Povjerenje kao
najvrijednija svjetska valuta
Svakim danom, čak i nesvijesno, izlažemo sebe i svoje povjerenje ljudima i
svijetu na milost i zlo. Povjerenje je garancija i metoda mirnog surađivanja i
komunikacije između ljudi. Možemo reći da imamo povjerenja u nama bliske osobe,
u obitelj, prijatelje ali ponekad i strance. Povjerenje gradimo na istini,
kredibilitetu, pouzdanosti, očekivanjima i autentičnosti. Imajući povjerenje u
nekoga znači da smo sposobni predvidjeti određene događaje koji će uslijediti,
čak i one koje sami nećemo inicirati ili privesti ih kraju. Kada bi u svijetu
svi ljudi, jedan dan, imali potpuno povjerenje jedni u druge i govorili istinu
za to kratko vrijeme, nestalo bi zla, korupcije, nesigurnosti i opasnosti,
možda samo na kratko vrijeme jer ljudi nisu takva bića. Svi smo ista vrsta,
živimo na istom mjestu, no ipak se ne volimo i nemamo povjerenja jedni u druge
na velikim razinama.
Povjerenje je najjača svjetska valuta zato što jednostavno otvaranjem sebe,
prema ljudima i prema svijetu, iznosimo svoje najbolje, svoje istinsko biće,
sve svoje mane i ranjivosti na svijetlo, pred oči svijeta da nam ljudi slobodno
sude i da nas interpretiraju onako kako oni žele. Sve to činimo u nadi kako će
i druga osoba učiniti isto, kako će se otkriti i govoriti istinu. Kada uspijemo
postići vezu istine i otvorenosti između sebe i drugih, spremni smo surađivati,
komunicirati i vjerovati jedni drugima. Otvaranje prema svijetu i prema ljudima
mi znamo kao upoznavanje i poznavanje ljudi.
Povjerenje je osobina koja nam omogućuje da gledamo jedni druge u oči, a da
u isto vrijeme ne bježimo jedni od drugih jer je svatko od nas vanjština u
kojoj se krije poneki zmaj koji je spreman učiniti zlo drugima. Ako imamo
povjernja u nekoga znači da mu možemo vjerovati, a da ne moramo uzimati u obzir
činjenicu da je jako komplicirana osoba. Sve dok osoba čini onako kako je i
rekla možemo joj vjerovati, zato što je njezine riječi pojednostavljuju i sve
dok mi činimo onako kako govorimo i nas naše riječi pojednostavljuju. Na takav
način možemo djelovati u svijetu kao da se razumijemo, zanemarujući činjenicu
da jedno o drugom jako malo znamo i da smo užasno složena bića.
Problem nastaje tek kada se povjerenje, pruženo nekome, iznevjeri, istina
postane laž i budemo razočarani sobom, tom osobom i cijelim svijetom. Tada
izlaze na vidjelo svi zmajevi koji su čekali u ljudskoj osobnosti. Kada imamo
povjerenja u nekoga, počinjemo stvarati mišljenja o njegovoj prošlosti,
potencijalne istine te mogućnosti za budućnost. Onog trenutka kada osoba
prokocka povjerenje sva mišljenja, istine i mogućnosti propadaju i više ne
znamo da li poznajemo tu osobu. Sve što se dogodilo s tom osobom postaje lažno
sjećanje, život s njom više nije opcija, a budućnost postaje nesigurna i
nepredvidiva. Sve sigurnosti koje smo sebi izgradili na temelju povjerenja, u
trenutku izdaje, ruše se, a mi se u sljedećem trenutku nalazimo na nepoznatom
mjestu i ne znamoi što bi trebali i što ćemo zaista učiniti.
Dante Alighieri je u svom djelu Božanstven komedija, koja je postala djelo
istraživanja i predodžba pakla, raja i čistilišta kakvu danas prihvaćamo, u
dijelu Inferno, Pakao, opisao svoje putovanje kroz pakao. On je pakao prikazao
u devet krugova, tako da što se više spuštamo dublje u pakao to su grijesi i
kazne postajale gore i veće. Na dnu pakla, gdje je, po Danteu, stanovao sam
Sotona, Lucifer, u najdubljem krugu pakla, nalazili su se oni koju su počinili
izdaju, oni koji su uništili i izdali povjerenje ljudi i svijeta. Oni služe
najveću i najtežu kaznu. Deveti krug pakla ima četiri djela u koju su
postavljeni zasebno oni koji su počini izdaju svojih srodnika, izdaju protiv
svoje zemlje, izdaju svojih gostiju i na posljetku oni koji su izdali svoje
gospodare i dobročinitelje. Na samom dnu pakla, Dante je postavio, po njemu tri
najveća izdajnika povijesti, koje sam Lucifer proždire u svojim raljama.
Najveći izdajnici su Juda Iškariotski, koji je izdao Isusa, Marko Junuje Brut i
Gaj Kasije Longin koji su izdali Gaja Julija Cezara.
Za zdrave odnose između ljudi neophodno je čvrsto povjerenje, koje se može
postići jedino istinom, otvorenošću i pouzdanošću. Moramo raditi na sebi kako
bi sami bili dovoljno spremni i sposobni govoriti istinu i biti otvoreni. Kada
to uspijemo, smijemo to očekivati i od
drugih.
Nema komentara:
Objavi komentar