OBILAZAK ARHEOLOŠKIH LOKALITETA U MATIĆIMA U PROLJEĆE 2021. GODINE
Usjevi na posavskim njivama su ponikli i među savjesnim
ljubiteljima starine to je znak da je sezona obilaska arheoloških lokaliteta i
pretraživanja njihove površine (rekognisciranje) završena. Područje bosanske
Posavine arheološki je slabo istraženo pa je samim time i velika nepoznanica.
Primjerice, na području općine Orašje arheološka struka zabilježila je dosada
tek šest lokaliteta, dok je u stvarnosti njihov broj barem trostruko veći. Pod
arheološkim lokalitetima podrazumijevaju se područja na kojima se mogu pronaći
ostaci ljudskog življenja i djelovanja od najstarijih vremena (prapovijesnog
kamenog doba) do kraja srednjeg vijeka (kod nas do ranog razdoblja turske
vladavine).
Arheološki materijal, za razliku od pisanih dokumenata, nam
ne nudi izravno svjedočanstvo o prošlosti, ali uz pomoć brojnih metoda on nam
itekako može ponuditi obilje podataka korisnih za razumijevanje i opisivanje
života u davnim vremenima. Pokušajmo to pogledati na primjeru ovog proljeća pronađenih
predmeta na arheološkim nalazištima koja katastarski pripadaju Matićima.
Na dojavu gospodina Elvisa Miškovića, kako se na njivama
Zadravice može pronaći materijalnih ostataka iz daleke prošlosti, dana 25.
travnja, manja ekspedicija, sačinjena od Pere Matkića, Jose Orkića i autora
ovoga teksta, izašla je na teren i obišla spomenute njive. Tom prilikom nije
pronađeno dovoljno materijala koji bi potvrdio da je doista riječ o arheološkom
lokalitetu, ali su pronađena dva značajna nalaza koji zahtijevaju da se ovaj
kompleks njiva obiđe još nekoliko puta i detaljnije istraži.
Na jednoj njivi pronađen je kameni ratsirač za ručni žrvanj.
Ovakvi rastirači i žrvnjevi korišteni su pretežito u razdoblju mlađeg kamenog
doba, što upućuje na to da je ovaj rastirač pronađen na Zadravicama star oko
6.000 godina. Žrvnjevi su u stvari bile veće ili manje kamene ploče, na čiju bi
se površinu nasula zrna i potom kockastim ili okruglim kamenom (rastiračem)
gnječila ili kružnim pokretima mrvila i sitnila. Rastirač pronađen na
Zadravicama je kockastog oblika i rabljen je, jer su mu dvije strane glatke od
uporabe. Najvjerojatnije je pripadao skupini ljudi nastanjenih na Gradiću u
Matićima, no kako je kao usamljeni nalaz dospio do Zadravica, nikada nećemo
saznati.
Kameni rastirač za ručni žrvanj pronađen na Zadravicama
Na drugoj njivi koja pripada kompleksu Zadravice pronađen je ulomak plave, staklene narukvice. Ovakve narukvice izrađivane su i korištene uglavnom u vrijeme dok su prostori bosanske Posavine pripadali Rimskom Carstvu, što bi značilo da bi ovaj ulomak mogao biti star oko 1.800 godina. Na području općine Orašje postojala su u tom razdoblju dva veća i nekoliko manjih naselja i naseobina, međutim ovaj ulomak je pronađen poprilično udaljen od takve najbliže naseobine. Sličan ulomak prije nekoliko godina pronađen je i na njivama iza matićkog groblja Crnac i možda bi povezivanje ovih točaka moglo dati naznake kakvog putnog pravca na kojima su svojevremeno ove narukvice izgubljene.
Ulomak plave, staklene
narukvice pronađen na Zadravicama
Na 3. svibnja ekspedicija je u krnjem sastavu (osiromašeni za
prisustvo Jose Orkića) posjetila još dva lokaliteta koji katastarski pripadaju
Matićima. Na njivama Bjelike je lokalitet još u prošlome stoljeću registriran
kao naselje iz rimskog razdoblja. Međutim, nakon bezbroj izlazaka na teren u
dužem nizu godina, pronađeni predmeti nisu potvrdili ovu pretpostavku. Na
jednom uskom području na Bjelikama može se naći nekoliko sitnijih ulomaka starog
posuđa, no vrlo je teško odrediti kojem razdoblju pripadaju. Kod ovih ulomaka
vidljive su dvije karakteristike: vrlo grub način izrade i dug boravak posude u
vatri. Po načinu izrade najprije bi moglo biti da je i ovaj lokalitet iz
razdoblja mlađeg kamenog doba, ali na terenu nisu pronađeni nikakvi materijalni
dokazi koji bi to potvrdili. Stoga je moguće da je možda riječ o nekoj manjoj
naseobini iz srednjeg vijeka, možda razdoblju 16. stoljeća, kada su turske
vlasti u ovim krajevima naseljavale vlaške stočare.
Ulomci zemljanih posuda
pronađenih na Bjelikama. Gore: rub posude (lijevo) i brid posude (desno);
dolje: ulomci ručkica posude.
Matićki Gradić ponajbolje je istražen arheološki lokalitet na području općine Orašje. Dosadašnja istraživanja pokazala su da se na njemu nalazilo prapovijesno naselje iz mlađeg kamenog doba, staro više od 6.000 godina. Etnička pripadnost stanovništva kamenog doba se ne može odrediti, pa se ovo stanovništvo svrstava po kulturi koju su njegovali. Prastanovnici Gradića pripadali su vinčanskoj kulturnoj skupini, odnosno bili su zapadni, rubni dio područja koje je ova kultura zahvaćala. Budući da su na Gradiću pronađeni ostaci dvije faze ove kulture, može se zaključiti da je život na ovom lokalitetu postojao u kontinuitetu najmanje oko 300 godina. Pošto je ovaj lokalitet već dugo poznat i arheološki istraživan, na njemu se danas na površini može naći sve manje arheološkog materijala. Ipak, ovog proljeća uspjeli smo skupiti jednu kamenu sjekiricu, nekoliko kamenih nožića, nekoliko ulomaka zemljanih posuda s ukrasima, jedan zemljani uteg i kljovu divlje svinje. No i ovo malo pronalazaka može nam reći dosta toga o životu na Gradiću u pradavna vremena. Kameno doba je razdoblje u kojem čovjek nije poznavao nikakav metal. Sve što je imao, izrađivao je od kamena, zemlje, drveta i kosti. Kameni nožići uglavnom su se koristili za izradu srpova, što nam svjedoči da su se prastanovnici Gradića bavili poljoprivredom. Tome u prilog ide i gore spomenuti pronađeni rastirač. Zemljani uteg mogao bi biti ili od tkačkog stana ili od ribarskih mreža. Pračovjek na Gradiću je, dakle, uzgajao i stoku od koje je izrađivao odjeću i bavio se ribolovom. Pored toga, još uvijek se bavio i lovom, što nam svjedoči kljova divlje svinje. Po Gradiću je razasuto i dosta sitne, pečene zemlje, koja se naziva kućni lijep. Ona nam govori da je tadašnji, prapovijesni čovjek, ovdje živio u zemljanim kućama, odnosno u kućama opletenim sitnim granjem i oblijepljenim blatom.
Zemljani uteg pronađen
na Gradiću
Nema komentara:
Objavi komentar