Edukacija je
sredstvo stvaranja bolje budućnosti
Kao država se jako sporo razvijamo i možemo govoriti o zaostalosti i
neuređenosti iste koliko god želimo, a iako, ni danas nije sve sasvim najbolje
postavljeno i organizirano, možemo uočiti neki napredak. Nepismenost
stanovništva je, od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, smanjena za
dvadesetak posto, što je nevjerojatno, ali i nužno. Do jučer smo susretali
osobe koje nisu bile sposobne napisati ili pročitati kratku poruku iz
svakodnevnog života. Danas, sve više susrećemo osobe koje imaju fakultetsko
obrazovanje ili više razine edukacije. Ono što se može pohvaliti je činjenica
da sve više djece završava srednju školu, koja je postala i vid obavezne
edukacije uz osnovnoškolsko obrazovanje, a sve je više onih koji se prepuštaju
radu i izazovima fakultetskih i sveučilišnih razina.
Vrlina je biti odlučan i imati volje i želje nastaviti svoju edukaciju,
podignuti je na najvišu moguću razinu. Velika je čast, moći se pohvaliti s
razinom znanja koju posjedujemo, koliko smo sposobni i svestrani, dokazati
koliko zaista možemo pružiti svijetu dobra i imati, zbog toga, laki,
jednostavniji i ispunjeniji život. Nastavak istraživanja nepoznatih područja, i
proširivanja znanja i sposobnosti na područjima koja poznajemo, od velike je
koristi i vrijednosti, zato se i kaže da čovjek uči dok je živ, nikada mu nije
dosta novih saznanja.
Od svih činjenica, riješenih problema, datuma, tajni fizike, biologije i
kemije, gramatike jezika, zdravstvenog i psihološkog odgoja, tri su sposobnosti
najvažnije koje nas nitko ne nauči, nego ih mi sami moramo otkriti, razumjeti i
primjeniti, ne samo u daljnjem školovanju, nego i u životu koji nas čeka.
Posjedovanjem objektivnog i dubokog razmišljanja, sposobnos čitanja s
razumijevanjem i povezivanja tekstova iz svih prethodnih pročitanih tekstova i
na posljetku s pisanjem, korištenjem dubokih riječi i rečenica, koje tvore
inspirativne odlomke, čovjek je najmoćnije biće koje kroči zemljom.
Sposobnost kritičkog i dubokoumnog razmišljanja, čovjeka vodim putevima
kojim još nitko nije kročio. Razumije probleme i stvari na način koji nije
poznat ostalim. Otkriva tajne mraka i nepoznatih tišina, a svojim stvaranjem
vodi ostale prema skrivenim škrinjama blaga koje čuva zmaj kaosa i nepoznanice.
Čovjek koji razmišlja, bistro i svojoj glavom, nema zapreka na svojem putu
života. Nema tog problema s kojim se takva osoba ne može susresti, a one
probleme, koje ne može riješiti, olakša ih i pretvori u riješive. Danas rijetko
tko razmišlja svojim umom, a mišljenja su mu nametnuta od strane povijesnih
osoba i drugih ljudi, koji su zaista razmišljali. Prava je rijetkost susresti
otvoren i unikatan um u cijelosti, jer je čovjek toliko toga istražio i saznao
da i ne moraju svi razmišljati nego samo pronađu riješenje drugih ljudi.
Čovjekov um se ulijenio i nastavlja ne raditi u većine ljudi, a na koncu će nas
to pretvoriti u robote.
Onaj tko čita taj zna sve što mu je potrebno. Zna gdje će potražiti
riješenje, zna povezati točke na mapi činjenica. Ima moć logikčog zaključivanja,
a svoje vrijeme troši na najbolji mogući način, unaprijeđujući sebe i svoje
okolnosti i prilike. Čitanje je otkrivanje novih načina razmišljanja i novih
ideja koje nismo sami uspjeli shvatiti. Bilo kakvo čitanje je produktivno, sve
dok se ono vrši s namjerom i smislom. Čovjek će uvijek ostati vjeran čitanju,
ne zato što to želi ili što je ugodno čitati, nego zato što je to nužno za
njegov opstanak. Sve vrijednosti postojanja i povijesti ostale su, bar dijelom,
a i ostavljaju se zapisane i sačuvane.
