Opće je poznata činjenica da
su Pejići u Matićima ponajviše umjetnički nastrojene obitelji. O mnogima smo
pisali, jer su to zaslužili svojim predanim radom i Bogom danim talentom. Ima i
bilo je tu pjesnika, slikara, fotografa, a ponajviše glazbenika. Nastojali smo
o svima njima ponešto napisati da ostane i takav trag za ljudima koji su usavršavali
svoju vještinu stvarajući djela i
darivajući ih nama obogaćivali i naše živote.
Pomalo, ispod naših radara,
do sada, prolazila je obitelj Ive Pejića Ciketa. Razlog leži i u činjenici da
je posljednjih godina obitelj više u Bošnjacima gdje Ivo radi u plastenicima,
nego u Matićima. Znali smo da se Ivo, za svoju dušu, bavi crtanjem i slikanjem
i da je napravio nekoliko desetina crteža i slika na papiru, platnu, zidovima i
spomenicima. Svoj talent nikada nije htio materijalno eksponirati već to čini
isključivo iz zadovoljstva. Kada smo razmišljali što staviti na naslovnicu
knjige o ratu, odmah nam je on pao na pamet. Bio je aktivni učesnik tih
događaja, a tada su nastala neka njegova djela koja su nam ostala u sjećanju pa
nismo dvojili i ponudili smo mu ovaj nezahvalan zadatak. Prihvatio je bez
ustezanja, rekli bismo sa zadovoljstvom što će i on doprinijeti nečemu što će
spriječiti zaboravu da izbriše jedno teško razdoblje naših života. Kad je nakon
mjesec dana poslao nam gotovu sliku „Put prema svjetlu“ i rekao da je većinu
slike odradila njegova kćer Marija Magdalena, ostali smo zatečeni i pitali ga
bi li htio da nam kaže ponešto sebi i svojoj obitelji po pitanju likovne
umjetnosti. Kao većina Matićana, samozatajnih, umjerenih i nenametljivih ljudi,
pristao je na naše inzistiranje.
„Crtanjem sam se počeo
baviti sa šest godina crtajući likove iz stripova. U školi su moji radovi
završavali na izložbama. Kad sam jedno vrijeme bio u Švicarskoj tamo sam
napravio par slika na pročeljima kuća, a tijekom rata napravio sam više
portreta svojih suboraca i raznih drugih slika.
Slika u obiteljskoj kući
Pejića (Ivo Pejić)
Posljednjih godina manje se
bavim likovnom, više me privlači glazbena umjetnost. To se posebno
manifestiralo od kada sam vidio da moja kćer Marija Magdalena pokazuje talent i
sklonost prema crtanju i slikarstvu. I ovu sliku za naslovnicu knjige većinom
je ona uradila, ja sam samo pomagao. Privlači me sviranje gitare što činim
posljednjih godina, a ja i moja supruga Marica pjevamo u crkvenom zboru župe
Tolisa.“
Marija Magdalena Pejić
rođena je 2001. godine. Svoj talent za umjetnost pokazala je već u osnovnoškolskim
danima kada su joj radovi završavali na izložbenim panoima škole. U srednjoj
školi znatno se manje bavila likovnom umjetnošću sve do prošle godine kada su
nastala tri rada koja donosimo. Plan za budućnost joj je upisati fakultet i
studirati umjetnost ili arhitekturu. Sretno joj bilo.
Nema komentara:
Objavi komentar