NK "Napredak" – Osvajač Kupa Zadrugara 1974., 1984. i 1990.

Najava monografije NK "Napredak" – Osvajač Kupa Zadrugara 1974., 1984. i 1990.

LINK ZA SKIDANJE:

https://drive.google.com/file/d/1a6rud31NbIAQqwHHBwzwllUk5UUJ24vb/view?usp=sharing

U duhu božićnih darivanja, želimo podijeliti vijest o posebnom poklonu za sve zaljubljenike u povijesti našeg kluba.

Monografija NK "Napredak" Matići o osvajanju tri Kupa Zadrugara

NK "Napredak“ Matići - Osvajač Kupa Zadrugara 1974., 1984. i 1990.", kojom ćemo obilježiti 50., 40. i 34. obljetnicu ovih povijesnih uspjeha.

Ova Monografija je zapis o slavnim trenucima NK "Napredak", o ljudima koji su svojim trudom i srcem ispisali zlatne stranice naše povijesti.

Dodatni cilj ove Monografije je obuhvatiti sve detalje, podatke i trenutke vrijedne pamćenja. Stoga pozivamo sve bivše igrače, navijače i prijatelje kluba da nam pomognu u ažuriranju i nadopuni sadržaja.

U monografija su obrađeni i prezentirani ključni trenuci, i postignuća kluba koji su oblikovali njegov ugled u prvom redu uključuju prvenstvena ligaška natjecanja, a nijansu manje značajnu ulogu imala su kup natjecanja sarajevskog lista „Zadrugar“. Uz ova glavna natjecanja, Napredak se isticao i u Jugo kupu, različitim turnirima, ljetnim ligama i sličnim događanjima. Svako od ovih natjecanja pridonijelo je stvaranju prepoznatljivog identiteta kluba, omogućujući mu da se istakne na regionalnoj nogometnoj sceni i izgradi bogatu povijest uspjeha i zajedništva. Međutim, ljubitelji nogometa iz tih godina uvijek će istaknuti da je Kup „Zadrugara“ imao posebnu, duboku i specifičnu draž, ali i utjecaj na povijest kluba. Kroz ovo pisano djelo, čitatelji će moći sami prosuditi i osjetiti značaj tog natjecanja

U uvodu ovog rada reklo smo nešto o našem selu Matići, u nastavku ćemo površno spomenuti uspjehe ostvarene u prvenstvenim natjecanjima (konkretnije u budućoj monografiji NK „Napredak“ Matići), dok će se narativan govor ovog rad prvenstveno fokusirati na analizu, povijest i značaj Kupa „Zadrugara“.

Glavni dio predstavlja kronološki prikaz puta NK „Napredak“ kroz Kup „Zadrugara“, pri čemu kroz sedam dijelova ove priče, ističe tri ključna pobjednička pohoda kluba, sa svojim jedinstvenim izazovima i postignućima. Svaki od pohoda prikazan je u kontekstu važnih nogometnih događaja i okolnosti koje su oblikovale uspjehe i neuspjehe kluba. Posebna pažnja bit će posvećena ulozi našeg kluba u ovom natjecanju, uz prikaz glavnih trenutaka i izazova na putu do osvajanja ova tri kupa, popraćenih slikama, novinskim člancima, statistikom, biografijama i intervjuima. Također, dotaći ćemo se utjecaja tih uspjeha na naše mjesto, razvoj klupske infrastrukture i ulogu kluba u promoviranju kulturnih i društvenih vrijednosti sela Matići.

U završnom dijelu rada donosi se kratki rezime postojanja Kupa „Zadrugara“, s naglaskom na uspjehe i postignuća klubova, kako općenito tako i na općinskoj razini.

Ovaj dio rada obogaćen je slikovnicom koja sadrži fotografije prikupljene tijekom istraživanja, pružajući vizualnu dimenziju povijesnim trenucima i dodatno dočaravajući atmosferu natjecanja. Ova kombinacija pisane riječi i vizualnih materijala čini rad sadržajnijim i zanimljivijim za čitatelje.

Zaključno, rad nudi sveobuhvatan pregled i razumijevanje uspjeha našega kluba u Kupu „Zadrugara“. Ističe se njihov značaj u povijesti kluba, kao i njihov dugoročni utjecaj na budućnost Napretka, čime se dodatno naglašava vrijednost ovih postignuća u lokalnoj sportskoj zajednici.

Svjesni smo izazova vezanih uz prikupljanje i „skidanje“ PDF Monografije, ali vjerujemo u potporu obučenih snaga i ljubitelja našeg kluba kako bismo uspješno ostvarili ovaj projekt.

IVICA MIKIĆ 24.09.1977. - 31.12.2024.

S neizmjernom tugom javljamo da nas je iznenada i prerano napustio naš Ivica Mikić. Da podsjetimo, Ivica je bio žrtva tragične granate koja je u kolovozu 1995. godine u Matićima tijekom obrambenog Domovinskog rata odnijela živote osam nevinih dječaka. Nakon tog kobnog događaja, Ivica je postao 100% invalid, no unatoč tome, pokazao je nevjerojatnu hrabrost i snagu duha.

Ivica će zauvijek ostati u našim mislima kao brat, prijatelj i uzor svima koji su ga poznavali. Njegova nazočnost bila je blagoslov, a njegova odsutnost ostavlja prazninu koja se nikada neće moći popuniti. Hvala ti što si bio dio naših života.

Počivao u miru Božjem!!!

NA DANAŠNJI DAN 1992.

Marko Mišković – Miško

(11.09.1972. – 14.12.1994.)

Sjećanje na poginule pripadnike satnije Matići tijekom obrambenog Domovinskog rata

Danas se s tugom i dubokim poštovanjem prisjećamo još jednog našeg hrabrog branitelja, pripadnika satnije Matići, koji je svojom žrtvom zadužio buduće generacije.

Njegova nesebičnost, hrabrost i ljubav prema domovini ostat će trajno upisani u povijest našeg kraja, kao i u srcima svih koji cijene slobodu i mir.

Njegova žrtva, kao i žrtva svih pripadnika satnije Matići, svjedoči o nepokolebljivom duhu naših branitelja, koji su s ponosom stali u obranu svog doma i naroda.

Počivali u miru Božjem

Sretan jubilarni 50. rođendan Marku Miškoviću-Brki

Danas s ponosom slavimo 50. rođendan našeg Marka Miškovića - Brke, nogometaša čija je karijera ispisala nezaboravne stranice povijesti našeg kluba i zajednice.

Još nekada je otac/djed Joso Mišković-Dukar, dugogodišnja legenda kluba, postavio nogometne temelje i standarde.

Danas (na slici) otac i sin ...