Pisanje je karakteristika koja objedinjuje dio i razmišljanja i čitanja,
ali je i sama po sebi jako važna i utjecajna jednako kao i prethodne dvije.
Pisanje je jedan od načina razvijanja vlastitog mišljenja i razmišljanja. Dok
čovjek piše vježba svoje izražavanje, pokazuje svoje sposobnosti razmišljanja,
i znanje koje posjeduje. Na svoj način oblikuje odabrane riječi u rečenice,
rečenice u odlomke, i tako dok ne dobije potpuni tekst kojim je zadovoljan.
Pravo je čudo vidjeti organiziranost i red koji je nastao iz kaosa pojedinačnih
slova i znakova, a na kraju u njemu vidjeti i poruku i smisao, zbog čega je i
stvorena. Problem je taj što nitko nikada ne govori učenicima, ali i odraslima,
zašto trebaju nešto napisati, esej kao primjer. Očito je treba ti ocjena i
moraš, ne to nije razlog. Moraš se naučiti razmišljati i povezivati stvari,
kritiči presuđivati i organizirati svoje znanje, to je cilj pisanja.
Tko posjeduje dobro razvijene sposobnosti razmišljanja, čitanja i pisanja
taj će znati kada treba ustati i progovoriti, ne samo za svoju korist i dobro,
nego i za dobro društva, države i svijeta.
Od podučavanja pisanja i čitanja prvih slova, aritmetike i prirode koja nas
okružuje, u prvim razredima osnovnog školovanja pa sve do stručnih predavanja o
znanostima i djelatnostima, o kojim smo sanjali kao djeca, u našem putu
edukacije nas prati dobra, čvrsta ruka, poznat glas savjeta ili prekora,
lekcije one o predmetima, ali i one o životu i postojanju i još puno skrivenih
herojskih djela osoba koje nam često postanu dobri prijatelji pa čak i obitelj.
Od učiteljice prvih razreda osnovne škole, preko ramena nastavnika sve do
profesora srednjih škola i fakulteta, pronalazimo uzore koji nas upute u život.
Svojim sposobnostima prenošenja znanja i lekcija iz svakodnevnog života,
omogućuju nam opstanak na svijetu kaosa i nesigurnosti. Budimo zahvalni za
svaki svajet, svaku lekciju koju smo morali naučiti, ali i svaki prekor koji
nam bude posebna lekcija za život i sjećanje. Heroji edukacije i školstva,
učitelji i profesori, često budi podloženi nepravdi, teškim uvijetima rada,
nezahvalnosti učenika i roditelja, a ipak svaki dan dolaze na posao i pred istu
tu djecu, pokušavajući načiniti od njih osobe spremne na život i probleme,
ostaju do kasno pripremiti materijle za sljedeći sat, ispraviti testove i
uratke, prenositi znanje svakog dana i pokušati učiniti svijet boljim i
pravednijim mjestom, možda ne za sebe, ali za naredne generacije zasigurno.
Svaki bidan trebali iskazivati svoju zahvalnost profesorima i učiteljima jer
sve što smo naučili i kako smo se orijentirali prema svijetu to je plod
njihovog rada i vašeg prihvaćanja, oni se trude učiniti sve najbolje za vas, a
količinom hvale i prihvaćanja, kojim vi to primite, odrazit će se vaše ocjene,
sposobnosti i uspjeh u životu.
Hvala svim učiteljima, nastavnicima, profesorima i svim školskim
djelatnicima koji se trude olakšati svijet i budućnost „svojoj“ djeci.
U čast i zahvalu svim školskim djelatnicima, a naročito onima koji su od mene svorili ono što sam ja danas, otkrili što sve mogu i opravdali sve š
Nema komentara:
Objavi komentar