dr. fra. Luka Marković
„MEMENTO TE MORTALEM ESSE“
Ova latinska izreka potječe iz rimskih vremena i znači „Sjeti se da si smrtan“. Prema predaji šapnuo bi tu izreku rob rimskom vojskovođi za vrijeme njegovoga trijumfalnoga vojnog ulaska u Rim. Te riječi su ga trebale upozoriti na to da je samo običan smrtnik i da si ne smije umisliti kako je nešto više. Slična misao se krije i u današnjoj liturgiji, samo s nešto jačom porukom.
Današnja liturgija govori o zadnjim danima, o svemirskim poremećajima koji mogu dovesti do kraja svijeta. Donedavno je znanost ismijavala slične priče. Danas, naprotiv, o mogućnostima svemirske katastrofe i kraju svijeta govore više znanstvenici nego religije. Unutar našeg sunčevog sustava kreću se milijarde kamenih gromada koje uglavnom udaraju u Jupiter. Nema nikakve garancije da jednoga dana jedna od njih neće pogoditi i našu planetu. Pogodi li Zemlju jedna od tih gromada promjera dvadesetak kilometara, bio bi uništen ljudski rod. Ono što bi preživjelo taj silni udar i eksploziju koja bi bila jača od čitavog svjetskoga arsenala atomskoga oružja, umrlo bi ubrzo zbog nemogućih uvjeta za život. Padne li takva gromada u ocean, nastat će opći potop koji će zbrisati ljudski život na zemlji. Udalji li se naša planeta na svojoj putanji od Sunca, past će temperature toliko nisko da neće biti moguć život na zemlji. Ako se Zemlja previše približi Suncu, porast će temperature i život će biti opet nemoguć. Do velikih katastrofa može dovesti i ljudsko ponašanje u odnosu na klimu. Ugriju li se oceani u slijedećim desetljećima za nekoliko stupnjeva, doći će do opasnih uragana. Život će na zemlji biti nepodnošljiv.
Koja je razlika između današnjega Isusovoga upozorenja i predviđanja znanosti. I znanost i Isus upozoravaju na ono što bi se moglo dogoditi. Pa ipak postoji razlika u tim upozorenjima. Znanost samo predviđa što bi se moglo dogoditi, a Isus poziva, upravo zbog toga, na ispravan život. Naime, ljudski život koji je kratak i izložen mogućim svemirskim katastrofama treba od početka biti tako usmjeren da se dopadne Bogu. Drugi zadatak čovjeka se sastoji u tome da učini sve kako bi bio sretan i usrećio druge. Jer za tako nešto nema odgađanja. Poruka liturgije ne želi reći da bi te katastrofe bile Božja kazna, nego da čovjek iz mogućnosti svemirskih katastrofa treba izvući pouku.
Poznati filozof, matematičar i fizičar Blais Pascal je to sažeo u poznatoj opkladi (Pascalova opklada) ovako: Isplati se biti dobar čovjek. Ako Boga ima, bit ćemo nagrađeni, a ako ga nema, nismo ionako izgubili ništa. Za Pascala kao i Isusa vjera nije samo stvar teorije i rituala nego i praktičnoga života. A to znači, prije svega, da se čovjek vjernik treba ravnati prema univerzalnim vrijednostima kao što su ljubav prema Bogu i ljudima, pravednost, poštivanje druge osobe, tolerancija, praštanje, miroljubivost i altruizam. Te vrijednosti proizlaze iz Deset Božjih zapovijedi koje su, istina, postojale u drugačijim oblicima u drugim religijama i predajama prije židovstva i kršćanstva. Čovjek je oduvijek imao osjećaj za razlikovanja dobra od zla. Isus samo želi naglasiti važnost toga s obzirom na mogućnost da se već sutra dogodi kraj svijeta. Uostalom, ljudski život je i onako kratak. Čim se rodi, čovjek se počinje približavati smrti. Naime, kraj našeg pojedinačnog života jest ujedno za nas i kraj svijeta. Dakle: Memento te mortalem esse!
Nema komentara:
Objavi komentar