ČOVJEK MOŽE BITI SLIJEP I PORED ZDRAVIH OČIJU
I u današnjem Evanđelju govori se o čudu. Za razliku od mnogi samozvanih čudotvoraca koji se rado hvale svojim uspjesima, traži Isus često od onih koji su ozdravili da ne govore o tome. Zašto to čini? Zato što čudesa ne pripadaju svagdanjem životu i ne možemo ih se očekivati kad se nekome prohtije. Čovjek mora život prihvatiti onakvim kakav jest, često s problemima, ali i s nadom da će ih nadvladati uz Božju pomoć.
Za razliku od današnjega slijepca iz Evanđelja, ima jako puno ljudi koji imaju dobar vid, ali, nažalost, ne vide ono što bi trebali vidjeti. Takvih ima u svim strukturama društva, a ponajviše u politici. Vlast i moć su opasne stvari, jer mogu učiniti čovjeka slijepim. Mogu ga toliko zaslijepiti da postane potpuno neosjetljiv za socijalne probleme – da ne vidi nikoga osim sebe. Političari dijele četo odlikovanja jedni drugima, pa čak i tada kad se narod nad tim zgraža.
Poznati sociolog i psiholog Dacher Keltoner je istražujući ponašanje moćnika došao da zaključka da takvi ljudi često sliče nekim od bolesnika koji imaju tumor na mozgu. I doista tumor svojim učinkom na mozak može utjecati na to da čovjek promijeni karakter – da pošten postane lopov, ili da častan postane lažov. Njima su slični oni koji su oboljeli od tumora na duši, i to u onom trenutku kad su dobili vlast – postali slijepi za probleme drugih. U Evanđeljima je govor i o ozdravljenjima takvih. U susretu s Isusom progledali su, na sreću društva, i mnogi duhovni slijepci. Nažalost, u prirodi čovjeka je da lakše registrira one fizička čudesa, nego duhovna. Čudo kod ozdravljenja od slijepila je u oba slučaja važno. Ono drugo, oslobođenje od duhovnoga slijepila, je čak možda i važnije, jer ne oslobađa samo pojedinca od slijepila, nego i pomaže ljudima oko njega da lakše žive.
Nema komentara:
Objavi komentar