Riječ…
Mina
Imširović
BEZ PROMAŠAJA
Kad udarna igla jezika
Sabija riječi u pucanj,
Nisu potrebne oči,
A ni ruke,
Da bi se pogodila meta
Čitajući
zbirku pjesama za oko mi je zapala ova kratka pjesma dosta nepoznate autorice.
Podsjetila me je na snagu i moć riječi koje svakodnevno izgovaramo, zapisujemo
ili prešućujemo. Pjesnikinja je na jednostavan način, kratkim stihovima,
ukazala na ono važno i istinito. Mnogi su pokušavali i prije nje na razne
načine pokazati snagu riječi. Zato i postoje književnici, pjesnici i pisci jer
njihova snaga leži u snazi njihovih riječi. Koliko smo se samo puta razočarali
ili bili ljuti na nekoga tko je svojim riječima povrijedio vašu osobnost. Isto
tako, koliko su puta riječi od brižnih ljudi bile melem što se stavlja na ranu
da zacijeli bez ožiljka.
Riječ samu,
čak i po definiciji da je skup slova koji ima značenje, ne smatramo i naizgled
i nema nikakav poseban kult, ali sami znamo koliko riječi mogu biti posebne,
drage, dobronamjerne, razorne, pogubne i nemilosrdne. Nebrojeni su oni čije su
riječi dovele do njihove smrti, pogubljena, zatočeništva gdje su u tamnicama
polako gubili i razum i život, do neprijateljstva i ratova, ali riječ je bilo i
glavno oružje protiv svakog zla u povijesti. Diplomacijom protiv ratova,
svjedočanstvom protiv krivice i tamnice, par riječi za utjehu onome tko je
spreman oduzeti život i još cijela škrinja primjera…
Cijeli se naš
život temelji na riječima, zapisanima ili ne. Pokušajte zamisliti da imate
granicu govora, koja vam ne dopušta da se nadalje izražavate kad stignete do
nje. Teško je to pojmiti da moramo paziti na svoje riječi i na njihovu
količinu. Što bi se dogodilo kada bi spalili sve mogućnosti i propusnice
govora, kako bi izgledao svijet, ali mi i dalje toga nismo svjesni pa riječi
upotrebljavamo bez promišljanja i uzimamo ih milo za drago. Ne zna bogat kako
je to gladan, u krevet na spavanje, leći, tako ni mi ne znamo kako je to ne biti
u mogućnosti reći što nam je na jeziku, samo oni koji to zaista ne mogu.
Nijemima je teško i njihova je granica prerano postavljena, ali oni i dalje
žive, biju bitke na ratištima života, a mi nismo zahvali što imamo priliku da
na lakši način bijemo svoje bitke.
Čak se i
religije svijeta temelje na riječima, bez svetih knjiga religija niti jedna ne
bi opstala jer čovjek mora imati nešto opipljivo. Pisana riječ Božja, Biblija,
Bog je dao zapisati svoje riječi na svjedočanstvo svim narodima. Od početka
vremena, kada ništa nije postojalo, Bog stvara svijet svojom svemoćnom riječju
„Neka bude“! Riječima je navijestio spasenje, a otkupitelj je riječima činio
čuda, ozdravljivao bolesne i uskrsavao mrtve.
Pisci su od
svog postanka bili čuvari kulture i čovječanstva. Svojim su sposobnostima
oblikovali riječi na poseban način. Neki su se posebno istaknuli u svojim
poslanjima pa tako njihova djela čitaju ljudi cijelog svijeta u svim vremenima.
Bila ona
pisana, usmena ili pak prešućena riječ može djelovati na čovjeka i na njegovu
nutrinu. Ponekad samo prešućivanjem možemo pomoći nekome i spasiti ga od loših
strana života, a ponekad riječi budu lažne i neistinite pa njima imamo moć nad
emocijama osoba. Brojne su legende i mitovi u kojima se spominje opasnost
zapisane riječi. Tako ima jedna u kojoj postoje bića koja se plaše zapisanog imena,
jer smatraju da onaj tko ima zapisano ime da je vladar nad vlasnikom imena.
Možda se to čini bezazleno i suludo, ali pokušajte malo razmisliti.
Riječi su
bile, a uvijek će i ostati jedna od najljepših i najopasnijih stvari ljudske
civilizacije. Bez njih ne možemo zamisliti svoj dan i život. One će stupati uz
nas cijelog života, bile one strašne i nemilostive ili bile blagonaklone i
nježne poput majčina krila koje nas je čuvalo dok smo bili najranjiviji.
Ivan Dabić
Nema komentara:
Objavi komentar