Prošlost i nadamo se budućnost Napretka...naravno i u još nekim eminentnijim nogometnim klubovima

Još u ranoj mladosti, Brko je izgradio reputaciju kao vezni igrač vrhunske vizije. Tih dana, iako mlad (16 godina), na terenu je igrao s mirnoćom i razumijevanjem igre karakterističnim za iskusne majstore. Njegova nevjerojatna sposobnost čitanja igre, okomiti pas i dribling, destrukcija i osjećaj za prostor, ubrzo su ga istaknuli kao vođu. Vrijeme će pokazati da će upravo on godinama biti lider nadolazeće nogometne generacije našeg mjesta.

Klupu seniora okusio je 8. rujna 1990. godine, u susretu između NK Napredak Matići i Mramora, koji je završio rezultatom 0:0. Na seniorski debi čekao je do 13. travnja 1991., kada je Napredak odigrao dvoboj protiv Zvijezde iz Gradačca (2:3).

Iako je svoju nogometnu karijeru službeno završio u sezoni 2011/12, svoju posljednju službenu utakmicu u plavom dresu odigrao je kao trener igrač u proljeće 2017. godine. 

Uz bogatu igračku karijeru, Marko je svojim predanim radom i liderstvom bio i dugogodišnji kapetan NK Napredak. Kao vođa momčadi, bio je pravi uzor svim suigračima, pokazujući im kako se boriti za svoj klub i nositi odgovornost lidera na terenu.

U nevjerojatnih, uspješnih i bogatih 15 sezona provedenih u dresu Napretka, Marko je odigrao čak 229 utakmica i postigao 66 pogodaka, postavši uzor mnogima u klubu.

Marko je tijekom svoje bogate karijere nosio dres još nekoliko klubova. Od 1996. do 1998. godine bio je dio momčadi HNK Orašje, a u razdoblju od 2004. do 2007. godine igrao je za 19. srpanj iz Oštre Luke. 

Po završetku igračke karijere, nastavio je dijeliti svoje bogato iskustvo kao trener mladih selekcija HNK Orašje, a jednu sezonu posvetio je i trenerskom radu u Napretku. Njegova predanost razvoju mladih igrača, kao i strast prema nogometu, čine ga pravom inspiracijom za nove generacije.

Dragi Brko, hvala ti za svaki trenutak radosti i ponosa koji si donio našem klubu. Sretan ti 50. rođendan! Želimo ti puno zdravlja, sreće i uspjeha u budućnosti! 🎉⚽

Biskupi u Matićima

Osim biskupa svetog Nikole, koji 6. prosinca svake godine posjećuje svako kućanstvo i mjesto koje ga prima, selo Matiće pohodila su još četiri biskupa: msgr. Ivan Šarić, nadbiskup vrhbosanske nadbiskupije; kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanske nadbiskupije; msgr. Marko Semren, pomoćni banjolučki biskup; te msgr. Ivo Martinović, biskup požeške biskupije.

Msgr. Ivan Šarić (1928.)

Prije gotovo stotinu godina, 1928., prigodom krizme u župi Tolisa, selo Matiće posjetio je vrhbosanski nadbiskup msgr. Ivan Šarić. Dana 24. kolovoza te godine obišao je kuću i obitelj Marka Karlovića. Na putu prema Karlovićima zadržao se kod novoizgrađene mjesne škole. Tijekom susreta glavna tema razgovora bilo je ubojstvo zastupnika Hrvatske seljačke stranke u Narodnoj skupštini u Beogradu.

Nadbiskup Ivan Šarić

Kardinal Vinko Puljić (2016.)

Sredinom svibnja 2016. godine matićku filijalnu crkvu posjetio je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanske nadbiskupije. U pratnji tadašnjeg župnika i gvardijana, fra Marijana Živkovića Miće, kardinal je razgledao proširenu i obnovljenu matićku kapelu. Od 1998. godine, nakon temeljite obnove, kapela je izgledala više kao crkva nego kao filijalna kapelica. Impresivnim izgledom i bogatstvom umjetničkih djela mogla je parirati i mnogim župnim crkvama, što je bila velika čast za malu zajednicu.

Fra Marijan Živković, kardinal Vinko Puljić, Blaž Prkić i Ilija Mikić

Msgr. Marko Semren (2018.)

Prvi biskup koji je posjetio selo i predvodio misno slavlje bio je pomoćni banjolučki biskup msgr. Marko Semren. Dana 6. kolovoza 2018. godine predvodio je misno slavlje u povodu proslave 50 godina od izgradnje matićke kapelice, danas poznate kao matićka crkva. Događaj je privukao više od 1200 mještana i gostiju, potvrđujući duh zajedništva i predanosti vjernika u organizaciji svečanosti koja će se dugo pamtiti.

Biskup Marko Semren i gvardijan fra Mario Jurić

Msgr. Ivo Martinović (2024.)

Neočekivano, kao plod Božje providnosti, selo Matiće dobilo je svog prvog biskupa –fra Ivu Martinovića, provincijala franjevačke Provincije trećoredaca glagoljaša. Povodom njegova prvog dolaska u rodnu župu Tolisa, 11. kolovoza 2024. godine, organizirano je svečano misno slavlje u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Selo je još jednom pokazalo otvoreno srce i zajedništvo, slaveći radosno imenovanje i ređenje svog sumještanina.

Biskup Ivo Martinović u matićkoj crkvi 7. kolovoza 2024.

Zaključak

Zahvaljujući Božjoj providnosti, sada više nećemo morati čekati velike pučke svečanosti poput krizme da bismo dočekali crkvenog velikodostojnika. Ređenjem msgr. Ive Martinovića, selo Matići i cijela župa Tolisa dobili su privilegiju češćih susreta i misnih slavlja predvođenih njihovim sinom.

Još kada bi netko izdao knjigu o ovom događaju, gdje bi nam bio kraj?

Joso Orkić

Osma žrtva te sumorne jeseni 1992. godine, u obrani sela Matići tijekom Domovinskog rata: Slavko Marković

Na današnji dan, 4. prosinca 1992. godine, Matići su izgubili svog ratnog viteza, čovjeka čiji je životni put bio obilježen nesebičnom ljubavlju prema rodnom kraju i neizmjernom hrabrošću. Slavko Marković, branitelj koji je u obrambenom Domovinskom ratu položio svoj život na oltar domovine, ostavivši neizbrisiv trag u srcima naše lokalne zajednice.

Slavko Marković

(18. svibnja 1963. – 4. prosinca 1992.)

Kao sin Mate i Luce, suprug Mire te otac Josipa i Lucije, Slavko je živio jednostavnim, ali časnim životom. Njegov životni put bio je ispunjen primjerima nesebičnosti i dobrote. U najtežim trenucima Domovinskog rata pokazao je neizmjernu hrabrost i postao simbol nepokolebljive borbenosti.

Te sudbonosne ratne jeseni, 4. prosinca 1992. godine, Slavko je teško ranjen na prvoj crti obrane. Nažalost, preminuo je na putu prema Ratnoj bolnici u na Raščici. Kao pripadnik Druge satnije Matići, dao je ono najvrjednije što je imao, svoj život, braneći dom i obitelj. Njegova žrtva trajno nas podsjeća na cijenu naše slobode i na dužnost da čuvamo sjećanje na sve koji su stali na branike domovine.

