NEDJELJNI KUTAK ZA MLADE: PODRŠKA KNJIZI, KOJA ĆE OČUVATI IDENTITET SELA I NJEGOVIH MJEŠTANA

Podrška knjizi, koja će očuvati identitet sela i njegovih mještana!

U jednoj knjizi su pronađeni jedni likovi koji su se plašili svega što je zapisano i onih, koji su imali sposobnost zapisati nešto, utemeljiti tako da se ne može pobiti i ostaviti pisani trag o nečemu, a naročito o njima jer su oni živjeli od svoje tajanstvenosti. Bili su to neki izmišljeni trolovi, ali ipak vrlo mudri, snažni, brzi i iskusni. U knjizi su predstavljali izvor znanja i mudrosti, iako su bili zločesti za ostatak svijeta. Oni su živjeli po svome, a ljudi ih nisu voljeli jer su im bili nepoznanica. Čudna je osobina biti prestrašen komada papira, ili bilo čega drugoga na što je netko mogao nažvrljati neke simbole, koji je sadržavao potencijalnu istinu, koja bi bila dostupna svima i uvijek. Ipak, nisu si mali trolovi bili tako naivni i kukavični, imali su oni svoje razloge, zašto su se plašili zapisane informacije.

Pismo se razvilo daleko u ljudskoj povijesti i kroz milenije čovjek je pisao knjige, novine, listove, naputke, recepte, poruke... Danas je pisanje i čitanje nikad razvijenije i nikad potrebnije. Iako se često čuje, da ljudi sve manje i manje čitaju knjige, što je i istina i što bi trebali promijeniti, ljudi su se prepustili drugim izvorima čitanja i pisanja, dolaska do informacija i djeljenja podataka. Društvene mreže i internet su omogućili ljudima cijeloga svijeta, mogućnost dijeljenja i primanja informacija u svakom trenutku. Čitamo vijesti, kolumne, blogove, izvješća, priče, anegdote, novine, pjesme i ostale predmete  književne produkcije, a sve to je netko morao napisati. Veliki broj toga zapisanog proizlazi od malog broja ljudi, ali u tome je čar. Nismo svi spisatelji isto kao što nismo svi liječnici, vodoinstalateri ili nešto treće. Napisati nešto je vjerovanje da će to zapisano nekome biti od koristi ili će mu pridonositi zabavi i sreći. Potrebna je velika hrabrost napisati nešto o nečemu ili zapisati nešto što je dosad bilo samo predmet usmene predaje ili lutajuće misli. Ono što je zapisano isprečuje se pred istinom i postavlja sebe i istinu na kušnju, da se ustanovi tko je veći i tko je prava istina.

Nije sve što je napisano dobro i istinito. Puno naslova i djela proistekne iz prljavih ruku i pera, u današnjici nečijih prstiju i tastature pa se  ljudi, naučeni da vjeruju u zapisanu riječ, često priklone lažnim istinama, idolima i lažima. Naročito u današnje vrijeme tehnike, na svakom uglu možemo pronaći lažne vijesti, obmane i siromašno štivo, koje je kao tumor na ljudskom tijelu, strano je, ne pripada tamo, ali nismo svjesni da ga se trebamo riješiti. Samo istina i dobar čovjek može pobjediti lažnjake u borbi za sigurnost informacija. Najgore je u razgovorima i vjerovanju o važnim pitanjima, kada se čovjek susretne s puno informacija iz upitnih izvora, povjeruje u ono što pročita i postane žrtva ideologije. Svakog dana, svakog trenutka izlaze nebrojene količine prljavog veša informacija, samo kako bi ih ljudi upili, zatim dolazi do kaosa i nepovjerenja. Možemo sami to primjetiti u svakidašnjim situacijama i u trenutnoj situaciji, koliko je stvari koje ste čuli i koje ste pročitali bilo istina. Treba uvijek odvojiti žito od kukolja, izabrati ono što je dobro i korisno, a odbaciti ono što je nevaljalo i bespotrebno.

Kao i u svakoj bitci postoje junaci dobrote, koji se trude ostaviti istinu da se ne zaboravi i da ne bi neka laž zauzela njezino mjesto. Ostvarit će se sigurnost i blagostanje istine zapisivanjem onoga što doživljeno i što se potajno prepričavalo, u ovom slučaju događaja koji su se dogodili. Riječi su prebrze da bi bile sposobne očuvati istinu, ali zato zapisane nose odliku povjerenja i istine, sigurnosti i trajnosti. Ono što se zapiše, teško je opovrgnuti, može se jedino drugim temeljitim i boljim zapisivanjem uništiti ili preinačiti, što je dugotrajan i iscrpan proces. Tako će i istina našeg sela, u ne tako davnoj prošlosti, ostati zapisana i trajna, teško će je netko opovrgnuti jer je plod velikog broja svjedoka, sve zahvaljujući vrijednim rukama, koje su prepoznale važnost i značaj zapisanog materijala i zapisane istine, ne samo za nas i okolinu, nego i za buduće naraštaje i cijeli svijet. Sutra nas može netko pitati o bilo čemu iz tog vremena ili o toj temi, a mi ćemo imati tvrdo uporište i nešto na što ćemo se moći pozvati, a ništa nije vrijednije od istine, koja je potkrijepljena velom trajnosti i sigurnosti. Dakako, riječ je o novoj knjizi o našim Matićima u Domovinskom ratu, koja bi uskoro trebala doživjeti prvo prolistavanje uz malo sreće i malo vremena, a tako i podrške svih nas. Pomozimo svi da se istina ne izgubi i oslabi pred mogućim napadima lažnih informacija. Ova knjiga će biti osiguranje naše prošlosti i identitea, koje smo svi dio. Svatko od nas treba dati dio sebe na ovaj ili onaj način, kako bi očuvali vrednote svoje prošlosti, istine i sjećanja.