BUNAR - BURAN

Čitajući po tko zna koji put dragulj- knjigu Petra Draganovića „Život i narodni običaji u Matićima“ (1907. -1912. godine) s početka dvadesetog stoljeća, zapitao sam se što još postoji od toliko navedenih i zorno opisanih objekata u selu. Osim desetak ambara i ponekog bunara, ništa više. O starim ambarima nešto smo pisali ali o bunarima ili buranovima kako Draganović kaže, baš i nismo. Evo njegovog opisa bunara. Draganović je pisao onako kako se govorilo u selu oko 1900. godine.

                                                Buran

Svaka kuća u Posavini ima svoj buran iz koga se vadi voda za piće, gotovljenje jela i pranje. Buran se kopa u avliji blizu kuće. Oko burana je stubanj u četjeri ćoška (ponjekad i okrugo) da se ne upade u buran. Naši buranovi su dubljinom 5 – 10 metera, a šjerinom malo više od metera. Prije su se buranovi ritko zidali, a sad svatko gleda da ima uzidan buran da se ne rine zemlja u njega. Buranovi se zidaju ciglom ili kamenom i to ne samo prid kućom već i u njivi. Mjesto zida sašiju njeki stubanj u četjeri ćoška od debeli rastovi dasaka pa spušćaju u buran ili mjesto toga spuste kačicu brez dna. Oko burana posuto je prudom da ne bude blata.

                    

                                                Bunar - buran

Da se voda uzmogne zgodnije izlačit iz burana, načinita je njekoliko koraka od stubnja gjerma. U zemlju je udarita debelim krajem jaka rastova šašica koja je gor račvasta i sva otesana u četjeri ćoška. Račve su gor na šašici provrtite i umetnit jak gvozdeni klin ili makar od suve drenovine. Na klin je nataknita strilja, a to je dugačko pravno drvo srednje debljine, s jedne strane tanje, a s druge deblje. Tanji kraj strilje okrenit je k buranu, digne se gor u visinu, dočim se deblji kraj spusti dol pošto je i od sebe teži, a još je na njega navješano i panjeva. Za tanji kraj strilje svezan je kratak lanac ili jedek, a drugi njegov kraj svezan je za dugačku pravnu motku. Na motku je pričvrstita dol drvena ili gvozdena kova kojom se voda izlači iz burana.

                                         Gjerma – đeram

Kraj burana stoji jedan ili dva valovca. Iz nji se poje konji, goveda i ovce, a peru se u njima i rubine. Valovci se kopaju od jasjenovine i brestovine. Kraj valovca ge se rubina meće, zove se kanat. Voda koja se ispušta iz valovca odvodi se u kaljugu ge se bravci kaljužaju.

U naši buranova je voda dobra i ladna ko led. Najslabija je voda u Boku i Vidovica.Ka će se vrime prominit onda se i voda privrne, t.j. uzmuti se i dobije njeki miris.

                                                     Valovac

Sve tri fotografije su iz dvorišta Stanka Mikić – Šeca. Bunar je kopan 1945. godine a kopao ga je Ivo Mišković. Valovac je iz 1929. godine.

Na Vepricama i danas ima pokoji stari bunar koji ničemu ne služi. U selu također nema aktivnih bunara ali pojedine obitelji ostavile su ih iz sentimentalnih razloga kao svojevrsne spomenike proteklom vremenu.

Kopanje bunara bio je težak i zahtjevan posao. Nakon Ive Miškovića kopanje bunara nastavio je čuveni Ivo Pejić – Škuljo. Njegov zanat nastavili su njegovi sinovi: Željko, Ilija i Miroslav.