Danas, dok obilježavamo njegovu žrtvu, šaljemo poruku utjehe njegovoj obitelji i svim braniteljima. Vaša bol je naša bol, a zajedništvo koje vas je tada vodilo neka i nama danas bude putokaz.

Počivao u miru Božjem, naš heroju!

Neka mu zemlja bude laka, a njegova hrabrost ostane vječna inspiracija svima nama. 🌹

Sjećanje na poginule pripadnike satnije Matići tijekom obrambenog Domovinskog rata

Danas, s dubokim poštovanjem, prisjećamo se još jednog našeg hrabrog branitelja, pripadnika satnije Matići, koji je svoje ime zauvijek upisao u povijest borbe za slobodu i opstojnost.

Zvonko Pejić – Bajević

(26. siječnja 1965. – 3. prosinca 1992.)

Njegov životni put bio je obilježen nesebičnom ljubavlju prema rodnom kraju i neizmjernom hrabrošću na prvoj crti obrane. Kao mladić, bio je primjer prijateljstva i dobrote, a u najtežim trenucima Domovinskog rata postao je simbol nepokolebljive borbenosti i neslomivog duha.

Zvonko je dao ono najvrijednije, svoj život, braneći dom i obitelj. Njegova žrtva obvezuje nas da nikada ne zaboravimo cijenu naše slobode i da čuvamo sjećanje na sve koji su stali na branike domovine.

Na dan kada obilježavamo njegovu žrtvu, šaljemo poruku utjehe njegovoj obitelji i svim braniteljima. Vaša bol je naša bol, ali i podsjetnik na zajedništvo koje vas je tada vodilo, a koje nam danas treba biti putokaz.

Počivao u miru Božjem, naš heroju! Neka mu zemlja bude laka, a njegova hrabrost vječna inspiracija. 🌹

Sjećanje na poginule pripadnike satnije Matić

Nažalost, crni studeni tijekom obrambenog Domovinskog rata 1992. godine ispisao je još jednu tešku stranicu naše povijesti. Danas se s tugom, ali i neizmjernim ponosom, prisjećamo našeg hrabrog branitelja, pripadnika satnije Matići, koji je nesebično dao svoj život za domovinu.

Stanko Pejičić - Toza (24. kolovoza 1961. - 29. studenog 1992.), ostavio je neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali. 

Njegova žrtva podsjeća nas na cijenu slobode koju danas uživamo, ali i na dužnost da sjećanje na njega i sve branitelje zauvijek čuvamo.

Na današnji dan, 29. studenog, prisjetimo se s molitvom i poštovanjem našeg Toze, heroja iz srca Posavine, koji je dao sve što je imao, svoj život, za mir i budućnost naše domovine. Neka mu je vječna slava i hvala! 🕊️

Stanko Pejičić - Toza (24.08.1961. - 29.11.1992.)

Počivao u miru Božjem!

Sjećanje na poginule pripadnike satnije Matići

Dana 28. studenog 1992. godine, selo Matići proživjelo je jedan od najtužnijih i najtragičnijih trenutaka tijekom obrambenog Domovinskog rata. Tog dana živote su položili hrabri pripadnici satnije Matići, čija će imena i djela zauvijek ostati upisana u povijest našeg naroda:

Stanko Pejičić - Loza (27. svibnja 1967. – 28. studenog 1992.)

Pavo Ivkić - Pavlin (1. lipnja 1950. – 28. studenog 1992.)

Miroslav Marković - Sisić (14. siječnja 1969. – 28. studenog 1992.)

Marko Pejić - Pekar (23. svibnja 1969. – 28. studenog 1992.)

Njihova nesebična žrtva i ljubav prema domovini postali su simbol otpora i snage u vremenu najvećih izazova. Njihova imena neka budu svjetionik budućim generacijama, podsjećajući nas na cijenu slobode i vrijednosti domoljublja.

Počivali u miru Božjem, heroji naše slobode. 🌹

Sjećanje na poginule pripadnike satnije Matići tijekom Domovinskog rata

Ivica Pejić

(2. 10. 1967. – 31. 10. 1994.)

Danas odajemo počast Ivici Pejiću, pripadniku HVO satnije Matići, koji je dao svoj život za slobodu našu slobodu. Rođen 2. listopada 1967. godine, Ivica je hrabro stao na prvu crtu obrane, vođen ljubavlju prema svom narodu i zavičaju. Njegova žrtva, na današnji dan 1994. godine, zauvijek će ostati urezana u sjećanja naše zajednice.

Prisjećajući se Ivice, čuvamo uspomenu na sve one koji su pokazali nesebičnu hrabrost u najtežim trenucima. Neka njegovo ime i žrtva budu trajno nadahnuće budućim generacijama.

 

-28.10.2024. IVO MARKOVIĆ

 S tugom javljamo da nas je zauvijek napustio naš mještanin Ivo Marković-Ivić. 

Molimo za tihu sućut i molitvu za našeg dragog Ivu te za sve one koji su ga voljeli i cijenili.

Neka mu Gospodin podari vječni mir.

Počivao u miru Božjem.

Trend muških imena u Matićima u 20. stoljeću

U današnje vrijeme, kada je većina radno sposobnog i reproduktivnog stanovništva otišla trbuhom za kruhom na Zapad, sve je očitiji nestanak starih tradicijskih imena. Roditelji sve češće daju djeci imena prilagođena etnokulturnim normama zemalja u kojima žive, vjerujući da će im to olakšati integraciju u društvo u kojem planiraju njihovo odrastanje, školovanje i budući život. Isto vrijedi i za one koji su odlučili ostati u svom zavičaju, nadijevajući svojoj djeci moderna imena. No, nije uvijek bilo tako.

Prvi doseljenici koji su se naselili na području današnjeg sela Matići donijeli su sa sobom i prva imena, koja su se ponešto razlikovala od onih koja će dominirati sljedeća dva stoljeća. Posebno se to odnosilo na ženska imena, pa su tako u početku bila zastupljena imena poput Uršula, Oršula ili Orka. Iz tih imena proizašla su i prezimena Orkić i Oršolić. U 18. stoljeću bila su popularna i imena poput Anastazija, Agata, Agneza, Perija, Petruša, Justina, Apolonija, Cecilija – imena koja su danas nestala.

U fokusu ove teme su muška imena, s posebnim naglaskom na 20. stoljeće. Prisjetit ćemo se i nekih neobičnih imena koja su bila prisutna u prvim stoljećima života sela, ali su s vremenom izblijedjela. Takva imena su Miško, Augustin, Natalij, Vitalij, Aleksa, Vincentije, Alojzije. Iako neka od ovih imena imaju prizvuk današnjih pravoslavnih imena, u vrijeme njihova nastanka ona su bila narodne prirode, donesena iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine, Srijema, Dalmacije i drugih mjesta s kojih su doseljenici dolazili u ovaj kraj.

