Prihvaćanje života
u cijelosti
Većina ljudi, kada zaviri u prošlost, pogleda iza sebe, jer ih je uhvatila
nostalgija za prošlim vremenima, prisjeća se svih lijepih, sretnih i veselih
trenutaka svojeg življenja i postojanja. Sam sebi, čovjek pruža psihološku
pomoć i podršku prisjećajući se divnih vremena punim smijeha i bezbrižnosti.
Nakon dužeg razmišljanja počnemo žaliti za nekim stvarima koje smo počinili,
događaja kojima nismo prisustvovali, i pothvata na koje se nismo usudili. Nismo
bili spremni u tom trenutku prihvatiti izazov, odgovornost ili rizik, a možda
se jednostavno nismo osjećali sigurnim u sebe i smatrali se sposobnim učiniti
nešto drugačije i prihvatiti sve što život stavi pred nas.
Puno više žalimo za propuštenim stvarima, nego za svim pogreškama koje smo
počinili. Iz pogrešaka smo naučili korisne stvari, sposobnosti i shvaćanja
toliko njih da smo zahvalni i zadovoljim svim pogreškama koje smo uspjeli
počiniti na putu do ostvarenja nekog cilja. Zato često možemo od starijih ljudi
čuti riječi podrške i savjete kako bi trebali probati razne stvari, prihvatiti
prilike koje nam se nude, čak i ako se one čine bezazlenima, nekorisnima ili
nezanimljivima, isprobati nešto što nikad nismo, raditi puno različitih stvari,
kako bi pronašli ono što zaista volimo i što nam je prijatno raditi.
Svi imamo sliku sebe u budućnosti, kako želimo izgledati, što želimo
raditi, gdje bi željeli živjeti, kojim stilom i s kojom osobom. Ono što želimo
u budućnosti je potencijal koji želimo ostvariti, a koji smo sami sastavili po
svojim željama, sposobnostima, zanimacijama i mogućnostima. Takav potencijal
se, s vremena na vrijeme, javlja nama u sadašnjosti vodeći nas do stvari koje
nas zanimaju i koje su nas tek započele zanimati. Te stvari bi nas vodile do
našeg ideala iz budućnosti, a samo ih trebamo slijediti. Posrtavljeni smo tako
da nesvjesno slijedimo stvari koje nas zanimaju, koje će od nas stvoriti
prihvatljivo i uspješno stvorenje. Još jedna osobina koja nas vuče u svijet i
vodi prema nepoznatim stvarima je unutarnji poziv na avanturu, adrenalin,
prihvaćanje rizika i putovanja. Problem je što se često bojimo prihvatiti takve
ponude života, jer ne znamo što nas čeka preko rijeke, iza sljedeće planine ili
preko velikog plavetnila mora i oceana. Tko smo mi da znamo što je dobro u
životu i da li trebamo prihvatiti prilike koje život stavlja pred nas. Problem
s pozivom na avanture i putovanja je što nas on može odvesti na razna mjesta,
na mjesta koja nas zanimaju i koja želimo posjetiti i osjetiti život okoline. Ali,
nas zanimaju jako različite stvari, neke su drugima čudne, opasne ili jezive,
no trebamo se uputiti u svoj život ne tuđi. Često počnemo stvari koje volimo
raditi jako loše i bez smisla, jer, na kraju krajeva, nismo svemoguća stvorenja
i više stvari ne znamo nego što ih znamo, ali ako nismo spremni biti dvorskom
ludom, čin viteza će biti jako daleko od nas. Nije važno da li smo lude ili već
prekaljeni vitezovi, važno je da krenemo u svijet i prihvatimo bitke koje nas
očekuju, jer smo dovoljno sposobni učiti iz grešaka, a to nam je potrebno, kako
bi se mogli usmjeriti na pravi i jedini smislen put života.
Moramo kružiti oko samog sebe i pronaći svoje ime i svoju riječ, a onda iz
kružnice svih stvari u svijetu, dobrih i zlih, izravnati put s jasno određenim
granicama, a punim ljepote i stvarnosti. Puno puta se susrećemo s prilikama
koje nam se nude i razmišljamo i preispitujemo se da li je to dobra ideja, a,
nažalost, često primjetimo kako je to loša zamisao, jer je većina zamisli glupa
i neozbiljna. Kada naiđe prava i uspješna ideja, hoćemo li biti sposobni
rasuditi i prepoznati je, ako nismo stekli dovoljno iskustva i prihvatili
dovoljni prilika? Vjerojatnost da ćemo prvu priliku uspješno izvršiti i nakon
što je prihvatimo je jako biska nuli, ali to ne smije biti obeshrabrenje za
daljnje ciljeve i prilike. Kao što mala djeca mumljaju dok pokušavaju izgovoriti
prve riječi, koliko puta samo padnu dok pokušavaju stati na svoje noge i
hodati, tako moramo i mi biti spremni pasti i ponovno se ustati i prihvatiti
izazove na koje nailazimo, ali ne samo one na koje naiđemo, oni najbolji i
najuspješniji će sami krenuti u mrak tražeći prilike i bitke u kojima će ili
izaći kao pobjednici sa svom slavom svijeta ili kao ponosni ranjenici, koji će
u sljedećoj bitci znati podići štit kada to bude potrebno.
Kada sve loše stvari, iz svih prilika i događaja života, ostavimo po strani
i odreknemo ih se, a sve dobre i sva iskustva i smisao prihvatimo i živimo s
njima, tada će naš put biti jednostavan i ravan. Ostavljajući sve pogreške i
tiraniju prošlosti ne dobivamo lagodan život i svemogućnost. Dobijemo prazninu,
pustinju, koju trebamo isuniti lijepim stvarima, sposobnostima i uspomenama
koje će nam biti oružje i oklop u narednim bitkama koje predstoje.
Prihvati sve što ti život pruži, idi na svako mjesto koje možeš posjetiti,
pruži ruku svima koje upoznaš, razočaraj se u druge ljude, budi ranjen od
strane osoba i svijeta, smiješi se i plači, ljubi i mrzi, moli se i griješi,
ali na kraju izaberi žito od kukolja i budi zahvalan na svemu što imaš i što si
postigao. Kada te starost bude pitala gdje ti je mladost bila, imaj spreman odgovor
zadovoljstva, ljubavi i sreće.
Nema komentara:
Objavi komentar