“Mladost imamo da bi činili gluposti, a starost da
bi za tim glupostima žalili!”
Honoré de Balzac
NAKON DJETINJSTVA, A PRIJE ZRELOSTI!
Kažu ljudi da na
mladima svijet ostaje, ali nitko ih ne želi poštovati ili saslušati. Zašto je
to tako? Meni je pripala čast da iznosim na ovoj stranici naše svijetle ali
ponekad i tamne strane, naša razmišljanja i poglede na neke stvari današnjice!
Danas je takav život da
nikome nije lako, nikad prije nismo imali ovoliko problema i briga. Može biti
da je to normalno i da su to svi već preživjeli dok su bili naših godina ili je
zaista došlo takvo vrijeme. U ovom svijetu gdje nam je sve stavljeno na stol,
gdje sve uzimamo zdravo za gotovo i što neke stvari smatramo normalnima koja do
prije pedesetak godina nisu bile ni zamislive nervozniji i preplašeniji nego
ikad prije.
Često se kod nas mogu
čuti rečenice poput „Mlad si, uživaj“ ili „Mladost, ludost“. Koliko je to samo
puta bilo spomenuto od strane stariji prema mladima. I tu su oni upravu. Jedna
je mladost i svi koji su je proživjeli znaju da je to najljepše razdoblje koje
jedan čovjek može iskusiti. Mladost je odraz našeg ponašanja, naših izbora,
emocija, ljubavi, sreće ali i s druge strane tuge, boli, patnje i prolaznosti.
Jedan norveški pisac je jednom prilikom rekao kako je mladost nešto što samo
mladi imaju, ali jedino što stariji cijene. Vjerojatno je to istina, iako još
to ne znamo, a saznat ćemo kad i sami odrastemo. Svi će reći da je u mladosti
sve lako, ali to je zato što većinom pamtimo samo lijepe trenutke, a one loše
zaboravljamo. Tako su i danas mladi suočeni s mnogo problema i briga. Netko će
pomislit što njima nedostaje, imaju sve, a ne moraju ništa radit. Sve brige
zadaju glavobolju pa makar bile i slatke brige. Dosta toga se danas radi što
nije drago odraslima. Zaista, nije sve bajno ni lijepo, ali kada bi svi samo
pomislili i prisjetili se mladosti i što ste sve radili i kakve ste sve belaje
napravili, shvatili bi da nitko nije bio anđeo. Jednostavno, mladost nam služi
da činimo gluposti, a starost da žalimo za tim glupostima. Krila koja nam
omogućuju da prebrodimo sve brige i probleme je upravo ta mala doza euforije
koju svaki dan primamo cijele mladosti. Probleme ćemo nekom drugom prilikom
spominjat.
Starost i mladost se
razlikuju bitno po nekoliko stvari…
U
mladosti se držimo za ruke…u mladosti se često smijemo…u mladosti
riskiramo…mladost je luda…u mladosti tražimo smisao…u mladosti je glupost
pravilo…u mladosti je mudrost spontana…u mladosti smo neranjivi…u mladosti
živimo kao da sutra ne postoji a jedina je odgovornost sreća…
U
starosti brinemo…u starosti smo svjesni prolaznosti…u starosti je mudrost nužna…u
starosti znamo odgovore…u starosti je ludost neprihvatljiva a glupost glupa…u
starosti planiramo…u starosti se prisjećamo…u starosti smo odgovorni prema
svima…u starosti ne znamo hoće li sutra postojati…
Odrasli
su svoju mladost proveli kako su znali, mi je provodimo kako mi znamo, a kako
će tek sljedeće generacije to činiti tek ćemo vidjet. Najvažnije je da težimo
našim ciljevima, da pokušamo ostvariti što bolje uvjete za našu budućnost i da
pokušamo ostvariti samo-aktualizaciju. Ako sada ne napravimo pokoju glupost,
ali i dobre stvari, hoćemo li imati uspomena i da li ćemo imati priča za svoju
djecu?
Ivan Dabić
Nema komentara:
Objavi komentar