Krajem 19. stoljeća pojavljuju se nova imena poput Konrad i Gašpar, koja su donijeli doseljenici-obrtnici: kožušar Konrad Nikolantić i kovač Gašpar Bojanović. Vrijeme je pregazilo ova imena – Nikolantića odavno nema, a Bojanovići nisu ponavljali ime.

Pravu revoluciju u modernizaciji muških imena početkom 20. stoljeća donose učitelj i profesor Petar Draganović i njegova supruga Ličanka Marija Franić. Svojim su sinovima nadjenuli imena Zvonimir (1900), Krunoslav (1903) i Krešimir (1911), koja će s vremenom duboko ukorijeniti u Matićima.

Ono što su Draganovići započeli, nastavili su Petar Radnić iz Vrlike i njegova supruga Kata, rođena Ivić, koji su svojim sinovima nadjenuli imena Tvrtko (1930), Radoslav (1932) i Florijan (1934). Međutim, imena s podneblja Dinare nisu čvrsto zaživjela u plodnoj posavskoj ravnici.

Sredinom stoljeća, u drastično izmijenjenim društveno-političkim uvjetima, počinju se pojavljivati nova imena, od kojih će neka postati popularna, dok će druga ubrzo nestati. Miješani brakovi također će utjecati na davanje imena djeci. Primjerice, učiteljica Fatima Cerić i njen suprug Marko Mikić 1951. godine svom sinu nadjenuli su ime Jadranko, a nedugo zatim i Zlatan. Ova je obitelj preselila u Orašje 1957., čime su započeli trend novih imena koji će uslijediti i kod drugih Mikića.

Moderna imena postaju dio seoske stvarnosti 50-ih godina, što postaje odraz ne samo društveno-političkih zbivanja već i svojevrsnog natjecanja u davanju novih imena koja prije nisu bila prisutna u ovom tradicionalnom selu.

U nastavku su navedena nova muška imena koja su se prvi put pojavila u Matićima do 1990. godine:

1929.: Drago (Jose) Dabić – Drago Crljića (po fra Dragutinu Gaguliću koji ga je krstio)

1930.: Zvonimir (Marka) Marković – Zvonko Kajičin

1939.: Bernard (Mare) Matkić – Berdo

1950.: Vlatko (Mande) Dabić/Paradžiković – Vlajko

1951.: Jadranko (Marka) Mikić

1952.: Kruno (Tunje) Pejičić

1954.: Mirko (Elizabete) Bojanović – Lizin

1957.: Borislav (Jose) Dabić – Boro

1958.: Stanislav (Ive) Mikić – Ban, Krešimir (Martina) Mikić – Krešo, Vinko (Mate) Mišković – Vinka

1959.: Žarko (Ive) Dabić – Crljin, Tomislav (Ive) Mikić – Tonče

1960.: Željko (Marka) Ivić – Zeja

1961.: Velimir (Marka) Ivić – Dudec, Eugen (Đure) Pejičić – Ege

1963.: Mladen (Peje) Mikić – Slipac, Goran (Marka) Mikić – Meši, Branko (Stjepana) Dabić – Trpa, Zlatko (Ilje) Mikić – Ilje Kajića

1964.: Zoran (Martina) Mikić, Tonči (Ive) Dabić, Valentin (Marijana) Marković – Tino

1965.: Zdravko (Mate) Mikić – Čanak, Miroslav (Ante) Mikić – Mrga, Jerko (Zvonka) Živković, Darko (Luke) Mikić

1966.: Marinko (Mate) Marković, Dražen (Joze) Mikić, Branimir (Zvonka) Marković

1967.: Grozdan (Marijana) Živković

1968.: Silvestar (Ante) Mišković – Dida, Predrag (Marka) Orkić – Moca, Dragomir (Đure) Pejić – Zuba

1969.: Zdenko (Marijana) Mišković – Zeka

1970.: Gracijan (Luke) Marković

1973.: Boško (Filipa) Mišković, Marin (Pave) Marković - Mićo

1976.: Slađan (Jose) Pejičić, Saša (Ilje) Matkić - Sale

1977.: Damir (Ljubomira) Dominković, Slaven (Ilje) Marković, Nedjeljko (Jose) Nedić

1978.: Dalibor (Marijana) Pejičić

1979.: Robert (Krunoslava) Draganović, Alen (Ilje) Marković

1981.: Radenko (Marijana) Draganović, Davor (Ante) Mikić

1982.: Igor (Blaža) Orkić - Đurićev, Srećko (Blaža) Orkić – Cajkanov, Mario (Luke) Draganović, Boris (Janje) Mikić

1983.: Danijel (Pave) Pejić, Mihael (Pave) Ivkić – Miki

1984.: Siniša (Pave) Ivkić

1986.: Dejan (Drage) Živković

1988.: Elvis (Marijana) Mišković, Kristijan (Marijana) Pejić, Denis (Pave) Matkić

1989.: Paul (Mate) Marković, Dario (Zvonka) Martinović, Vjekoslav (Marijana) Miškov ić

Imena kao Bartol, Karlo, Ljubomir… već su postojala u maticama krštenih sela Matići.

1948-23.08.2024. MANDA DABIĆ

S velikom tugom obavještavamo da nas je u 76. godini života napustila naša mještanka Manda Dabić.

Molimo sve koji su je voljeli i cijenili da se pridruže u tihom izrazu sućuti i molitvi. Neka joj Gospodin podari vječni mir.

Počivala u miru Božjem!!!

03.04.1954.-26.08.2024. LJUBICA MARKOVIĆ

 S velikom tugom obavještavamo da nas je u 71. godini života napustila naša draga Ljubica Marković-Ljuba r. Ivić. Molimo sve koji su je voljeli i cijenili da se pridruže u tihom izrazu sućuti i molitvi. Neka joj Gospodin podari vječni mir.

Počivala u miru Božjem

-25.08.2024. MARA DABIĆ

S tugom javljamo da nas je u 90. godini života zauvijek napustila naša mještanka Mara Dabić.

Molimo za tihu sućut i molitvu za našu dragu Maru te za sve one koji su je voljeli i cijenili.

Neka joj Gospodin podari vječni mir, a nama snagu da nastavimo živjeti u njenom duhu i sjećanju.

Počivala u miru Božjem

1947.- 29.07.2024. ĐURO ŽIVKOVIĆ - LJEPUŠKIN

S tugom javljamo da nas je u 77. godini života zauvijek napustio naš mještanin Đuro Živković.

Đuro je početkom 70-ih otišao u Njemačku i tamo proveo svoj životni vijek.

Molimo za tihu sućut i molitvu za našeg dragog Đuru te za sve one koji su ga voljeli i cijenili.

Neka mu Gospodin podari vječni mir, a nama snagu da nastavimo živjeti u njegovom duhu i sjećanju.

