Tradicija
U Srednjoj strukovnoj školi u Orašju u sklopu sekcije
CIVITAS, još poznato pod nazivom Projekt građanin, učenici obrađuju temu
Nedovoljna upućenost i nezainteresiranost mladih u čuvanju običaja i tradicije.
Budući da se taj problem vuče već neko vrijeme po našem kraju učenici su
odlučili uzeti stvar u svoje ruke i pokušati ga riješiti na svoj način.
Riječ tradicija potječe od latinske riječi traditio a
označava predaju i predavanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža definira
taj pojam kao skup iskustava i kulturne tečevine neke zajednice koja se prenosi,
usmeno ili pismeno, s generacije na generaciju. Općenito, ono što se uvriježilo,
uobičajilo na nekom prostoru.
Tradicija je jako važna odrednica života jer po njoj je
izgrađena svaka ličnost ovog kraja. Povlačimo korijene od naših predaka i ove
zemlje na kojoj stojimo pa ako ti korijeni nisu čvrsti, možemo uvenuti kao što
vene cvijet koji nema jak korijen, koji će ga držati na životu. To je i pitanje
vlastitog i nacionalnog identiteta. Ljudi koji su se odselili i koji nemaju
velik doticaj s događanjima u domovini znaju koliko izvornost i prihvaćenost
doma mogu nedostajati. Oni se suočavaju s problemom identiteta, jer su tuđinci
u nečijoj domovini. Ako odavde nisu
ponijeli snažne korijene kako mogu očekivati prihvaćenost u tuđini.
Izvor tog problema može biti različit, ali pretpostavlja se
da su najveći uzrok modernizacija. Pod pojmom modernizacija smatra se pojava
sve veće količine vremena provedenih na društvenim mrežama i ubrzan način
života. Nije loša stvar da se okrećemo napretku i boljem statusu u životu, ali
kada prioritet postane to da objavljujemo slike svojih događaja u javnost putem
društvenih mreža ili gledamo druge osobe kako vode život, onda to prerasta u
mehanički način preživljavanja.
Cilj očuvanja običaja i tradicije je da se ukaže na ono što je
nekada bilo, usporedba današnjice i vremena naših predaka, da to nije samo crta
u vremenu nego da je to životni vijek naših očeva, djedova i pradjedova. To je najvrjednija
ostavština koju smo mogli, a jesmo naslijedili i koju ćemo mi, uz Božju pomoć,
predati sljedećim naraštajima koji dođu nakon nas. Oni imaju pravo znati crte
življenja u prošlosti.
Nadamo se da će ti vrijedni učenici nastojati i uspjeti
ponuditi adekvatno rješenje koje se tiče svakoga od nas, od onih najmlađih pa
sve do najstarijih. Zato im trebamo pružiti potporu u njihovu radu i pomoći im
na bilo koji način.
Jedna
izreka iz matićkog kraja glasi: „Bolje da nestane sela, nego u selu adeta
(običaja)“.
Ivan Dabić
Nema komentara:
Objavi komentar