Čovjek nije sam
Od početka vremena, bilo to s gledišta biologije i evolucijskog nastanka
života ili religijskih tumačenja postojanja i življenja, čovjek je
predstavljan, bio je i ostao, biće komunikacije, društva i zajedništva. Dolazi
do raznih problema i dvoumica kada se poremeti ljudska priroda i navike koje su
se stvarale kroz povijest, a čine važnu strunu čovjekova života. Ni danas, kada
i uspjevamo svojim radom priskrbiti sebi fizičke potrebe, ne možemo zanemariti
ostale pripadnike zajednice, kao da nam nisu potrebni i kako bi život, a
naročito ljudska socijalna glad, bila zadovoljena u najboljem mogućem
scenariju.
U početku vremena Bog je stvorio dobar svijet i priredio ga za svoju krunu
stvaranja. Stvorio je okruženje kojim će čovjek biti zadovoljan i u kojem će
pronaći sve što mu je potrebno. Čovjeka je stvorio kao dvije osobe, muško i
žensko. Stvaratelj, tron mudrosti i spoznaje, zna da čovjek ne može u svijetu
biti sam. Stoga je muškarcu pridružio ženu s kojom će činiti vrhunac stvaranja
i s kojom će vladati svijetom. Osim stvaranja prvog čovjeka, muškarca i žene,
Bog je stvorio još ljudi i dao jedan zadatak, od mnogih, čovjeku da se plodi i
napuni zemlju. Ni čovjek, kao par, ne može postojati sam u svijetu, potrebni su
mu drugi ljudi.
Svijet je okrutan i nepopustljiv, a prije je bio i gori. U takvom svijetu
čovjek se morao boriti s raznim prijetnjama i nevoljama, koja često susrećemo i
u današnjem svijetu, ali u drugim oblicima. To nije mogao činiti sam. Brzo je
shvatio kako je povezivanje s drugim ljudima bilo korisno u svim segmentima
življenja i postojanja. Od skrbi za djecu do pribavljanja hrane i zaštite od
fizičkih prijetnji. Okoristio se od života u zajednici i kroz povijest je ostao
kao društveno biće pa je prema tome stvarao i svoju kulturu, nasljeđe,
mentalitet i shvaćanja. Danas možda ne postoje fizičke prijetnje koje su nekada
davno predstavljale opasnost za čovjeka, ali postoji mržnja i zlo između ljudi,
koja je bila prisutna i onda, iako se to nije toliko shvaćalo koliko danas to
shvaćamo.
Danas je komunikacija s drugim ljudima čovjeku najznačajnija zbog
psihološkog zdravlja i potomstva. Čovjek stvara zajednicu s osobom suprotnog
spola s namjerom produženja vrste i ljubavi. Brak je takva zajednica, da je
prepoznata kao sveti odnos između dvoje ljudi. Iz braka proistječe obitelj, iz
obitelji zajednica, iz zajednice društvo i tako dalje. brak je temeljna
jedinica koja osigurava čovjekovo fizičko i psihičko postojanje. U kršćana je
brak posebno štovana i prepoznata zajednica, jer shvaćamo njenu važnost i
doprinos svijetu. U braku čovjek doživljava pninu svog ostvarenja. Ljudi sebi
moraju osigurati zdrave odnose u braku kako bi sačuvali sigurnost i ljubav
zajednice, svoju djecu vodili pravim putem a time ujedno i utjecali na
budućnost svijeta, kojeg bi trebali ostaviti boljeg nego onakog kakvog smo ga
zatekli.
Čovjek, koji je sam, prepušta se opasnosti lutanja. U društvu čovjek nije
sam i svojim djelovanjem utječe na zajednicu, a kada pogriješi ili skrene s
pravog puta, zajednica, odnosno drugi ljudi, su tu da bi nas upozorili na
vlastite pogreške na koje smo slijepi. Ukazat će nam stvarnost i podlogu naših
djela te pomoći nam vratiti se u kolosijek istine i pravde. Nažalost, čovjek
koji nema kontakta sa drugim ljudima i oslanja se samo na sebe u životu,
podliježe opasnosti da skrene s tračnica dobrote i vrlo lako postane
nepopravljiv. Nema nikoga, tko će mu pokazati zlo, ostaje sam na svijetu. Možda
jednom zakasni na posao, pa drugi put zakasni, pa ne dođe jednom, zatim se
prestane tuširati, poče se opijati, izgubi posao, na kraju završi skakanjem s
mosta jer mu je život izgubio svaki smiso. Nema nikog koga voli ili tko njega
voli, napušta odovornosti i pada pod sve većim problemima i porocima.
Kao društvo trebamo biti otvoreni prema svima i pomagati jedni drugima kada nam je to najpotrebnije. Moramo se moći slagati sami sa sobom, zatim čuvati dobre odnose u braku sa voljenom osobom, držati obitelj zdravu i na okupu. Takvim malim djelima, koji jednostavno moraju biti takvi, čuvamo svijet od propasti. Pa se možemo zapitati što ako brak izgubi svoju svetost i namjenu? Što ako se obitelji počnu razdirati preljubima, razvodima ili krivim zanimanjima? Što kada djeca odrastaju u uvjetima u kojim oni ne prepoznaju i shvate svijet onakvim kakvim on jest? Svijet bi se tako lako mogao raspasti i uništiti samo ako se pojedinci ne bi mogli dovesti u red. Zato moramo biti društvena bića kakva i jesmo, čuvati svoja nastojanja i kulturu u zajednici, jer zajedno smo snažniji i sigurniji.
Nema komentara:
Objavi komentar