Počivao u miru Božjem.

25.02.1963.-22.07.2024. BLAŽ KARLOVIĆ - POP

Jučer je iznenada preminuo naš dragi mještanin Blaž Karlović Pop, u 62. godini života.

Blaž je bio sudionik obrambenog Domovinskog rata, gdje je hrabro boreći se za svoju domovinu teško ranjen 27. studenog 1992. godine.

S ljubavlju i tugom opraštamo se od našeg Blaža, a njegova hrabrost i odanost u obrani naše države ostavit će neizbrisiv trag u našim srcima.

U našem mjestu Blaž će ostati u sjećanju i kao član lovačke sekcije Matići. 

Tijekom 80-ih godina bio je prvi vratar Napretka, a krajem 90-ih član Upravnog odbora Napretka te stalni i uvijek vjerni dio navijačke legije našega nogometnog kluba.

Molimo za tihu sućut i molitvu za našeg dragog Blaža te za sve one koji su ga voljeli i cijenili.

Neka mu Gospodin podari vječni mir, a nama snagu da nastavimo živjeti u njegovom duhu i sjećanju.

Počivao u miru Božjem

15.06.1968.-21.07.2024. JOSO MIŠKOVIĆ

S tugom javljamo da nas je danas zauvijek napustio naš mještanin Joso Mišković.

Joso je tijekom obrambenog Domovinskog rata  22. lipnja 1992. godine, teško ranjen, uslijed čega je ostao 100% invalid. 

Svojim životom svjedočio je o neizmjernoj ljubavi i žrtvi za svoju državu, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali.

Molimo za tihu sućut i molitvu za našeg dragog Josu te za sve one koji su ga voljeli i cijenili.

Neka mu Gospodin podari vječni mir, a nama snagu da nastavimo živjeti u njegovom duhu i sjećanju.

Počivao u miru Božjem.

29.01.1940.- 15.07.2024. ZVONKO DRAGANOVIĆ

Sa dubokom tugom i neizmjernom žalošću javljamo da nas je zauvijek napustio naš dragi mještanin, Zvonko Draganović. Njegov odlazak ostavlja veliku prazninu u našim srcima, ali i sjećanja koja ćemo zauvijek čuvati.

Zvonkić, kako su ga popularno zvali u našem mjestu, bio je istaknuti nogometaš našeg sela tijekom šezdesetih godina, kada je svojim talentom i predanošću na terenu osvajao srca brojnih navijača.

Osim sportskih uspjeha, njegov život obilježen je odlaskom u "inozemstvu" 70 tih godina (sve do mirovine, nakon čega se ponovno vraća domu svom), gdje je svojim trudom i radom ostvario uspjeh i osigurao bolji život za svoju obitelj.

U ovim teškim trenucima, naše misli i molitve su uz njegovu obitelj. Neka mu dragi Bog podari vječni mir, a nama snage da nosimo njegovu uspomenu s ponosom i ljubavlju.

Počivao u miru Božjem.

28.05.1948.-15.07.2024. LUKA MIKIĆ

Tužna vijest pogodila je naše selo. U 76. godini preminuo je naš dragi sumještanin Luka Mikić-Sajdžija, čovjek koji je svojim životom ostavio nezaboravan trag u našoj zajednici.

Luka će ostati u sjećanju naših mještana kao branitelj tijekom obrambenog Domovinskog rata. Svojevremeno je bio i sportski djelatnik - član UO NK "Napredak", dugogodišnji član lovačke sekcije Matići, kao i neizostavni uvijek vjerni 12. igrač naše momčadi.

Nekoliko mandata bio je seoski vijećnik, nesebično doprinosio razvoju našeg sela, a uz sve to, bavio se i rijetkim zanatom popravke satova i tako vraćao osmijeh na lica ljudima kada bi svojim vještinama popravio njihove dragocjene satove.

Iza sebe je ostavio tri kćeri koje će ga pamtiti kao voljenog oca, uzora i potporu u svemu što su radile.

Neka mu je vječna slava i hvala. Počivao u miru.

14.07.2024. LUCA RAKIĆ ORKIĆ

Danas je preminula naša sumještanka Ruž Rakić Orkić.

Počivala u miru Božjem!!!

 

U susret proslavi

                                          

Još od sredine lipnja traju konzultacije o datumu prvog posjeta novozaređenog požeškog biskupa Ive Martinovića matičnoj župi Tolisa i selu Matićima. Konačan dogovor o datumu utanačen je 28. lipnja prilikom posjeta izaslanstva MZ Matići i župe Tolisa Požeškoj biskupiji. Dogovoreno je da taj događaj bude u nedjelju 11. kolovoza tekuće godine. Program bi se sastojao od pučke svete mise u 11 sati u župnoj crkvi na Raščici, koju bi predvodio biskup Martinović, a nakon koje bi se preselilo u Matiće. U Matićima će na školskom igralištu u središtu sela biti organizirano pučko slavlje u biskupovu čast. Isto bi započelo svečanim ručkom, a nastavilo se programom kog su pripremili domaćini.

Msgr. Ivo Martinović kog mi i danas u selu zovemo fra Ivica je jedan od svećenika koji zbog obrambenog Domovinskog rata nisu imali svoju „mladu misu“ u matičnoj župi. I to je jedan od razloga za doći, ali u prvom redu slavimo prvi posjet prvog domaćeg biskupa, kako Župi, tako i selu. Vodeći se geslom na njegovom biskupskom grbu pozivamo sve ljude dobre volje, iz cijele župe i okoline, na zajedničko veselje u radosti i miru.

Za realizaciju ovog projekta formiran je širi Odbor za proslavu. U suradnji s biskupskom kancelarijom u Požegi i gvardijanom toliškog samostana dogovaraju se detalji programske sheme cijelog događaja. Zbog veličine i zahtjevnosti svih radnji uključen je veliki broj volontera. Kao i uvijek kad je trebalo mještani sela se rado odazivaju, a posebno za ovu prigodu, jer se ovakve stvari događaju jednom u životu. Budući da je trošak primjeren veličini događaja očekuje se veliki broj pokrovitelja. Da bi se smanjili troškovi, a ujedno i da se angažira što veći broj mještanki, Odbor će pozvati matićke žene da sudjeluju u dragovoljnom pravljenju slastica za taj dan. Ovaj poziv biti će službeno objelodanjen 14. srpnja na nedjeljnoj misi u Matićima. O svim predstojećim aktivnostima vezanim za ovaj događaj će stranica Selo Matići blagovremeno izvješćivati.

07.03.1942.-08.07.2024. PEJO ŽIVKOVIĆ

Sa žalošću obavještavamo mještane sela Matići da je jučer, u 82. godini života, preminuo naš dragi Pejo Živković. S ponosom možemo reći da je Pejo bio sudionik obrambenog Domovinskog rata, čime je dao svoj doprinos u obrani naše zemlje.

