UČENICI U BORBI ZA BOLJE
Cijeli
se svijet morao prilagoditi novim uvjetima. Neke su restrikcije bile nužne,
potrebne i dobre, a neke su bile upitne. Trudili smo se zaštititi jedni druge,
što je bilo potrebno, a i sada je, a vjerojatno će biti potrebno još neko
vrijeme. Imali smo razumijevanja za neke nove stvari, znajući da su one
neophodne za dobro svih nas, a nadajući se da će one ubrzati oporavak zajednice
od novog izazova. Uskoro će biti godina dana od pojave prvih slučajeva na našem
prostoru. Prošli smo većinu mjera od tada. Policijski sat, izolacija,
karantena, restrikcije kontakta i okupljanja, nošenje zaštite i ostale
higijensko-epidemiološke mjere. Jedna od dobrih stvari je da su ljudi zapravo
počeli više brinuti o vlastitoj higijeni nego prije, također su mjere utjecale
i na smanjenje pojave drugih bolesti. Ima i loših strana, ali svi i dalje
čekamo smirivanje opasnosti.
Školovanje
za vrijeme pandemije nije bilo jednostavno, iako se činilo da su nam neke mjere
odnijele dio obaveza i pojednostavile učenje. Prvo je to bila online nastava,
koja se i nije baš iskazala kao produktivan način obrazovanja. Može se reći da
je to do sada najgori oblik edukacije od svih kroz koje smo prošli. Nema
predavanja, nema razgovora, nema detaljnih objašnjenja, utvrđenog vremena, nema
sigurnosti i jednostavnosti. Online nastava je bila komplicirana i za učenike i
za profesore. S online nastavom smo završili započetu školsku godinu, a preko
ljeta smo se nadali da nas neće ista sudbina zateći i u novoj školskoj godini.
Nova
školska godina je započela po kombiniranom modelu nastave, koji je prihvaćen
zbog povoljnije epidemiološke situacije. Bila je napredak naspram online
nastave. Učenici su bili podjeljeni u po dvije grupe te naizmjenično po jedan
tjedan pohađali nastavu, dok su tjedan u kojem ne idu u školu nastavu pratili
online i rješavali zadatke po uputama profesora. Također su učenici bili
podjeljeni u dvije smjene, prvu, ujutro i drugu, popodne.
Promjenom
epidemiološke situacije, krizni stožer županije je zajedno s ministarstvom
prosvjete odlučio popustiti mjere za učenike. Predviđeno je da se od sljedećeg
tjedna svi učenici vrate u školske klupe, bez grupa, tako da svi učenici idu
svaki dan u školu, uz poštivanje epidemioloških mjera. Smjene i dalje ostaju
tako da dio učenika pohađa nastavu ujutro, a dio poslijepodne.
Učenici
druge smjene nailaze na veliki problem u novom modelu nastave. Pohađanjem druge
smjene, svakog dana učenicima ne preostaje dovoljno vremena za obavljanje
školskih obaveza i za učenje, uz to nemaju vremena za obavljanje poslova i
obaveza kod kuće i u vanastavnim aktivnostima. Razlozi tome su što od pola
jedan sve do pola osam nisu kod kuće, nego borave u školi ili u putovanju do
škole. Do sada, sustav druge smjene nije predstavljao problem, jer su učenici
imali jedan tjedan u kojem nastavu prate online, pa su imali vremena za učenje,
obavljanje obaveza za školu i kod kuće, pa tako i slobodnog vremena za zabavu i
hobije. Nažalost, novim uređenjem nastave, doslovce se od učenika uzima previše
vremena da oni nemaju vremena za kvalitetni nastavak učenja i školovanja, a ne
spominjući slobodno vrijeme i zabavu. Primjera radi, učenik druge smjene se
budi ujutro u 8 sati, ima vremena do 12 a do 12:30 mora biti spreman za
kretanje u školu. U školi ima sedam sati, s odmorom od 15 minuta, a za vrijeme
boravka u školi ne napušta učionicu osim u nuždi. Nastava završava u 18:50, a
dok dođe kući već je 19:30, a već je odavno pao mrak. Dnevno bi učeniku, s
novim modelom nastave, ostalo prosječno 5 do 6 sati za obavljanje svih obaveza,
ne računajući vikende. K svemu tome, druga smjena djeluje stresnije i na
učenike i na profesore. Učenici odlaze iz škole iscrpljeni na kraju dana.
Učenici
će pokušati tražiti svoja prava i izmjenu modela nastave od nadležnog
ministarstva. Imaju podršku svih učenika druge smjene i učenika prve smjene.
Zanimljivo je da se nadležna vlast, pri donošenju odluke, nije posavjetovala sa
samim učenicima ili stručnim suradnicima, profesorima, školskim odborima ili
nekim trećim. Zato učenici trpe loše uvijete, koji su bili i prije, ali su bili
podnošljivi i više je trpilo slobodno vrijeme i zabava. Sada su ugroženi i
zdravlje učenika i njihov uspjeh u školi. Učenici traže podršku javnosti kako
bi se izborili za svoja prava. Bar su mladi najliberalniji od društva i
najbolje razumiju pandemiju i epidemiološke mjere, ali ne moraju žrtvovati
svoje biće i svoj uspjeh radi nečijeg propusta, zato će se pokušati izboriti za
bolje. Tko zna, možda upravo ovi mladi, koji su voljni promijeniti na bolje
svoje stanje u edukaciji, pokušaju promijeniti stanje u općini, županiji pa čak
i u državi jednog dana kada im se pruži prilika. Možda se tada drugi ljudi budu
vraćali ponovno rodnim mjestima u bolju državu i bolje društvo, koje nije
totalitarno i zagađeno korupcijom i nestabilnošću.
Nema komentara:
Objavi komentar