Selidba ili
migracija?
U ovo vrijeme kada nema ni rata, ni tiranina, poplave ili
suša, bilo čega što bi onemogućavalo život na ovim prostorima suočeni smo s egzistencijalnim
problemom. Sve nas je manje, demografija vrišti, sve je veća razlika između rođenih
i umrlih, i oni što se rode nema ih. Čemu je to razlog, što nas tjera kao guske
kroz maglu, bez putokaza ili nekoga tko bi nam pokazao put. Velike su to
misterije za nas koje drugi drže u neznanju.
Kažu ljudi: „Otišli trbuhom za kruhom“ ! Pa zar kod kuće
nemaju kruha? Sve nas više odlazi, ponekad se pitam da li uopće i znamo glavni
razlog našeg odlaska, ali i povratka 2 ili 3 puta godišnje kada se vraćaju za
blagdane da se vide sa svojim bližnjima. Odgovor mi vi recite jer ja ga ne
znam. Iako mislim da nam više i ne treba razlog za odlazak. Svi su otišli i što
da mi, koji smo ostali ovdje, radimo sami na ovom dijelu svijeta na koji
zaboravljaju i oni koji korijene svoje vuku odavde. Jednostavno žalosno.
Sve se više mladih okreće modernizmu i kako je već ustaljeno
reći zapadu. Željni smo nečega novoga, željni smo vidjeti svijeta, posjetiti i
vidjeti pa i iskušati drugačiji način života, koji se bitno razlikuje od onoga
na koji smo navikli. Čovjek je uvijek težio promjeni, vjerojatno zato što želi
istražiti nepoznato, ali kada se prepusti nepoznatom onda gubi svoj identitet.
Situacija nije više bezazlena, nego je postala nacionalni problem
i pitanje nacionalnog opstanka. Nitko ništa ne poduzima. Možda nemaju hrabrosti,
možda to njima čak i odgovara, jer što više mladih, obrazovanih i inteligentnih
ljudi ode odavde bit će manje konkurencije i lakše će provoditi svoj
apsolutizam. Sve nas oni obmanjuju kako nešto pokušavaju i rješavaju problem
trudeći se zadržati mlade na svom mjestu, tamo gdje i pripadaju.
Gledajući statističke podatke od prije 10 ili 20 godina s
današnjima svatko bi uvidio da je situacija alarmantna. Vidi se to i po
događanjima koji se održavaju kod nas i onim koji se održavaju u inozemstvu s
našim narodom i na temu našeg kraja. Svi znamo odgovor i stanje. Kod nas sve je
manje ljudi na okupljanima kao što su pokladne večeri, večer uoči Ilina ili u
svatovima, dok se sve više ljudi okuplja na sjelima u takozvanim kolonijama po
Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama.
Riječ selidba potječe od, nama jako poznate, riječi selo. Označava
promjenu mjesta prebivališta.
Svatko može prosuditi važnost situacije, ali pojedinac ništa
ne može učiniti potreban je angažman svih nas. Samo se nadam da za 20-ak godina
kad pogledam ovaj kraj da ću bar vidjet djecu kako se igraju na igralištu jer
ako toga ne bude znači da smo nestali i da za nas nema pomoći.
Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.“
(Aleksa Šantić; Ostajte
ovdje)
Nema komentara:
Objavi komentar