Pejo je iza sebe ostavio trojicu sinova i jednu kćer, koji će s ponosom nositi njegovu uspomenu. 

Njegova ljubav, predanost i hrabrost zauvijek će ostati u našim srcima.

Počivao u miru Božjem

Iskrena sućut obitelji

NA DANAŠNJI DAN 1992.

Ratni dnevnik satnije Matići (6. srpnja 1992. godine)

"Vreo srpanjski dan. Po crti obrane padaju granate podjednako kao i po selu. Ništa neobično. Privikavanje na rat je prošlost. Ranjavanja i materijalna šteta su postali dio svakodnevice. Jedina je utjeha to što nismo imali poginulih... do danas.
U popodnevnim satima se pronijela vijest da je stradao izvidnik Marko Živković - Makalja. Stao je na minu.
Dakle... i ta je granica prijeđena. Prazni pogledi i slijeganje ramenima... pa u ratu smo.

Malo poslije toga, doznali smo da je današnje bjesomučno granatiranje sela, imalo svoj tragičan epilog. Poginuo je Mato Mikić, civil".

Mato Mikić

Marko Živković-Makelja

Počivali u miru Božjem!!!

by: Joso Orkić

27.02.1944. - 24. 06. 2024. MARA DRAGANOVIĆ

Jučer je preminula je naša sumještanka Mara Draganović rođena Mikić.

Počivala u miru Božjem!!!

Nova 17 zavjetna kapelica u našem mjestu

Dragi vjernici, mještani

Obavještavamo vas da će uskoro biti posvećenje 17 zavjetne kapelice u Matićima, posvećene Sv. Anti, koja se nalazi na Nametima. Inicijator i glavni pokrovitelj ove kapelice je naš uzorni i revni vjernik, Ivica (Fazanova), čija je predanost i velikodušnost omogućila izgradnju ovog svetog mjesta.

Zahvaljujemo gospodinu Ivici i svima koji su podržali ili dali svoj osobni doprinos u ovom projektu, kao naš majstor Željko.

Neka ova kapelica svetog Ante bude mjesto mira, molitve i duhovnog nadahnuća za sve nas.

Matićki vod Posavsko – trebavskog NOP odreda

Uz 79. obljetnicu sloma odžačke obrane…  

  
Đuro (Ive) Pejić, strijeljan od partizana po slomu odžačke obrane

Prikupljajući usmenu i pisanu građu o Matićima i Matićanima u Drugom svjetskom ratu naišao sam na opće poznate podatke o kojima se u današnje vrijeme nerado govori ili ih se, čak, pokušava predati zaboravu. Naravno, riječ je o matićkim partizanima koji su, kao i drugi iz ove sredine, prisilno mobilizirani u travnju i svibnju 1945. godine na raznim bojištima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Neki od njih su zarobljeni kao domobrani na prostoru današnje Republike Hrvatske i pod prijetnjom smrti morali stupiti u partizanske redove, a nakon mjesec dana su upućeni na odsluženje vojnog roka nove komunističke države. Posebna priča su bili oni koji su se zatekli u selu poslije 8. travnja 1945. godine. Tijekom prolaska partizanskih snaga kroz naše selo dogodio se incident u kom je bilo mrtvih i ranjenih partizana, ali i trojica naših sumještana. Stanje se smirilo nakon 11. travnja kada je bojišnica odmaknula prema Bosanskom Šamcu i Odžaku. Tih dana se vraćao veliki broj ustaša i domobrana koji se nisu pojavljivali u selu, nego su boravili u okolnim šumama, osluškujući vijesti iz sela koje su im donosili članovi obitelji ili prijatelji. Odlaskom partizana iz sela, vlast su preuzeli narodni odbornici na čelu sa Ivom Matkićem Nikolića, koji je, u to vrijeme, spasio mnoge mlade živote bivših domobrana. On je jamčio za mnoge kod njihova povratka kući, s tim što ih je nova vlast u Orašju novačila u partizanske postrojbe Posavsko-trebavskog NOP odreda. Novačenje je počelo 17., a nastavilo se 23. i 24. travnja, da bi već potkraj istog mjeseca sudjelovali u bitci za Odžak. Iako ima raznih priča o tom kako su i što pojedinci poduzimali da sačuvaju živote i sabotiraju partizanske napade na Prud, one su, ipak, plod pretjerivanja. Matićki vod nije sudjelovao u napadnim aktivnostima prema odžačkoj obrani, nego su bili pričuvna (pozadinska) postrojba, koja je držala dio linije u Bosanskome Šamcu, nasuprot Pruda. Buduću da su jedini bili obučeni za rukovanje talijanskim strojnicama „Breda“, oni su do kraja rata, svih mjesec dana, ostali na svom položaju. Dana 25. svibnja su ušli među posljednjima na branjeno područje sela Prud, kojom prilikom nisu zatekli nikoga živoga.

Za tih mjesec dana rata od oko četrdesetak Matićana koji su se zatekli na tom dijelu posljednjeg bojišta na tlu Europe, dvojica su smrtno stradala na način da su ih partizani strijeljali zbog njihove ustaške prošlosti. Martin (Marka) Ivanović (1919.) je strijeljan 17. svibnja, navodno, jer je odbio da donese municiju, a Đuro (Ive) Pejić (1919.) je strijeljan po slomu odžačke obrane zbog njegove pripadnosti ustaškim postrojbama.

Od devedesetak poginulih i nestalih u Drugom svjetskom ratu, njih preko osamdeset je stradalo od partizanske ruke, najviše pet ih je poginulo u bitkama s četnicima, dvojica su stradala utapanjem kod ckrvenog mostića na Raščici (Luka Neretljak i Joso Mišković), jednog su ubili legionari (Marka Pavića), a jednog oružnici (žandari, Marka Pejičića).

Kao dječak nisam bio u prilici slušati priče o tom vremenu jer je onaj tko mi ih je trebao pričati svoj život okončao na križnom putu 1945. godine. Drugi nisu htjeli ili smjeli govoriti o toj temi u tom vremenu. Danas se, opet, ne bi trebalo spominjati priču o partizanskoj prošlosti naših predaka, ali ona je tu. Dio je stvarnosti sviđalo se to komu, ili ne. Bio je matićki čovjek razvlačen po raznim stranama i vojskama. Od redovite domobranske vojske, ustaških dragovoljaca, Wehrmachta (369. pojačana pukovnija na ruskom bojištu), do seoskih obrambenih legija i. na kraju, partizanskih postrojbi. Jedino za što ne postoji niti jedan dokaz je to da je netko bio oružnik ili žandar. Više o ovoj temi, nadam se, u knjizi „Matićani u svjetskim ratovima“.

15. 02.1962. - 03. 05. 2024. PAVO DAMJANOVIĆ

Pavo Damjanović preminuo je u 63. godini života. Bio je otac dvoje djece, a posljednjih godina živio je i radio na zapadu, gdje je proveo i svoje posljednje dane života.
Njegovo ime će živjeti u sjećanjima sumještana kao hrabrog branitelja, člana satnije Matići tijekom obrambenog Domovinskom ratu te kao dugogodišnjeg člana kulturno-umjetničkog društva Matići.

