DELFA PRGIĆ

Mara, Delfa i Manda u Donjem Žabaru 1940. godine

Sredinom 19. stoljeća selo Donji Žabar bilo je nastanjeno većinski katoličkim stanovništvom. Buđenjem i nastajanjem nacionalne države Srba (1830. nastala je Kneževina Srbija dok je 1878. godine na Berlinskom kongresu dobila status Kraljevine) jača nacionalistička ideja kod pravoslavnog stanovništva u BiH.

„Protina buna“ iz 1858. godine imala je za posljedicu protjerivanje pravoslavnog stanovništva iz Orašja, od strane Osmanlija, koji su se naselili između ostalog i u selu Donji Žabar. Od tada počinje raseljavanje katoličkog stanovništva iz tog mjesta u obližnja sela, Marković – Polje, Ulice, Laništa i druga s katoličkim življem. Do kraja pedesetih godine proteklog stoljeća i posljednje Hrvatske obitelji napustile su ovo selo.

Nama su zanimljive dvije obitelji koje se naseljavaju u Matiće. To su obitelji Mijačević i Prgić. Od Mijačevića su udajom završile u Matićima sestre, Ana Orkić i Marija Mišković,  te njihov brat Anto Mijačević – Tuca i njihova majka Mara. Anto Mijačević dodaje svom prezimenu još i Pejić pa tako danas imamo obitelj njegova sina Petra Mijačevića – Pejića (Gulaš).

Današnju priču o Delfi Prgić rođenoj Dijaković 1893. godine u Donjem Žabaru ispričala nam je njena unuka Dragica Crljić iz Županje. Dragica nam je poslala staru fotografiju i od nje je krenula priča.

Delfa Dijaković udala se 1918. godine za Vidana Prgića iz Jenjića. Vidan je doselio u Donji Žabar i tamo s njom podizao obitelj. Prva kćer Ana rođena je 1920. godine. Nakon nje rođena je rođena je kćer Kaja 1922., potom sin Marko 1924., nakon njega sin Tunjo 1926. te kćeri Mara 1929. i Manda 1933. godine.

Najstarija kćer Ana udala se 1939. godine za Matu Živkovića – Dragića. Mato, inače iz Donje Mahale, dolazi s obitelji živjeti u Matiće pred početak Drugog svjetskog rata. Današnji ogranak Živkovića – Dragića (osim Pavše) u Matićima potomci su ovih dvoje ljudi.

Kćer se Kaja udala i ostala udovica tijekom spomenutog rata. Kao udovica došla je u Matiće i tu se udala za Marka Kamenjaša s kojim je 1958. godine preselila u Županju.

Sin Marko nestao je 1945. godine na križnom kutu. Nije bio oženjen.

Sin Tunjo oženio se početkom pedesetih, Lucom Živković (Sorići) s kojom je imao dva sina, Marka i Pavicu. Marko je jedan od matićkih ukopnika, u Matićima poznat pod nadimkom „Prle“, ima obiteljsku kuću u ulici „Bana Jelačića“. Pavica je poznati harmonikaš, također ima kuću u selu, a živi i radi u inozemstvu.

Kćer Mara udala se za Josu Orkića (Lujići) s kojim je 1961. godine preselila u Županju.

Kćer Manda udala se za Marka Dominkovića s kojim je živjela na Dusina sve do 1960. godine kad su preselili u Županju.

Delfa Prgić ostala je udovica tijekom Drugog svjetskog rata jer je Vidan obolio i umro. Nakon samo dvije godine nestao joj je i sin Marko, a s dolaskom prosrpske komunističke vlasti koja se u to vrijeme obračunavala s  ovdašnjim katoličkim življem, morala je 1947. godine otići iz Donjeg Žabara. Delfa je budi pošto rasprodala zemlju što je imala i s djecom doselila kod kćeri Ane u Matiće. U Matićima je ostala 12 godina.

Kad se, Tunji, rodio drugi sin, Pavo, kuća je postala „premala“ za cijelu obitelj pa je ,Delfa, odselila 1959. godine u Županju kod kćeri, Kaje, a kasnije su za njom došle i njene kćeri Mara i Manda s obiteljima.

U to vrijeme, potkraj pedesetih, kreće industrijalizacija Županje. Radnih mjesta je bilo u izobilju pa su žitelji desne obale Save masovno naseljavali rubne dijelove Županje (Šantavu). Do 1963. godine iz Matića i okolice iselilo se na desetke obitelji što u Županju što u Bošnjake. Posebno su se iselile obitelji koje nisu imale dublje korijene u našim selima. Tako su i ove tri obitelji napustile ovaj prostor i naselili se na lijevoj obali Save.

Delfa Prgić  je umrla u Županji 1982. godine gdje je i sahranjena. Njezinih potomaka ima svugdje po svijetu a najviše u Matićima i Županji. Teško je izreći brojčani podatak ali svakako jedno osrednje selo.

                                                                        JO