogli saznati, ovo se selo tokom rata dosada dobro držalo, nisu nikome zla činili. Međutim, prestrašeni su. Kratak boravak partizana, naši razgovori s njima, teško da će mnogo uticati da tog straha nestane. Nadam se, ipak, da će razmišljati o onome što su danas čuli i vidjeli.

Stigao kurir i javio da je Treći bataljon vodio u Orašju oštru borbu, u kojoj je bilo gubitaka. Oko 18 sati krenuli smo iz Matića i po noći, 13. marta, stigli u srpsko selo Brvnik. Blato je bilo jezivo, na pojedinim mjestima noge su propadale do koljena. U Brvniku smo zanoćili sa punom opreznošću. Neprijatelj je saznao za naše kretanje, pa je topovima i bacačima gađao prema Matićima.

(Iz knjige Osamnaesta hrvatska brigada (Tuzla, 1988, str. 363))   

  Nakon ovog upada u selo partizanske postrojbe nisu više napadale sve do 8. 4. 1945. godine i zauzimanja kompletnog područja u naredna dva dana. Očito je ova partizanska inicijativa pronašla nekoliko poklonika koji su potajno surađivali s njima, a priključili su im se istoga dana kada su Matići pali u njihove ruke.

Dva mjeseca nakon ovoga napada, na ovom je području ustrojena 12. bojna u čijem su sastavu bile seoske satnije. Selo Matići je imalo svoju satniju koja je postojala malo manje od godinu dana, a povukla se 8. 4. 1945. godine prema Zagrebu.  Zajedno sa njima krenuo je veliki broj mještana, bojeći se partizana jer su kolale priče o strašnim zločinima koje čine "osloboditelji". Na križnom putu satnije i naroda, živote je izgubilo 70 naših sumještana.