Izražavamo duboku sućut obitelji Damjanović.

Počivao u miru Božjem!!!

05.04.1947. - 12. 04. 2024. RUŽA DRAGANOVIĆ

Nakon duge i teške bolesti preminula je naša sumještanka Ruža Draganović rođena Jozić.

Počivala u miru Božjem!!!

Iskrena sućut ožalošćenoj obitelji.

Ivančevi, kumovi zvona

Rod Mikića u selu Matićima poznati kao Ivančevi su potomci Ivanca Mikića (1830. – 1893.) i Ruže r. Karlić. Njegov najstariji sin, od onih koji su zasnovali obitelji, Mato, zvani Mata Ivančev, jedan je od ljudi o kojima se govori i dan danas. U braku s Ružom Pejić (kćer kneza Peje Pejića) imao je pet sinova i četiri kćeri (kćer Ana je mati fra Joze Pejičića). Očito je Mata bio i vrijedan i sposoban jer je u relativno kratkom vremenu postao, uz Marka Markovića i Đuku Karlića (Karlovića), jedan od najvećih zemljoposjednika u Matićima. Osim zemljoradnjom bavio se stočarstvom i trgovinom. Bogata i uspješna matićka kuća, sve do…

U ljeto 1923. godine na Raščici se gradio novi samostan. U isto vrijeme je u Vinkovce stiglo zvono naručeno još 1921. godine u Ljubljani. Zvono je isporučeno u svibnju te uz mnogo peripetija oko isplate preostalog dijela duga prebačeno je na Raščicu. Postavljeno je ispred crkve dok se ne izmire sva potraživanja proizvođača, gdje je čekalo bolje dane da se prikupi još novca i izvedu ostale pripremne radnje za ovako zahtjevan poduhvat.

Dan podizanja zvona zbio se 5. kolovoza 1923. godine. Skupilo se mnoštvo puka da bude nazočno svečanom i nesvakidašnjem događaju. U Ljetopisu franjevačkog samostana u Tolisi na stranici 99 stoji sljedeća rečenica: „U natjecanju za kuma zvonu odnio je košiju Matićenin Mato Mikić (zvani Ivančev) davši 1000 dinara“.

Očito mu nije bilo previše stalo do novca, ili što bi se kod nas reklo, nije bio škrt. Tim više čudi događaj koji se zbio 6. srpnja 1927. godine, kada je, po pričama koje se u Matićima i dan danas prepričavaju, ubio svog sina Nikolu (Miku) zbog, opet po usmenoj predaji, nestanka neodređene sume novca!?

Drugi Mikić Ivančev koji je kumovao zvonu bio je Matin bratić Ivo, sin Đure Ivančeva. Ivo je u srpnju 1968. godine bio kum zvonu, u to vrijeme podružne kapele, a današnje crkve sv. Ivana Krstitelja u Matićima. To je isto ono zvono koje čujemo ujutro, u podne, navečer, pred misu, ukop…

Netko nešto, Ivančevi kumuju crkvenim zvonima.

Povlastice na zemlju iz 1765. godine

Par mjeseci nakon izvješća o stanju duša sa fotografije koje je sačinio toliški župnik Kostrčanini fra Stjepan Mikić – Švabić (1809. – 1868.) i proslijedio Franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene, nastao je zanimljiv dokumentirani trag u vidu pisanog izvješća od 15. veljače 1855. godine, između austrougarskog konzularnog agenta Maričića i glavnog konzula Dimitrija Atanaskovića. Naime, u tom izvješću Maričić izvješćuje konzula o teškom stanju kršćanskog kmetskog stanovništva, a kao primjer navodi zloporabu nad kmetovima sela Kostrč. On piše konzulu da mu se žalio 51 kućni starješina iz sela Kostrč i tri iz sela Donja Mahala da im je nepravedno oduzeta zemlja koju su njihovi preci pretvorili od močvare u obradivu površinu još od 1765. godine. Vlasti su im dozvolile da na istu 60 godina ne plaćaju porez, a kad je to isteklo 27 godina su plaćali samo desetinu. Hadžiefendija iz Srebrenice prisvojio je ovu zemlju 1852. godine i prodao je Alibegu iz Modriče. Tražili su od Maričića da posreduje kod vezira da im se zemlja vrati. Ne zna se epilog ove žalbe (za sada), ali pozornost privlači spomenuta povlastica iz 1765. godine, to jest isušivanje močvarnog zemljišta i pretvaranje istog u obradivu površinu za koju im je vlast dala dugoročnu odgodu plaćanja poreza na istu. Početkom šezdesetih godina 18. stoljeća iz nepoznatih razloga su se iselile četiri obitelji Živkovića iz Matića, iako su dvadesetak godina proveli na ovom mjestu. Te četiri obitelji su buduća jezgra sela u nastajanju, Kostrča (Kosterča, kako piše fra Stjepan Mikić). Potomci Nikole/Mike Živkovića su kostrčki Mikići i već spomenuti fra Stjepan Mikić kao i njegov brat fra Martin Mikić (zanimljivo je to da su i fra Stjepan i fra Martin kršteni kao Ivo Mikić u obitelji Ilije i Mande r. Verković). Potomci Miška/Mije Živkovića su današnji Miškovići, a potomci Petra, Ilije i Ive Živkovića su današnji kostrčki Živkovići. Sada kada se zna za ovu poreznu olakšicu onda je velika vjerojatnost da su se isti iselili poradi isušivanja zemljišta bare Crnac i bare Kostreš, gdje su sebi i svojim potomcima osigurali dovoljne količine obradive zemlje da se na nju vraćaju unatoč ratu i progonu (1788. – 1791.), poplavama, kugi (1813. - 1815.) i drugim nedaćama iz tog vremena. Povlastica je bila aktuelna i u vrijeme kada je gradačački kapetan bio beg Husein Gradaščević, sve do 1825. od kada su do sporne 1852. godine kostrčani plaćali porez desetinu na tu zemlju

Po svoj prilici je Osmanski namjesnik u Bosanskom ejaletu, Mehmed paša Kukavica, poznat po svom zalaganju za unapređenje pokrajine kojom je upravljao, potaknuo ideju s gradačačkim kapetanom o isušivanju zemlje u ovom dijelu Posavine. Budući da je u to vrijeme ovaj kraj imao veoma malo obradivih površina, a još manje stanovnika, te puno bara, močvarnog zemljišta i šuma, nimalo ne čudi ovakav potez vlasti davanje zemlje otete bari i močvari u dugoročan najam oslobođen svih poreza.

Postoji mogućnost da su potomci Ilije Matuza u Matićima isušivali zemljište oko bare Župelj, što se vidi iz vlasništva nad zemljištem oko Župelja (Mikići, Pejići i Orkići) te su i oni dobili porezne olakšice. Također, moguće je da se nešto slično dogodilo i sa današnjim selom Domaljevac. Naime, prvi naseljenici današnjeg sela Domaljevac bili su mještani Tolise koji se od 1763. godine preseljavaju i čine jezgru budućeg sela. To su obitelji Đurkovića, Vukića, Tepeluka, Bjelobrkovića i Gašparovića. Ničim nije potvrđeno da su ove obitelji naselile današnje selo Domaljevac zbog tog što su isušivale bare oko istoga, nego se podudaraju godine naseljavanja Tolišana na ovu lokaciju i povlastice koje su, potvrđeno, dobili Kostrčani.

Povlasticu na zemlju otetu močvari 1765. godine, najvjerojatnije je kmetovima dao vezir Mehmed paša Kapudan (1765. – 1776.), ili gradačački kapetan u čijoj je nadležnosti bio ovaj kraj.

Ničim nije isključeno, ali niti potvrđeno, da i ostala sela u našem okruženju (Tolisa, Donja Mahala, Vidovice, Kopanice, Ugljara, Bok i Oštra Luka) nisu iskoristila takvu mogućnost budući da je cijeli ovaj kraj obilovao kvalitetnom zemljom prekrivenom mnoštvom sitnih vodenih površina, koje su uz malo dobre volje (suglasnost vlasti) i puno truda mogle postati ono što danas jesu.

Ako su se događaji u tom vremenu odigrali na spomenuti način, to bi bacilo novo svjetlo na tvrdoglavo vraćanje naših predaka u Osmansko Carstvo u kom su bili, sve do 1878. godine, građani drugoga reda.

Škola u Matićima od utemeljenja do početka Drugog svjetskog rata

Četiri su godine brzoprotočnog vremena do okrugle obljetnice, 100 godina škole u Matićima. Kada je nastajao članak objavljen na ovom blogu pod naslovom „Škola u Matićima“, do okrugle obljetnice je bilo osam godina. Sada se svelo na samo četiri, a prošlo je u trenu. Donosimo nekoliko manje poznatih ili tijekom posljednje četiri godine pronađenih podataka.

Velika većina novootkrivenih podataka o školi u Matićima pronađena je u arhivu Franjevačkog samostana u Tolisi i muzeju „Vrata Bosne“, kao dio zavidne ostavštine fra Krune Pejičića (1919. – 1989.), fratra iz Matića i kustosa muzeja i arhiva u vremenu od 1980. – 1989. godine.

Budući da je fra Kruno rođen u Matićima kao Đuro Pejičić, sin Marka i Marije, pohađao je novootvorenu Državnu narodnu školu u Matićima te je sačinio, retroaktivno, popis prvih učenika koji su zajedno s njim naukovali u istoj školi. Na popisu se nalazi 55 imena među kojima su tri djevojčice. Dakle, u prvoj godini (jesen 1928.) školu u Matićima je pohađalo oko 60 učenika (morao se potkrasti i pokoji previd jer je popis sačinjen 1988. godine, dakle, 60 godina poslije).

Prvi učitelj i upravitelj Državne narodne škole u Matićima bio je Stjepan Kutrovac. Isti je ostao u Matićima najkasnije do početka nove školske 1931. godine. Nalazimo ga kao tajnika podružnice HKD Napredak iz Sarajeva u Matićima 1930. godine. Naslijedila ga je 1931. godine na mjestu upravitelja i učitelja Marija Topalović. Kao što se vidi sa prve dvije fotografije upravnica i učiteljica Marija Pavlović je ostala na tom mjestu sve do jeseni 1934. i početka nove školske godine.

Za vremenski period od školske 1928./1929. pa do školske 1932./1933. postoje podatci o broju muških i ženskih učenik/ca iz dva izvora. Prvi izvor je već spomenuti popis fra Krune Pejičića o prvim učenicima koji su pohađali školu u Matićima, a drugi su godišnja izvješća župe Tolisa Vrhbosanskoj nadbiskupiji (Statistički podatci župe Tolisa za 1930., 1931. i 1932. godinu), u kojima se spominju škole na području župe s brojem učenika.

Prema tome, prve godine je bilo zasigurno 55 učenika (52 muških i tri djevojčice) kojima je učitelj bio Stjepan Kutrovac. Naredne godine iz statističkih podataka župe Tolisa vidljivo je da je bio 91 učenik (76 muških i 15 ženskih). I naredne 1931./ 1932. godine bio je isti broj učenika samo je na mjestu upravitelja i nastavnika bila Marija Pavlović. Upraviteljica je redovito slala svoje podatke, između ostalih, i župskom uredu u Tolisi. Župnik je i ove podatke uvrštavao u godišnje statističko izvješće i slao Vrhbosanskoj nadbiskupiji, u čijem shematizmu za 1932. godinu vidimo ovaj podatak (škola u Matićima 76 muških i 15 ženskih). U školskoj 1932./1933. broj učenika je porastao na 114 (86 muških i 28 ženskih), a učiteljica je bila Marija Pavlović.

Da je bilo izvrsnosti kod učenika vidi se iz svjedodžbe Peje Ivanovića. Ona je sačuvana no za vjerovati je da je bilo još takvih učenica i učenika.

Nakon 1934. godine nema dokumenata koji svjedoče tko je bio učitelj/ica za naredne dvije godine, ali je velika vjerojatnost da je to bila Sofija Merkez iz Sarajeva, koja je bila nastavnica 1936./1937. godine kada se udala u Sarajevo. Također, nema podataka niti o broju učenika.

Poslije nje, nije provjeren podatak, fra Kruno spominje učiteljicu Ružicu Gudelj iz Brestovskog, pa je moguće da je ona bila naredne tri godine, do 1940. godine. Nakon nje došao je Emil Lesek za koga postoji dokumentacija u arhivu Franjevačkog samostana u Tolisi da je on bio učitelj 1941. godine u Matićima. Ne zna se do kada je radila škola u Matićima tijekom Drugog svjetskog rata, ali najmanje do školske 1943./1944. i upada partizana u naše selo. Što se dogodilo s učiteljem Lesekom, je li otišao s partizanima (mala vjerojatnoća, jer to nijedan partizanski izvor ne spominje) ili se zajedno s obitelji i vojskom povukao u travnju 1945. godine? Sudbina obitelji Lesek je za sada tajna. Vrijeme je pred nama i naš saveznik pa kad je otkriveno kako je završio učitelj Ilija Boričić, možda se riješi i ova zagonetka.

Fotografije, izuzev prve koju nam je proslijedio Luka Ivanović Čarug, korištene u ovom članku su iz arhiva Franjevačkog samostana u Tolisi i muzeja „Vrata Bosne“. Dobivene su prije nekoliko godina s dozvolom gvardijana da ih se koristi i pokazuje u svrhu istraživanja pojedinih tema ili educiranja krajnjih korisnika. HVALA!